Gringo

...Lipi moj DanijelHegeduš upravo tako i ja iša u rat sa 18 god i fali i meni tih 10-ak godina, ali je u mene iza tih 10-ak godina još došlo 10-ak koje su bile isto tako nazovimo "prespavane" jer je iza toga pakla nastupio drugi pakao a to je desetogodišnja ovisnost o heroinu kojega sam i počea konzumirat upravo radi smirivanja ratne agresije koja se izrodila u meni u tim nemilim vremenima.
Prijatelju moj svi mi nosimo slične sudbine neko manje tragičnije neko više ali uglavnom svi nosimo sa sobom tragično razdoblje koje nas još i dan danas pritišće i uvik če nas pritiskati koliko mi bili ili ne bili toga svjesni,... odnosno koliko to priznavali....

S druge strane za sebe osobno mogu reč da sam opet sretan odnosno da sam se vratija u onaj život (iako sa rupama) kojeg sam imao prije tih svih paklenih događaja...
Upravo me patnja iz tog svog životnog crnila nanukala da potražim nešto šta me može spasit pa sam tako krenija u potragu sa srećom na razno razne načine. Taj put traženja unutrašnjeg mira i zadovoljstva me je vodija od autogenih treniga za ublaživanje stresa, raznih meditacija, pa je to krenilo u spoznaju energeskih blokada u našim tijelima preko akupresurnih točaka, shiacu masaže i još razno raznih bioenergetskih praksi da bi me na kraju dovelo i do reikia.... Iako u svom tom tražnju, čak i pomaganju drugome ja sam se osječao odlično... imao sam opet onaj prijeratni osječaj da ja još pripadam ovome svijetu i da mogu čak nešto i pridonjeti za poboljšanje njega odnosno pomaganje drugim ljudima koji su imali slične probleme kao mi branitelji (kako sa agresijom tako i s ovisnosti)... Iako tako sretan i zadovoljan sa unutarnjim mirom kao da mi je ipak nešto falilo do moje totalne radosti i životnog ispunjenja.... Sustavno se počelo ipak nešto mijenjati u meni, (znano samo Dragom Bogu) pa sam odustao od reikia, i svih tih drugih energetskih praksi. Uz svo to novonadošlo zadovoljstvo u unutarnjem miru i osjećaju da sam potreban bližnjemu, odnosno da mogu drugim ljudima pomoć spremno odbacujem te osjećaje jer sam nutarnjim glasom vođen prema drugom putu.... Životnom Putu... To je Put, Istina i Život barem je to tako meni zazvučalo u mome cijelom biću, odnosno odzvanja mi još i danas to jest znam da će mi uvijek odzvanjati cijelim mojim bičem. U moj život je tako snažno, ali uistinu snažno sa osjećajem neuništivosti, nepobjedljivosti, ali i neizmjernim osjećajem istinske Ljubavi ušao Isus Krist koji je u potpunosti promijenio moje viđenje na životnu radost odnosno što je čovjeku potrebno da bi iskonski sretno živio.... Moram da napomenem da prije tog (Bogu znanog) sustavnog obraćenja, ja nikad nisam išao u crkvu, niti su moji ukućani bili vjernici tako da nisam imao nikakvog prethodnog znanja ni odnosa sa Isusom i njegovim naukom i vjerovanjem.... Svoje životno iskustvo, odnosno gledanje na svijet i ljude (prije ratno i poslije ratno) sam velikim dijelom promjenija shvativši to jest (istinski doživjevši) snagu Božje ljubavi. Uza sve te moje životne patnje u mome srcu je veliki Mir ali i velika Zahvalnost za sve što sam u životu prošao i što sam došao na Put koji je meni bio zacrtan od samog rođenja iako vođen svim stramputicama koje su mi bile nametnute ili sam ih ja sebi sam kroz život i logičko razmišljanje nametnija misleći da sam u potpunosti ispravan i da pravedno koračam kroz svoje ovozemaljsko putovanje.... Dragi Bog je uvijek tu uz nas i On nas nikada nije niti će nas napustit, ali smo mi ti koji svjesno ili nesvjesno odemo od Njega i uporno se ne želimo vratit na onaj Put koji nam je On zacrtao od samog našeg stvaranja. Mislim da svatko od nas ima svoje osobno poslanje na Zemlji jer je svaki čovjek unikatan kako po otisku prsta (fizičkom) tako i po otisku psihičkog i duhovnog bića.
Da ne širimo priču u drugom smjeru sve šta želim reći odnosno poručiti svima drugim ljudima na koje nailazim na svom životnom putovanju je to da nikada ne odustanu od potrage za Dragim Bogom.

Uvijek imajmo otvorena duhovna vrata za nove spoznaje i Dragi Bog će nač načina kako da uđe u naš život i nabolje ga promijeni,.. jer smo mi ti koji ga napuštamo i odlazimo u nekakvom drugom smjeru koji nam se kasnije negativno odrazi na našu kvalitetu življenja pa tada živimo životom patnika.

....Ištite i dat će vam se!..Tražite i naći ćete!..Kucajte i otvorit će vam se!...

Upravo vođen ovim razmišljanjem mogu istinski reći da sam ja pronašao ono šta sam tražija te mi se to odrazilo ogromnom pozitivnošću na moje sretno življenje iako sam više od polovice života bio u paklu.