BRANITELJSKE VIJESTI

Neispričane priče o vukovarskom Atili: ‘Hvatam ranjenog zapovjednika Hilla za potkoljenice koje mi doslovce ostaju u rukama’

Ogranak Matice hrvatske u Vukovaru 16. listopada, na 35. obljetnicu pogibije general-bojnika Blage Zadre i bojnika Alfreda Hilla, u Ružičkinoj kući predstavio je monografiju “Atila vukovarski” Drage Adžage.

Neispričane priče o vukovarskom Atili: ‘Hvatam ranjenog zapovjednika Hilla za potkoljenice koje mi doslovce ostaju u rukama’
Foto: Arhiva PHB

Knjiga čije ulomke donosimo prati ratni put samostalne satnije Vojne policije “Atila” i njezinu ulogu u obrani grada 1991. Alfred Hill, zvan Atila, rođen je 14. svibnja 1956. u Vukovaru, a pravo je diplomirao u Zagrebu. Prije rata oženio se i dobio kćer Stašu. Od 10. svibnja 1991. bio je u pričuvnom sastavu ZNG-a i sudjelovao u organiziranju obrane. Dana 25. rujna zapovjednik obrane Mile Dedaković Jastreb imenovao ga je prvim zapovjednikom satnije Vojne policije 204. vukovarske brigade. Poginuo je 16. listopada 1991. braneći položaje na Sajmištu, istoga dana kad i Zadro. Posmrtno je odlikovan, a njegovo ime nosi Nastavno središte za obuku vojne policije.

Adžaga kaže da je ovakvu knjigu bilo nužno objaviti radi očuvanja sjećanja na te događaje. On je umirovljeni časnik Hrvatske vojske i vukovarski branitelj. Kao djelatnik vukovarsko-srijemske policijske uprave prešao je iz MUP-a u ZNG sa zadaćom ustrojavanja satnije vojne policije. U najžešćim danima opsade zapovijedao je vodom vojne policije pri 204. brigadi. Nakon Hillove pogibije preuzeo je satniju i vodio je do svog ranjavanja. S Hillom se posljednji put vidio 10. listopada, tijekom akcije na Sajmištu.

7Dnevno

Teško ranjen

“Srijeda, 16. listopada 1991. godine, mjesto radnje Vukovar, Ulica Ive Lole Ribara (sada Županijska), prostorije vojne policije ‘Atila’, jutarnji sati. Stiže informacija od zapovjednika obrane grada, četnici i vojska su probili crte obrane na Sajmištu, položaj ‘Beretka’, prijeti opasnost da se Ulicom Josipa Kraša spuste do centra grada. Na brzinu skupljamo što imamo od opreme i nas desetak krećemo put Sajmišta, što nas tamo čeka, dokle su probili, nemamo pojma. Vrlo brzo stižemo do Ulice Josipa Kraša i raspoređujemo se po kućama nasuprot Pravoslavne crkve i zauzimamo položaj, spremni za ono što slijedi. Do crkve četnici i JNA još nisu stigli.

Što sada, kamo i kako dalje, nemamo nikakvih informacija te stoga ostajemo u kućama nadzirući dio ulice kako ne bismo doživjeli neugodno iznenađenje i čekamo daljnji razvoj situacije. Rafali i odjeci topničkih projektila paraju zrak, puškaranje se čuje iz pravca Sajmišta, uostalom kako i svaki dan. S našega položaja u Vatrogasnom domu, preko Katoličkoga groblja u panici se prema centru grada povlače branitelji. Držimo položaje i čekamo, a nakon nekoga vremena u kuću nam dolaze dva gardista i govore nam kako su četnici probili crtu obrane i da se nalaze na ‘srpskom groblju’ te očekuju od nas da krenemo u tom pravcu, no naša odluka bila je pričekati našega zapovjednika koji će nam dati daljnje zapovijedi o postupanju. Od njih također dobivamo informaciju da je naš zapovjednik Alfred Hill teško ranjen i da se nalazi u dvorištu jedne od kuća, smještene ispod ‘srpskoga groblja’. Informaciju smo primili, zapovjednik je ranjen i treba ga izvući. Što sada, tko ide, kojim putom, gdje su neprijateljski vojnici, cijeli niz pitanja. Pogledavamo se i svatko od nas roji misli u glavi, tada Brzi (Josip Belobrajdić) prekida tu mučnu situaciju (tih 15 sekundi do odluke Brzoga tada mi je izgledalo kao 15 sati) i kaže: ‘Idem ja’, za njim se javlja Zvonimir Mažar: ‘I ja.'”

