Lički sokol s Velebita: Ante Anić iz Krasna – ratni put čovjeka koji je stao u obranu Hrvatske i zapovijedao legendarnim Tigrovima

Jedan od njih je Ante Anić, rođen 1963. godine u Krasnu, podno sjevernog Velebita. Hrvatski branitelj, dragovoljac Domovinskog rata i časnik legendarne 1. gardijske brigade Hrvatske vojske „Tigrovi”, čiji je ratni put obilježen sudjelovanjem na brojnim hrvatskim bojištima, zapovjednim odgovornostima i sudjelovanjem u završnim oslobodilačkim operacijama.

Njegova priča posebno je važna za Ličko-senjsku županiju. Iz Krasna, mjesta duboko povezanog s velebitskom tradicijom, potekao je čovjek koji je svoje najvažnije godine ugradio u obranu hrvatske slobode.

Početkom lipnja 1991. godine Ante Anić dragovoljno se uključuje u obranu Republike Hrvatske pristupanjem 1. brigadi Zbora narodne garde, postrojbi koja će postati jedna od najpoznatijih i najuspješnijih gardijskih brigada Hrvatske vojske.

Već 15. lipnja 1991. odlazi sa svojom postrojbom na prvo bojište u istočnu Slavoniju, na područje Iloka.

Bio je to početak ratnog puta koji će ga voditi kroz različita hrvatska ratišta. U vremenu kada se stvarala hrvatska vojska, kada je nedostajalo opreme, naoružanja i gotovo svega što je potrebno za organiziranu obranu države, pripadnici prvih gardijskih postrojbi preuzimali su golemu odgovornost.

Anićeva postrojba potom sudjeluje u obrani Nove Tenje kod Osijeka, gdje je 18. rujna 1991. izveden snažan tenkovski napad Jugoslavenske narodne armije.

U listopadu 1991. vraća se u Zagreb, gdje sudjeluje u blokadi velikih vojarni JNA, među kojima su bile vojarne Borongaj i Maršalka.

S daljnjim razvojem ratnih događanja Anić preuzima zapovjedne dužnosti, a s „Tigrovima” odlazi na zapadnoslavonsko bojište.

Nakon Sarajevskog primirja i povratka iz zapadne Slavonije u proljeće 1992. godine, njegova postrojba odlazi na južno bojište.

Ondje ostaje do prosinca 1992. godine, kada se zbog ranjavanja vraća u Zagreb.

Ranjavanje nije značilo i kraj njegova vojnog puta. Nakon oporavka i preustroja brigade postavljen je na dužnost zamjenika zapovjednika 3. bojne „Tigrova”.

U proljeće 1993. godine odlazi na ogulinsko-ličko bojište, gdje preuzima zapovijedanje 3. bojnom 1. gardijske brigade.

Posebno vrijedan povijesni podatak o Anićevoj ulozi u obrani Like donosi povjesničar i istraživač Domovinskog rata Borna Marinić u tekstu objavljenom na Hrvatskoj katoličkoj mreži.

Naime, 12. ožujka 1993. godine, temeljem zapovijedi načelnika Glavnog stožera Hrvatske vojske, u tadašnjim okolnostima na gospićkom području formirana je Borbena grupa 1.

U njezinu sastavu nalazila su se 82 pripadnika 3. bojne 1. gardijske brigade „Tigrovi”, koje je predvodio upravo Ante Anić.

Zadaća Borbene grupe bila je detaljno izviđanje mogućih pravaca borbenog djelovanja, priprema potrebne dokumentacije i stvaranje uvjeta za daljnje djelovanje hrvatskih snaga.

Izviđanje je obuhvatilo cijelo gospićko bojište, a prikupljena izvješća svakodnevno su dostavljana načelniku Glavnog stožera Hrvatske vojske, generalu Janku Bobetku.

Prema Marinićevu povijesnom prikazu, prikupljene informacije poslužile su kao podloga za uspješno izvođenje operacije „Medački džep”, kojom je oslobođeno područje u dolini rijeke Like, između Gospića i Metka.

