204 kilometra za Grad Heroj: Tigrovi hodali u čast branitelja Vukovara i Vladimira Balgača-Alfa

Nisu hodali zbog rekorda niti kako bi dokazali koliko mogu izdržati. Svaki od 204 kilometra između Kutine i Vukovara bio je korak sjećanja na ljude koji se iz Grada Heroja nikada nisu vratili, na poginule i nestale hrvatske branitelje, ubijene civile te sve obitelji koje još uvijek čekaju istinu o svojim najmilijima, prenosi Vinkulja.hr

Pripadnici 1. mehanizirane bojne Tigrovi i članovi Udruge Kutina – Vukovar sudjelovali su od 13. do 19. srpnja 2026. godine na osmome humanitarnom hodočašću Kutina – Vukovar. U sedam dana zahtjevnog puta povezali su Moslavinu, zapadnu i istočnu Slavoniju te još jednom pokazali da se kultura sjećanja ne čuva samo govorima i protokolarnim obilježavanjima.

Čuva se i osobnom žrtvom, umorom, bolnim nogama i odlukom da se nastavi hodati kada svaki novi kilometar postane teži od prethodnoga.

Dvanaest hodočasnika na putu dugom 204 kilometra

U hodočasničkoj skupini bilo je dvanaest sudionika – šest članova Udruge Kutina – Vukovar i šestorica pripadnika Tigrova. Zajednički put započeo je u Kutini, a završio u nedjelju, 19. srpnja 2026., dolaskom u Vukovar.

Broj od 204 prijeđena kilometra nije slučajan. On predstavlja simboličnu poveznicu s legendarnom 204. vukovarskom brigadom, čiji su pripadnici zajedno s drugim hrvatskim postrojbama, policajcima, dragovoljcima i civilima sudjelovali u obrani Vukovara 1991. godine.

Prvog dana hodočasnici su na dionici od Kutine do Novske prošli 25 kilometara. Drugog dana hodali su 36 kilometara od Novske do Nove Gradiške, a trećeg još 34 kilometra do Oriovca. Četvrta etapa, od Oriovca do Garčina, bila je duga 35 kilometara. Slijedila su 21 kilometar do Strizivojne, zatim 33 kilometra do Vinkovaca te posljednjih 20 kilometara od Vinkovaca do Vukovara.

Za sedam dana prošli su kroz brojna mjesta u kojima su ih dočekivali građani, branitelji i članovi udruga. Palili su svijeće i zastajali pred spomen-obilježjima, podsjećajući kako se na putu prema Vukovaru ne prolazi samo kroz hrvatske gradove i sela, nego i kroz prostor prožet žrtvom Domovinskog rata.

Završna počast u Gradu Heroju

Po dolasku u Vukovar hodočasnike je dočekao zamjenik vukovarskoga gradonačelnika Filip Sušac. Kod Bijeloga križa, spomenika na ušću Vuke u Dunav, položeni su vijenci i zapaljene svijeće za poginule, nestale i ubijene hrvatske branitelje te civilne žrtve velikosrpske agresije.

Program je nastavljen obilaskom vukovarskih memorijalnih mjesta i odavanjem počasti žrtvama Ovčare. Hodočasnici su svijeće zapalili i kod pješačkog mosta nazvanog po francuskom dragovoljcu Jean-Michelu Nicolieru. (Radio Moslavina, Hrvatski radio Vukovar)

Time je završen fizički dio hodočašća, ali ne i njegova poruka. Vukovar za sudionike nije bio samo posljednja točka na karti. Bio je cilj prema kojemu su nosili imena, uspomene i zavjet da žrtva njegovih branitelja neće biti prepuštena zaboravu.

Alfova ideja nastavlja živjeti

Posebno mjesto u ovoj priči pripada Vladimiru Balgaču-Alfu, hrvatskom branitelju iz Kutine, pripadniku 1. gardijske brigade Tigrovi i idejnom začetniku hodočašća.

Balgač je od početka kolovoza 1991. sudjelovao u obrani Vukovara. Nakon sloma obrane grada prošao je zarobljeništvo u logoru Stajićevo i zatvoru u Srijemskoj Mitrovici. Razmijenjen je 27. ožujka 1992., ali time njegov ratni put nije završio. Nastavio ga je kao pripadnik 204. vukovarske brigade i 125. domobranske pukovnije Hrvatske vojske.

Nakon rata posvetio se javnom, društvenom i humanitarnom radu. Osnovao je Udrugu Kutina – Vukovar i pokrenuo hodočašće kojim je želio povezati svoj rodni grad s Vukovarom, ali i trajno čuvati uspomenu na poginule suborce i sve žrtve grada čiju je obranu osobno prošao.

Vladimir Balgač-Alf preminuo je 2020. godine, ali njegovi prijatelji i suborci nisu dopustili da s njim nestane i ideja koju je pokrenuo. Njegov životni i ratni put danas je utkan u svaki kilometar između Kutine i Vukovara. (In memoriam Vladimir Balgač-Alf)

Suradnja Udruge Kutina – Vukovar i Tigrova započela je 2025. godine. Njihovo zajedničko sudjelovanje dodatno je povezalo hodočašće s postrojbom kojoj je Alf pripadao i s kojom je branio Vukovar.

Hod za one kojima je pomoć potrebna

Hodočašće nije bilo okrenuto samo prošlosti. Imalo je i snažnu humanitarnu dimenziju jer su se tijekom puta prikupljale donacije za Udrugu Vukovarske iskrice, koja okuplja i pruža pomoć osobama s intelektualnim teškoćama i njihovim obiteljima.

Upravo se u tome najbolje prepoznaje Alfova ostavština: sjećanje na poginule povezano je s brigom za žive. Poštovanje prema braniteljima nije ostalo samo na riječima, nego je pretvoreno u konkretnu solidarnost s ljudima kojima je podrška zajednice najpotrebnija.

Osmo hodočašće nastavak je tradicije započete 2013. godine. Prethodna su održana 2015., 2016., 2018., 2019., 2022. i 2025. godine. Svako od njih imalo je isti cilj – povezati Kutinu i Vukovar putem sjećanja, zahvalnosti i humanosti.

Jer 204 kilometra mogu se izmjeriti na zemljovidu, ali vrijednost takvoga puta ne može se izraziti brojkama. Ona se nalazi u svakoj zapaljenoj svijeći, u svakom spomenutom imenu i u obećanju da će priča o vukovarskim braniteljima i Vladimiru Balgaču-Alfu nastaviti živjeti.

Izvor: Vinkulja.hr/Foto: Helena Valentić