Hrabri hrvatski branitelj bacio se na bombu i spasio čak 20 života: ‘Za mnom’

Na današnji dan, 16. srpnja 1993. godine, u jeku najtežih borbi za Mostar, poginuo je heroj Domovinskog rata Slavo Grubišić, zapovjednik Pukovnije “Ante Bruno Bušić” HVO-a. Grubišić je izgubio život u 23. godini kada se, u nesvakidašnjem činu hrabrosti na povratku s borbene akcije, bacio na bombu koja je ispala njegovu suborcu i time spasio živote svojih suboraca, a posmrtno je promaknut u čin bojnika Hrvatske vojske.

Slavo Grubišić, rođen je 29. travnja 1970. godine u Posuškom Gracu u Hercegovini, kao sin Jerka i Zore Grubišić. Odrastao je uz sestru Slavicu te braću Branka, Matu i Vinka, a u rodnom je kraju završio osnovnu školu prije nego što je u Širokom Brijegu stekao zvanje metalostrugara te otišao na rad u Zagreb, gdje ga je zatekao početak ratnih sukoba, prenosi portal Direktno.hr.Njegova žrtva i danas živi u sjećanju suboraca, što potvrđuje i emotivna objava na Facebook stranici 1. Gardijska brigada HVO-a “ANTE BRUNO BUŠIĆ” u kojoj se ističe: “Pokojni Slaven Grubišić…..bacio se na bombu i svojim životom spasio živote 20 prijatelja…dragi ljudi nikad ne umiru !!!!!”Ratni put od Kumrovca do herojstva na mostarskom ratištu

Već u studenom 1990. godine Grubišić dragovoljno pristupa Jedinici za posebne namjene MUP-a Kumrovec, s kojom početkom ožujka 1991. godine sudjeluje u sukobu u Pakracu, a krajem istog mjeseca i u povijesnoj akciji na Plitvicama. Osnutkom Zbora narodne garde nakratko pristupa 1. bojni 4. “A” brigade ZNG-a, nakon čega u lipnju 1991. godine prelazi u Specijalnu postrojbu Ministarstva obrane Bojnu Zrinski, prolazeći s njom niz zahtjevnih ratišta.

Sluteći skori ratni sukob u Bosni i Hercegovini, Grubišić se krajem veljače 1992. godine s nekolicinom pripadnika Bojne Zrinski vraća u rodni kraj, gdje odmah aktivno radi na ustroju novo-ustanovljene bojne “Knez Branimir” u Posuškom Gracu. Nakon što je obnašao dužnost zapovjednika satnije, ubrzo postaje dozapovjednik bojne, koja potom prerasta u Pukovniju “Ante Bruno Bušić” HVO-a, u kojoj Grubišić preuzima dužnost dozapovjednika, a potom i samog zapovjednika pukovnije.

Svoj ratni put nastavio je vodeći “Bušiće” na prve terene u Kruševo kraj Mostara, a potom u Livno, Mostar, Blagaj i Podveležje. U međuvremenu završava časničku školu na Hrvatskom vojnom učilištu u Zagrebu s odličnim uspjehom, kao drugi najbolji u prvoj klasi časnika HVU-a. Nakon povratka s vojnog usavršavanja, Grubišić je uspješno proveo akcije na Gubavici i u južnom dijelu Mostara koje su odrađene bez ikakvih gubitaka. Unatoč sugestijama suboraca da akcije koordinira iz pozadine, Grubišić je s osmjehom na licu uvijek zapovijedao riječima: “Za mnom”, ostavši do samoga kraja na prvoj crti bojišnice.