Država koja kažnjava braniteljske oznake vrijeđa vlastite temelje: Prekršajni zakon ne smije postati batina protiv Domovinskog rata

Može li gore? Može – kad država zaboravi tko ju je obranio

Rasprava u Hrvatskom saboru o izmjenama Prekršajnog zakona ponovno je otvorila pitanje koje se vlast uporno pravi da ne vidi: hoće li hrvatska država štititi dostojanstvo vlastitih branitelja ili će ih tretirati kao problem javnog reda i mira? Ministar Damir Habijan izmjene predstavlja kao modernizaciju sustava, digitalizaciju, ubrzanje postupaka i rasterećenje sudova, a Vlada u prijedlogu predviđa veće iznose za obvezni prekršajni nalog, naplatu kazni na mjestu počinjenja i upozorenja, uz ukidanje pogodnosti plaćanja dvije trećine kazne nakon presude.

Na papiru to zvuči kao reforma. U stvarnosti, građanin opet dobiva poruku: plati odmah, šuti i ne kompliciraj. A kad se taj aparat primijeni na braniteljske oznake, onda više ne govorimo samo o tehničkim izmjenama zakona. Govorimo o državi koja je spremna brzo i učinkovito kažnjavati vlastite ljude, dok su brojni stvarni problemi pravosuđa ostali netaknuti, prenosi Direktno.hr.

HOS nije nikakav hir – HOS je dio obrane Hrvatske

Tu je Miro Bulj pogodio u sridu kada je upozorio na kažnjavanje ljudi zbog HOS-ovih oznaka i kazne koje, prema njegovim riječima, dosežu četiri tisuće eura. Njegova rečenica “Legitimna postrojba. Pa može li biti gore?” nije saborska galama, nego političko pitanje koje vlast ne može vječno gurati pod tepih.

Zakon o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata jasno kaže da je hrvatski branitelj osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti i suvereniteta Republike Hrvatske kao pripadnik Oružanih snaga RH, pri čemu se izrijekom navode ZNG, Hrvatska vojska, Policija, MUP i Hrvatske obrambene snage. Tu priča mora stati. Ako država u zakonu priznaje HOS kao dio obrane Hrvatske, onda ne može istodobno slati policiju i prekršajne naloge kao da se radi o nekoj sramoti koju treba sakriti.

Tko je nosio hrvatsku odoru, tko je branio Vukovar, Bogdanovce, Škabrnju, Dubrovnik, Gospić, jug, istok i zaleđe Hrvatske, tko je stao pred tenkove i velikosrpsku agresiju, ne može danas biti ponižavan birokratskim prekršajnim udarima. Legitimne postrojbe Domovinskog rata nisu dekoracija za obljetnice, nego temelj slobode u kojoj danas sjede i oni koji im pišu kazne.

Pravosuđe ne smije biti batina za preodgoj branitelja

Najopasnije u cijeloj priči jest to što se prekršajni sustav pokušava prikazati kao neutralan aparat. Nije neutralan ako se selektivno i ideološki koristi. Nije reforma ako građaninu smanjuješ stvarnu volju za obranu, a državi povećavaš brzinu kažnjavanja. Nije rasterećenje sudova ako ljude navikavaš da je jeftinije platiti nego tražiti pravdu.

Vlada u obrazloženju predviđa i obvezno tonsko snimanje glavnih rasprava od 1. srpnja 2027., a za opremanje 212 sudnica osigurava se 2,1 milijun eura. To je dobro ako će služiti transparentnosti. Ali ako ćemo imati moderno snimljene rasprave u kojima se branitelje i navijače razvlači zbog insignija iz Domovinskog rata, tada tehnologija neće biti pravda, nego samo skuplji mikrofon za staru nepravdu.

Postoji razlika između zlouporabe i braniteljskog konteksta

Treba biti precizan: javno veličanje NDH nije isto što i odavanje počasti poginulom hrvatskom branitelju ili nošenje oznake postrojbe iz Domovinskog rata. I sam Ustavni sud zauzeo je stav da je pozdrav “Za dom spremni” ustaški pozdrav i da nije u skladu s Ustavom. Ali upravo zato država mora zakonski jasno razlikovati zlouporabu od povijesnog, ratnog i komemorativnog konteksta. Bez te razlike nastaje pravni kaos, a u tom kaosu uvijek stradaju branitelji.

Vladino Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima još je 2018. priznalo složenost slučaja: navelo je da je pozdrav izvorno ustaški, ali i da su pod njim tijekom Domovinskog rata ginuli hrvatski branitelji, te je razmatralo iznimku za vojne insignije i događaje na kojima se odaje poštovanje poginulim braniteljima.

Dakle, ni vlastita državna tijela ne mogu se praviti da je sve crno-bijelo. Ako su pojedine ratne insignije bile korištene u razdoblju 1991.–1995., ako su pod njima ljudi ginuli za Hrvatsku, onda se njihovo nošenje u braniteljskom i komemorativnom kontekstu ne može tretirati kao obična provokacija. To je pitanje poštovanja prema mrtvima i prema onima koji su preživjeli rat.

Sudska praksa već poznaje iznimke – pa zašto policija i dalje udara?

Visoki prekršajni sud je 2025. potvrdio oslobađajuću presudu u slučaju korištenja pozdrava u okviru obilježavanja obljetnice osnutka HOS-a ispred spomenika poginulom HOS-ovcu Žarku Manjkasu Crvenkapi, uz obrazloženje da se radi o specifičnim okolnostima i izuzetku od ustaljene prakse.

Pa što onda država radi? Umjesto da napiše jasne upute policiji, tužiteljima i sudovima, ona ostavlja prostor za proizvoljnost. Jedan sud oslobađa jer razumije kontekst. Drugi postupak krene kao da kontekst ne postoji. Policajac na terenu odlučuje pod pritiskom atmosfere. Građanin plaća odvjetnika. Branitelj ponovno dokazuje da nije neprijatelj države koju je branio.

To je nedopustivo.

Rješenje je jasno: zaštititi legitimne postrojbe i kazniti stvarnu zlouporabu

Država mora jasno propisati da su oznake legitimnih postrojbi Domovinskog rata – ZNG-a, HV-a, MUP-a, specijalne policije, gardijskih brigada, HOS-a i drugih priznatih formacija – zaštićene u ratnom, memorijalnom, braniteljskom i povijesnom kontekstu. Tko ih koristi za veličanje totalitarizma, mržnju ili provokaciju, neka odgovara. Ali tko ih nosi kao znak pripadnosti, pijeteta ili sjećanja na poginule, taj ne smije biti tretiran kao prekršitelj.

Jer ako Hrvatska ne zna razlikovati branitelja od provokatora, onda problem nije u braniteljima. Problem je u državi.

I zato pitanje “može li gore?” nije retoričko. Može. Gore je kad vlast pod krinkom reforme uvodi učinkovitiji aparat kažnjavanja, a nema hrabrosti zaštititi istinu o Domovinskom ratu. Gore je kad se legitimne postrojbe poštuju samo na pozornici, s vijencima i govorima, a već sutra se njihove oznake guraju pred prekršajne sudove.

Hrvatska nije nastala u prekršajnom nalogu. Hrvatska je nastala krvlju, obranom i žrtvom. I država koja to zaboravi ne reformira pravosuđe – ona reformira vlastito pamćenje.