Dan koji Hercegovina ne zaboravlja: U spomen na 24 hrvatska branitelja poginula 13. srpnja 1993.
Trinaesti srpnja jedan je od najtužnijih datuma u novijoj povijesti Čapljine i cijele Hercegovine. Na taj dan 1993. godine živote su položila dvadeset i četiri hrvatska branitelja. Branili su svoj narod, svoj dom i pravo budućih naraštaja na život u slobodi. Sloboda koju danas živimo nije darovana – plaćena je njihovom krvlju i njihovom žrtvom.
To su: Goran Rebac, Vedran Đoković, Lenko Bule, Josip Bule, Zlatko Ivanković, Gojko Galić, Nikola Krmek, Krešo Bubalo, Dragan Miličević, Radoja Vidaković, Slavko Previšić, Ilija Krešić, Zoran Šuman, Franjo Bošković, Ivan Šimović, Vinko Babić, Zdravko Jelić, Ivan Čović, Miroslav Mandarić, Kruno Zlomislić, Slavko Kulaš, Božo Anić, Zdravko Sopta i Branko Grgić.
Njihova je žrtva jučer obilježena na Gradini, kod spomen-križa na Dubravskoj visoravni, gdje je služena sveta misa koju je, uz suslavlje brojnih svećenika, predvodio don Ivo Šutalo. U molitvi su se okupili članovi njihovih obitelji, suborci, prijatelji i brojni vjernici kako bi odali počast ljudima koji su za svoj narod dali ono najvrjednije – vlastiti život.
Ti ljudi nisu tražili privilegije ni osobnu korist. U trenucima kada je bilo najteže nisu uzmaknuli, nego su ostali na svojim položajima i branili svoj narod. Njihova žrtva omogućila je da Hrvati opstanu na svojim ognjištima i sačuvaju pravo na život u vlastitoj zemlji.
Zato je njihova žrtva i danas obveza svima nama. Ne samo da ih se sjećamo, nego da se zapitamo gradimo li društvo dostojno onoga za što su poginuli. Jesu li sanjali Hercegovinu iz koje će mladi masovno odlaziti u potrazi za dostojnijim životom? Jesu li vjerovali da će osobni i politički interesi često biti važniji od općeg dobra?
Najveći spomenik poginulim braniteljima neće biti samo vijenci, svijeće i prigodne komemoracije. Bit će to Hercegovina u kojoj će ljudi ostajati, osnivati obitelji, raditi i od svoga rada dostojanstveno živjeti. Domovina u kojoj će mladi vidjeti budućnost, a ne tražiti sreću daleko od rodnog kraja.
Imena dvadeset i četvorice poginulih branitelja nisu tek dio povijesnih zapisa. Ona su trajni podsjetnik na cijenu slobode i zavjet da ćemo čuvati istinu o njihovoj žrtvi te učiniti sve kako bi hrvatski narod u Bosni i Hercegovini imao sigurnu i dostojanstvenu budućnost.
Neka im dobri Bog podari vječni mir, a nama mudrost, odgovornost i zajedništvo da nikada ne iznevjerimo ideale za koje su položili svoje živote.
Vječna im slava i hvala. Počivali u miru Božjem.
Izvor:PDN
