Ilija Zirdum: „Heroji su oni koji nisu dočekali slobodu“ – emotivni trenutak iz podcasta koji je dirnuo Hrvatsku

Podcast urednika i voditelja Borna Marinić „Gdje si bio ’91?“ posljednjih se godina profilirao kao jedan od najznačajnijih digitalnih formata posvećenih očuvanju usmene povijesti Domovinskog rata. Kroz opsežne i sadržajno bogate razgovore s izravnim sudionicima ratnih događaja, gledateljima donosi autentična svjedočanstva o obrani hrvatske neovisnosti, ratnim operacijama i ljudima koji su nosili teret najtežih dana hrvatske povijesti, piše Dnevno.hr.

Veliku pozornost javnosti izazvalo je posljednje gostovanje Ilije Zirduma, jednog od branitelja Bogdanovaca, nakon što je na društvenim mrežama objavljen emotivan dio razgovora koji je, prema riječima autora podcasta, zamalo ostao izvan konačne verzije emisije na zahtjev samog gosta.

Ratni put koji je obilježio život

Ilija Zirdum uključio se u obranu Hrvatske tijekom srpnja 1991. godine na stadionu Cibalije u Vinkovcima. Tijekom ratnih mjeseci sudjelovao je u borbenim djelovanjima prema Mirkovcima, na području Lušca te u osiguranju strateški važnog „Kukuruznog puta“.

Njegov ratni put neraskidivo je vezan uz Bogdanovce, mjesto udaljeno svega nekoliko kilometara od Vukovara, koje je zbog svojega položaja tijekom rata steklo naziv „vrata Vukovara“. Upravo ondje je 29. listopada 1991. godine, kao dvadesetjednogodišnjak, teško ranjen zadobivši šest prostrijelnih rana.

Nakon dugotrajnog liječenja i ratnog proboja iz okruženja, iskustva iz tog razdoblja ostavila su dubok trag na njegov život, ali i na odnos koji prema njemu imaju brojni suborci.

Trenutak koji je obilježio razgovor

Središnji dio objavljenog isječka nastao je tijekom razgovora u kojem je Borna Marinić svog gosta nazvao herojem. Takva ocjena izazvala je trenutačnu i vrlo emotivnu reakciju Ilije Zirduma, koji se odlučno usprotivio takvom opisu.

Marinić je pritom ostao pri svom stavu te poručio:

„Za mene si heroj, oprosti, ispričat ću ti se još 500 puta, za sebe nemoj biti, za mene ćeš biti, nećemo se sad posvađati.“

Razgovor koji je uslijedio otvorio je pitanje kako sami branitelji doživljavaju ratnu žrtvu, ali i kako ih danas promatra hrvatska javnost.

Skromnost ispred priznanja

Vidno neugodno pogođen riječju „heroj“, Zirdum je zatražio da se snimanje prekine te otvoreno progovorio o osjećajima koje u njemu izazivaju takve kvalifikacije.

„Da, nećemo se svađati, nemoj da se svađamo, meni je to, kako da ti kažem Borna, mene je to sramota, kad tako netko kaže, aj da ovo ne snimaš više. Kakav kuac pi?kin, nemoj me, kakav heroj jeote da te je*o. Pa ja sam znao sto puta umrijeti od straha.“

Kada ga je voditelj upitao bi li ga ljudi danas smatrali herojem da je poginuo nakon ranjavanja, Zirdum je ostao dosljedan svom stajalištu.

„Pa bio bi samo poginuo, i ništa drugo i dalje ne bi bio heroj.“

Njegove riječi svjedoče o načinu na koji mnogi sudionici rata promatraju vlastitu ulogu – bez romantiziranja i bez želje za posebnim isticanjem.

Sjećanje na one koji se nisu vratili

U nastavku razgovora Zirdum je objasnio zbog čega odbija prihvatiti titulu heroja, naglašavajući kako je smatra rezerviranom za one koji su položili živote za domovinu.

Prisjećajući se svog poginulog suborca Stipe Kulića, istaknuo je kako je razlika između života i smrti često bila tek pitanje okolnosti.

„Stipa Kulić nije dobio, nije ga okrznulo, a dao je puno više nego ja. E sad vidi, što sam ja imao sreće u nesreći pa nisam poginuo, ne mogu se nazvati herojem, ne mogu, meni je to neugodno.“

Takvo razmišljanje, prema mišljenju brojnih gledatelja, pokazuje duboku povezanost s poginulim suborcima i svijest o cijeni koju su mnogi platili tijekom obrane Hrvatske.

Snažne reakcije na društvenim mrežama

Objava necenzuriranog dijela razgovora na Facebook stranici „Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat“ izazvala je velik interes javnosti i brojne komentare podrške.

Mnogi su u Zirdumovim riječima prepoznali upravo one osobine koje se najčešće povezuju s ljudima koji su podnijeli najveće žrtve tijekom rata – skromnost, samozatajnost i poštovanje prema suborcima.

Jedan od komentatora sažeo je dojam velikog broja pratitelja riječima:

„Veličina pravih heroja je upravo ovo. Skromnost, samozatajnost… Pravi heroji uvijek spominju da su heroji drugi branitelji, a ne oni sami.“

U brojnim reakcijama isticala se i razlika između pogleda onih koji su rat proživjeli na prvoj crti i onih koji o njemu danas govore iz perspektive promatrača. Prema mišljenju komentatora, upravo ljudi koji su prošli ratne strahote najčešće odbijaju pridavati sebi posebne zasluge.

Poruke koje nadilaze ratnu priču

Rasprava ispod objave dotaknula se i šireg društvenog konteksta. Dio pratitelja izrazio je žaljenje što osobe poput Ilije Zirduma nemaju značajniju ulogu u donošenju društvenih i političkih odluka, smatrajući da su upravo oni svojim doprinosom obrani države zaslužili veći javni utjecaj.

Ipak, zajednički nazivnik većine komentara bio je sadržan u jednostavnoj poruci – riječ „heroj“ nosi posebnu težinu, ali bez obzira na to prihvaća li je ili odbija, Ilija Zirdum u očima mnogih ostaje simbol skromnosti, dostojanstva i odanosti suborcima.

Brojni korisnici društvenih mreža zaključili su kako su upravo takvi ljudi, koji ni nakon svega ne traže priznanja za sebe, svojim ponašanjem i žrtvom omogućili stvaranje i opstanak samostalne hrvatske države.