Smrt Atile

“Polazimo na zadaću svjesni da je konačan ishod vrlo upitan, hoćemo li izvući njega ili ćemo i mi ‘zaglaviti’. Krećemo se uz desnu stranu Ulice Josipa Kraša prema Sajmištu, ulazimo u dvorišta i kuće te pokušavamo naći zapovjednika. U dvorištu predzadnje kuće u smjeru Sajmišta imamo što za vidjeti, zapovjednik Hill je naslonjen leđima na zid kuće, dolazimo do njega kako bismo mu pomogli. U dvorištu, osim Hilla, zatječemo i jednoga branitelja (znam samo da je imao naočale vrlo velike dioptrije, ‘pepeljare’) koji nas nije ni registrirao, stajao je u dvorištu u nekom svom svijetu, u šoku očito. Tko je to bio, gdje i kako je završio, nemam u memoriji, jednostavno se sjećam tih navedenih detalja.

Zamisao je bila odnijeti Hilla do Bolnice, nosila nemamo, improviziramo, pravimo nosiljku od nekih deka, hvatam ga za potkoljenice koje mi doslovno ostaju u rukama, samo hlače su prividno držale donji dio nogu. Zapovjednik Alfred Hill nema pulsa, ne daje znakove života, iskrvario je. Stavljamo njegovo tijelo u deku i nosimo do ulice gdje je došao vozač hitne s nekim vozilom (ne sjećam se kojim) te njegovo tijelo vozi do Bolnice. Po povratku u kuću odakle smo krenuli i u kojoj smo pronašli tijelo zapovjednika, pronalazi motorolu i po povratku u kuću predaje je Josipu Jakoboviću – Krči koji uviđa da je motorola neispravna, stradala je zajedno s Hillom. Nakon nekoga vremena po povratku na položaj svjesni da smo izgubili zapovjednika krećemo se prema centru grada gdje nas je trebao pokupiti vozač Željko Mijatović – Gumeni i svojim kamionom prevesti do Borova naselja gdje su četnici također probili liniju obrane. Nalazimo se na križanju kod Varteksa, stiže Gumeni i na par sekundi uključio je svjetla na kamionu kako bi vidio stanje na cesti. Tih par sekundi bilo je dovoljno da peta kolona pošalje signal i neprijatelj poklopi križanje vatrom (minobacač). Epilog, Gumeni Željko Mijatović poginuo je.”

7Dnevno

Posljednji susret

“Sve ove godine intenzivni osjećaji i sjećanje vraćaju me u 10. listopada 1991. godine. U sve što je prethodilo iznenadnom susretu koji se u prolazu dogodio te na moju sreću i sreću nepoznatoga suborca dobro završio. Toga dana u jutarnjim satima bivša JNA i srpske četničke postrojbe pokrenule su jedan od većih tenkovsko-pješačkih napada na cijeloj crti obrane Sajmišta uz obimno i intenzivno granatiranje. Alfred Hill kao zapovjednik vojne policije primio je zapovijed o hitnom angažiranju vojne policije te je odlučio da će on sa skupinom vojnih policajaca otići na Drvenu pijacu, a da ću ja s preostalim vojnim policajcima vršiti hitnu mobilizaciju vojnih obveznika i organizirano ih kamionom dovoziti do njega. Mobilizirane vojne obveznike i branitelje koji su se povukli s položaja gdje je neprijatelj ostvario početne uspjehe ili su položaj napustili samoinicijativno Hill je okupljao te organizirano usmjeravao i slao gdje je bilo najpotrebnije. U popodnevnim satima, s posljednjom skupinom na Drvenu pijacu došli smo i mi vojni policajci. Hill je odlučio da se podijelimo u dvije jednako brojne skupine, jednu će voditi on, a drugu ja. Na križanju ulica upitao me je: ‘Na koju ćeš stranu?’ Odgovorio sam mu da mi je svejedno i da on bira, na što se on nasmijao i rekao da je i njemu svejedno, ali kada je već tako, da će on desno prema Tekstilnoj školi, a ja da idem prema ‘Specijalnoj školi’. Ne sluteći da je to posljednji put da razgovaramo, pogledali smo se, jedan drugom osmjehnuli i uz izjavu: ‘Vidimo se’ krenuli svatko na svoju stranu.”

