Imena koja ne smiju pasti u zaborav: Na Kozali otkriveno spomen-obilježje poginulim braniteljima

Na Kozali je otkriveno spomen-obilježje poginulim hrvatskim braniteljima s područja Mjesnog odbora Brašćine-Pulac. Ploču su otkrili članovi obitelji poginulih, u dirljivoj svečanosti kojoj su nazočili brojni građani, predstavnici Grada Rijeke i Primorsko-goranske županije, hrvatskih branitelja, policije te učenici i učitelji Osnovne škole Belvedere.

Jer zub vremena može nagristi kamen, ali ne može izbrisati sjećanje.

Imena Željka Bilena, Mate Bukovčana, Vaska Gašija, Roberta Marelje Bošnjaka i Kristinka Mrlea svjedoče o ljudima koji su svoje živote položili u obrani vrijednosti slobode i istine. Posebno mjesto među njima zauzima Kristinko Mrle, šesnaestogodišnji dječak koji je 6. studenoga 1991. godine izgubio život na Svetoj Katarini.

Svečanost je održana na inicijativu Mjesnog odbora Brašćine-Pulac, a posebno mjesto u cijeloj priči pripada njegovu predsjedniku Josipu Rupčiću, koji je na čelu mjesnog odbora još od 1993. godine i koji je i sam dragovoljac Domovinskog rata.

Rupčić je, s vidljivim ponosom i emocijama, govorio o ljudima čija su imena sada trajno upisana u prostor u kojem žive njihovi sugrađani.

– Tu stojim s posebnim osjećajem ponosa, zahvalnosti i poštovanja. Ne otvaramo samo mjesto sjećanja, već nešto što će novim generacijama govoriti o ljudima koji su u najtežim trenucima ostali u obrani svoje domovine – poručio je Rupčić.

Istaknuo je da je inicijativa potekla upravo od stanovnika Brašćina i Pulca koji su željeli pokazati da hrvatskim braniteljima duguju trajnu zahvalnost i poštovanje.

– Spomen-obilježje možda nije veliko, ali veliko je ono što predstavlja. Iza slobode koju živimo stoji nečija hrabrost, a iza te hrabrosti i najveća žrtva – život – rekao je Rupčić.

Posebno se osvrnuo na Kristinka Mrlea, koji je život izgubio kao šesnaestogodišnjak.

– Spominjemo njihova imena, kao i civilne žrtve. Kristinko je imao samo 16 godina. Izgubio je život na Svetoj Katarini. Pred njim je bio život, škola, prijatelji, snovi i sve ono što pripada jednom dječačkom svijetu. Sve je to prekinuto – rekao je.

Predsjednik Zajednice udruga branitelja s područja Primorsko-goranske županije Klaudio Vukonić poručio je da uklesana imena nisu tek nabrajanje ljudi iz prošlosti, nego trajni znak slobode.

– Ovdje riječi moraju biti pažljivo odabrane, a sjećanja snažna. Ovdje su uklesana imena Željko, Mato, Vasko, Robert i Kristinko. To nisu samo imena. Iza svakog od njih stoji jedan život, jedna obitelj i priča koja nije trebala završiti tako rano – rekao je Vukonić.

Posebno je naglasio kako je Kristinkovih 16 godina života trebalo biti tek početak njegova životnog puta.

– Kristinkovih 16 godina nije bilo dovoljno da ostvari dječačke snove, da završi školu, da odraste, da živi. Ovaj kamen svjedoči o neostvarenim snovima njihovih života – kazao je.

Vukonić je istaknuo i da hrvatski branitelji ne podižu spomen-obilježja kako bi veličali rat, nego kako bi odali počast onima koji su dali ono najvrjednije – vlastiti život.

– Tu smo da odamo počast onima koji su dali najvrijednije što su imali te da podsjetimo buduće naraštaje koliko su sloboda, mir i istina neprocjenjivi – poručio je.

Govoreći o Domovinskom ratu, upozorio je i na pokušaje relativiziranja povijesnih činjenica.

– Domovinski rat bio je odgovor na agresiju. Danas se pokušava izjednačiti žrtvu i agresora i nametnuti narativ zaborava o tome tko je bio žrtva, a tko agresor. To neće izbrisati istinu. Ona je neizbrisiva jer smo svoju žrtvu pretvorili u pobjedu – rekao je Vukonić.

Posebnu zahvalnost uputio je obiteljima poginulih.

– Vi najbolje znate kolika je cijena svakog uklesanog imena – poručio je.

Svečanosti su nazočili riječki gradonačelnica Iva Rinčić, zamjenik primorsko-goranskog župana Toni Štimac, izaslanik potpredsjednika Vlade i ministra hrvatskih branitelja Tome Medveda Marko Ratković, predsjednik Zajednice udruga branitelja s područja PGŽ-a Klaudio Vukonić, predstavnici Policijske uprave primorsko-goranske, učenici i učitelji OŠ Belvedere te brojni građani.

Gradonačelnica Iva Rinčić naglasila je kako spomen-obilježje nije samo podsjetnik na prošlost, već mjesto na kojem će se sjećanje prenositi budućim generacijama.

– Ovdje stvaramo trajni spomen na poginule, mjesto na kojem ćemo moći položiti vijenac, zapaliti svijeću i prenositi sjećanja na buduće generacije. Najveća zahvalnost pripada obiteljima. Njihova žrtva je nenadoknadiva – rekla je Rinčić.

– Njihova imena od danas nisu samo dio naše prošlosti, nego su trajno zapisana u prostoru u kojem stalno boravimo – dodala je.

Toni Štimac istaknuo je kako je svako slovo uklesano u kamen dio jedne ljudske priče.

– Govoriti pred spomenikom Domovinskom ratu uvijek je velika čast. Svako slovo na ovom kamenu priča jednu priču. Najviše o tome mogu govoriti obitelji koje su ostale nakon vihora rata – rekao je Štimac.

Marko Ratković poručio je kako spomen-obilježje nije tek kamen, nego svjedočanstvo vremena u kojem je hrvatski narod izborio slobodu.

– Ovdje smo da se sjetimo ljudi koji su dali živote za ono što danas imamo. Ovo nije samo kamen, već svjedočanstvo o vremenu u kojem je hrvatski narod morao proći kroz turbulentne i teške godine kako bi izborio slobodu – kazao je Ratković.

Spomen-obilježje blagoslovio je kozalski župnik don Franko Gržičić, uz kojega je bio pastoralni suradnik Nikola Vranješ.

Posebno dirljiv trenutak priredili su učenici Osnovne škole Belvedere, koji su izveli hrvatsku himnu i himnu Primorsko-goranske županije. Njihov nastup nagrađen je velikim pljeskom, ali i ponekom suzom.

Svečanost je dodatno obogatio glazbeni nastup, dok je program vodio Neno Pavinčić.

Bio je to dan sjećanja, ponosa i zahvalnosti. Dan u kojem su se na Kozali ponovno izgovorila imena ljudi koji su otišli prerano, ali čija će imena, uklesana u kamen, ostati i nakon što vrijeme učini svoje.

Jer kamen može ostarjeti. Sjećanje ne mora.