Taj podatak posebno je značajan za ličku povijest jer potvrđuje izravnu ulogu Anića i pripadnika njegove bojne u djelovanju na gospićkom području u jednom od važnih razdoblja obrane Like.

Tijekom 1994. godine Anić radi na ustrojavanju i popuni 3. pješačke bojne.

Posebna pozornost posvećena je intenzivnoj obuci, uvježbavanju i provedbi metodološko-pokaznih vježbi na različitim vojnim poligonima diljem Hrvatske.

Zapovjedna odgovornost nije podrazumijevala samo vođenje ljudi na bojištu. Obuhvaćala je organizaciju postrojbe, vojnu spremnost, obuku, disciplinu i pripremu za zadaće koje su se očekivale u završnoj fazi Domovinskog rata.

Upravo je takva priprema bila važna za ono što će uslijediti 1995. godine.

U kolovozu 1995. godine Ante Anić, tada u činu pukovnika, vodi svoju 3. bojnu u vojno-redarstvenu operaciju „Oluja”.

Pripadnici njegove postrojbe sudjelovali su u izvršavanju zadaća na pravcu borbenog djelovanja 1. gardijske brigade „Tigrovi”.

Operacija „Oluja” označila je završnicu oslobodilačkog puta hrvatskih gardijskih postrojbi i jedan od najvažnijih trenutaka suvremene hrvatske povijesti.

Za Anića je to bilo razdoblje u kojem se njegov dugogodišnji ratni put, započet još u lipnju 1991., nastavio kroz zapovijedanje postrojbom u završnoj oslobodilačkoj operaciji.

Da njegovo ime nije ostalo samo u ratnim zapisima, potvrđuje i noviji javni zapis.

U listopadu 2026. godine na javnoj tribini u Zagrebu, posvećenoj povijesnoj ulozi zagrebačkih gardijskih i pričuvnih brigada u operaciji „Oluja”, među sudionicima iz borbenog sektora naveden je pukovnik Ante Anić, zapovjednik 3. pješačke bojne.

Na tribini su ratni zapovjednici iznosili svoja iskustva i svjedočanstva o sudjelovanju u operaciji „Oluja” te ulozi zagrebačkih postrojbi u oslobađanju Hrvatske.

Njegovo sudjelovanje na tom skupu još je jedna potvrda važnosti osobnih svjedočanstava ljudi koji su izravno sudjelovali u stvaranju hrvatske vojne povijesti.

Kada govorimo o Domovinskom ratu, često spominjemo velike operacije, vojne postrojbe, zapovjednike i povijesne datume. No iza svake od tih priča nalaze se konkretni ljudi, njihove obitelji, rodni krajevi i životi koji su se u jednom trenutku potpuno promijenili.

Ante Anić rođen je u Krasnu, podno Velebita, a svoj je ratni put izgradio na bojištima diljem Hrvatske. Od Iloka i istočne Slavonije preko zapadne Slavonije i južnog bojišta do Like i završnih oslobodilačkih operacija.

Njegov ratni put svjedoči o pripadnosti generaciji koja je u presudnim trenucima preuzela odgovornost za obranu domovine.

Za Krasno, Velebit i cijelu Ličko-senjsku županiju njegova je priča dio širega zavičajnog identiteta. Ona podsjeća da su iz naših malih mjesta dolazili ljudi koji su sudjelovali u velikim događajima hrvatske povijesti.

Ne treba zaboraviti ni njegove suborce, pripadnike 1. gardijske brigade „Tigrovi”, čiji je ratni put ostao trajno upisan u povijest stvaranja i obrane Republike Hrvatske.

Ante Anić, hrvatski branitelj i ratni zapovjednik iz Krasna – ime koje zaslužuje biti poznato i mlađim generacijama. Jer povijest Domovinskog rata nije samo povijest velikih operacija. To je i povijest ljudi koji su ih svojim znanjem, hrabrošću, odgovornošću i zajedništvom učinili mogućima.

S ponosom čuvamo priče naših ljudi. S ponosom čuvamo sjećanje na Domovinski rat.

Živio hrvatski sokole!

Izvor: Domovinski rat