Brzina reakcije

“Krećući se kroz dvorišta i vrtove kuća, približavao sam se kavani ‘Gornji grad’. Ulaskom u dvorište jedne kuće krajem oka primijetio sam uniformiranu osobu kako sjedi naslonjena na zid porušenoga dvorišnog objekta. Promijenio sam način kretanja, pogledom sam nekoliko puta prešao po dvorištu kako bih stekao sliku o stanju u istom te se vraćao na čovjeka koji se ni na kakav način nije oglašavao ni pomjerao. Uvidjevši da u dvorištu nema nikoga osim nas dvojice, odnosno da sam sâm, krenuo sam prema njemu. Na moje prilaženje nije reagirao, za nekoliko trenutaka stajao sam ispred njega i gledao u meni nepoznato lice blijedo-žute boje sa zaleđenim pogledom usmjerenim u stranu. Rukama se držao za trbuh. Bilo mi je jasno da nije živ, ali sam mu ipak pokušao napipati puls na vratu. Bio je još topao. Dugo i kratko osobno oružje nije imao, pored njega bila je zaštitna kaciga za glavu (šljem) jugoslavenske proizvodnje sa zvijezdom petokrakom te dvije ručne zelene bombe. Šljem sam uzeo i stavio na glavu, a bombe okačio o svoj remen nakon što sam prethodno krv s njih obrisao o njegove hlače. Još sam nekoliko puta pogledom prešao preko dvorišta s namjerom pronalaska njegove puške, a potom se uputio dalje. Neprijateljsko granatiranje nije prestajalo, a pad jedne granate bliže od ostalih natjerao me je u trk preko dvorišta prema uskom prolazu koji su činili dvorišni objekt i susjedna kuća. Slučaj je htio da je istovremeno prema prolazu, ali s druge strane kuće prelazeći cestu trčao branitelj s položaja Gornji grad. Obostranim istovremenim utrčavanjem u uski oko metar širine prolaz našli smo se u vrlo riskantnoj situaciji. Naša sigurnost pa i životi ovisili su o mnogo čemu. Svaka pa i najmanja moja ili njegova reakcija mogla je imati kobne posljedice za obojicu. Pravilo, odnosno prednost prvoga reagiranja tu nije postojala, kao ni brzina reakcije koja bi mogla imati pozitivan ishod samo po mene ili njega.”


7Dnevno

Šljem sa zvijezdom

“Obojica iznenađeni i uplašeni prisustvom onoga drugog naoružanog i nepoznatog čovjeka, stajali smo, gledali se i vrlo napeto iščekivali i najmanju naznaku djelovanja, kao sudionici dvoboja u vestern filmovima. U rukama u visini pojasa bio mi je puškomitraljez s metkom u cijevi i regulatorom paljbe na rafalno, a kažiprst desne ruke na okidaču. Cijev puškomitraljeza bila je blago spuštena prema zemlji te okrenuta u stranu u odnosu na suborca koji je bio gotovo u identičnom položaju u odnosu na mene. Zbog međusobne udaljenosti od svega nekoliko metara, obostrane mogućnosti vrlo brzog vatrenog djelovanja te uskoga prostora u kojem smo se nalazili svaki pokušaj preduhitrivanja onoga drugog vjerojatno bi završio stradavanjem obojice. Napetu situaciju prekinuo je suborac pitanjem: ‘Tko si ti, čiji si?’ ne pomjerajući druge dijelove tijela. Ne skidajući pogled s njega, vrlo napet i bez bilo kakvih drugih pokreta, odgovorio sam mu protupitanjem: ‘Tko si ti?’

