Na hrvatskoj zastavi se ne sjedi, njoj se odaje počast

„Na njoj se ne sjedi. Njoj se odaje počast“, napisao je uz usporednu fotografiju hrvatske zastave položene preko lijesa i prizora s piknika.

Njegova poruka otvara pitanje koje je znatno šire od jedne objave na društvenim mrežama.

Hrvatski zakon jasno propisuje da se zastavom predstavlja Republika Hrvatska te da se mora rabiti na način kojim se čuvaju ugled i dostojanstvo države. Zakon ne propisuje izričito svaku pojedinačnu situaciju, poput sjedenja na zastavi, ali načelo njezina dostojanstvenog korištenja nedvosmisleno postoji. 

Panković je posebno podsjetio na simboliku koju zastava ima za hrvatske branitelje i njihove obitelji. Pod hrvatskim stijegom ispraćani su poginuli i umrli branitelji, a zastava je desetljećima jedan od najsnažnijih simbola države stvorene u Domovinskom ratu.

Upravo zbog toga prizor zastave na zemlji, pod ljudima i obućom, za dio javnosti nije bezazlena stvar niti pitanje političkog opredjeljenja.

Hrvatska zastava pripada svima. Ne pripada ni jednoj stranci, ideologiji ili političkoj opciji. Ustav je definira kao jedno od temeljnih državnih znamenja Republike Hrvatske, zajedno s grbom i himnom. 

Može se nositi na stadionu, izvjesiti s balkona, podignuti na državnoj svečanosti ili ponijeti na koncert. Upravo je njezina široka uporaba znak pripadnosti državi, ali slobodno korištenje ne znači da bi odnos prema njoj trebao postati potpuno ravnodušan.

Tu Pankovićeva poruka pogađa bit.

Nije potrebno donositi nove zabrane kako bi se znalo da se državna zastava ne tretira kao ručnik ili dekica za travu. To je prije svega pitanje elementarnog odnosa prema simbolima vlastite države.

Generacije Hrvata pod tom su zastavom predstavljale zemlju, slavile sportske pobjede, služile u Hrvatskoj vojsci i ispraćale svoje poginule.

Zato poštovanje zastave nije pitanje lijevih ili desnih. To bi trebalo biti pitanje poštovanja Hrvatske.