Odgovori nisu uslijedili pa je nepovjerenje kod mene dodatno poraslo jer je on došao iz pravca odakle se neprijatelj mogao očekivati ako su popustili naši položaji. Još jedno vrijeme potrajala je napetost i nepovjerenje, a onda je on odgovorio: ‘Ma Hrvat sam, naš sam’ i odlučno spustio cijev automatske puške prema zemlji. Odgovorio sam: ‘I ja sam Hrvat’, odahnuo sam i spustio cijev puškomitraljeza te smo krenuli jedan drugom u susret. Prolazeći pored mene, rekao mi je: ‘Zbog toga šljema mogli smo glave izgubiti, ako ga već nosiš, prekrij zvijezdu.’ Na izlazu iz prolaza ponovno sam se okrenuo prema suborcu i vidio da je i on isto učinio. Popodne i tijekom noći Damir Maduna i ja boravili smo na položaju u jednoj polusrušenoj kući bez stropa i krova nadzirući prostor ispred i oko nje, odnosno vršeći tzv. mrtve straže. Ujutro sljedećega dana uslijedio je poziv Borkovića i zapovijed da se nas dvojica vratimo u sjedište vojne policije. Primajući novu zapovijed za daljnje postupanje, upitao sam ga: ‘Što je s Hillom?’ Odgovorio mi je da će on ostati još jedno vrijeme na Sajmištu.”

Vukovarski reli kao ruski rulet

“Bio je 18. listopada 1991. godine, a ja već dugo nisam imao slobodan dan.

… Dobio sam taj ‘slobodan dan’ i odlučio otići u Borovo naselje, a možda bi bilo bolje da nisam jer ne bih išao i ne bi se dogodilo to što se dogodilo. Dok smo se kombijem vozili tih nekoliko kilometara do Borova naselja, oko nas su padale granate, kao uostalom i svakoga dana u ‘Bitki za Vukovar’. Danas, puno godina poslije svih tih događanja, ponekad se uhvatim u razmišljanju: ‘Koliko bi danas netko tražio novaca da vozilom ili pješice prijeđe razdaljinu od nekakve točke A do točke B, a da zna da će na toj relaciji pasti veći broj granata i bombi raznih vrsta kalibara i razorne moći?’ Mnogi vjerojatno ni za kakve novce ne bi htjeli sudjelovati u toj i takvoj avanturi, a mi u Vukovaru često smo i, naravno, besplatno vozili taj ‘vukovarski reli’, koji se po opasnim i pogibeljnim situacijama može usporediti s poznatim ‘ruskim ruletom’.”

7Dnevno

Naciljao sam tenk M84 i pogodio ga u gusjenice

“Do toga trenutka dobre ‘komšije’ pretvorile su se u osobe iz čijih je pogleda isijavala mržnja i prezir svega što nije srpsko, a iz usta izlazile riječi osude i najave zločina koji će se već istoga dana i sljedećih dana dogoditi. U glavi mi je bio košmar, u jednom trenutku osjećao sam strašan bijes i potrebu da još nešto uradim da im se oduprem, dok bi samo trenutak kasnije osjetio nemoć zbog neminovnoga i skoroga poraza. Toga posljednjeg dana obrane, 19. studenog, a nakon što smo prethodnoga dana potisnuli četnike iz kruga tvornice ‘Borovo’, odlazimo do Inine crpke gorivom i pružamo otpor neprijatelju usporavajući njegovo napredovanje prema Radničkom domu.

Kod fotografske radnje ‘Lukomski’ naišao sam na protuoklopni raketni ručni bacač jugoslavenske proizvodnje napunjen bojevom granatom koji je netko ostavio pored zgrade. Kako sam prilikom služenja vojnoga roka u tzv. JNA obučen za rukovanje istim, uzeo sam ga, nekoliko koraka se udaljio od zgrade kako bih imao bolju preglednost te naciljao i u gusjenice pogodio tenk M84 koji je bio na križanju ispred ugostiteljskoga lokala ‘Lion’. Znajući što će uslijediti, a zadovoljan što sam vjerojatno ja u ‘Bitki za Vukovar’ posljednji pucao na ‘konzervu’ i oštetio je, brzo sam se udaljio. Nakon toga, Zlatko Ostojić – Patak, Damir Gjumić – Tapir, Ivan Rečić – Priša i ja povukli smo se do Radničkoga doma te iz istoga pružali otpor i usporavali napredovanje neprijatelja. U sumrak, završilo je naše ratovanje u obrani Vukovara, odnosno Borova naselja.”

Izvor:dnevno.hr

Više iz kategorije: BRANITELJSKE VIJESTI

Zapovjednik obrane  Škabrnje Miljanić napao Sandru Benčić: 'Ona će mene učiti domoljublju...'

Zapovjednik obrane Škabrnje Miljanić napao Sandru Benčić: 'Ona će mene učiti domoljublju...'

‘Stalno govorim tko je napravio to u Škabrnji, ali izgleda da nema sluha u vrhu hrvatske države da se procesuira vrh JNA’, rekao je Miljanić, prenosi Da...

prije 22 min
Škare Ožbolt otkrila detalj o Tuđmanu i Vukovaru za koji malo tko zna: ‘Ušli su kroz kukuruze’

Škare Ožbolt otkrila detalj o Tuđmanu i Vukovaru za koji malo tko zna: ‘Ušli su kroz kukuruze’

Govorila je o pokušajima komunikacije s opkoljenim gradom, teškim međunarodnim okolnostima u kojima se Hrvatska tada nalazila i neizvjesnosti oko sudbin...

prije 6 h
Medved iz Vukovara: "Još uvijek postoji zavjet šutnje među ljudima koji znaju što se dogodilo"

Medved iz Vukovara: "Još uvijek postoji zavjet šutnje među ljudima koji znaju što se dogodilo"

„Naravno da je, i premijer i Vlada puno su puta komunicirali da je to jedan od osnovnih uvjeta koji moraju ispuniti“, odgovorio je Medved, gostujući na...

prije 6 h
Katica Pavletić već 35 godina traži oca Damjana nestalog na Ovčari: "Želim ga pokopati uz brata..."

Katica Pavletić već 35 godina traži oca Damjana nestalog na Ovčari: "Želim ga pokopati uz brata..."

Katica je prošle godine, stojeći nad otvorenom grobnicom, bila uvjerena da je napokon pronašla oca, no među identificiranim žrtvama bio je njezin polubr...

prije 6 h
Mladi Jastreb progovorio o obavještajnim igrama koje se odvijale iza kulisa pada Vukovara: ‘Upozoravam vas!’ Najčitanije

Mladi Jastreb progovorio o obavještajnim igrama koje se odvijale iza kulisa pada Vukovara: ‘Upozoravam vas!’

* Kada ste u kolovozu 1991. prvi put došli u Vukovar i zajedno s Milom Dedakovićem preuzeli zapovijedanje obranom grada, jeste li mogli predvidjeti u ko...

prije 6 h
'BRAĆA PO ORUŽJU' Na Dan sjećanja pogledajte potresni film o Srbima koji su branili Hrvatsku

'BRAĆA PO ORUŽJU' Na Dan sjećanja pogledajte potresni film o Srbima koji su branili Hrvatsku

Samo danas 18. studenoga, na Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje, od 8 sati na portalu Večernjeg lista mo...

prije 8 h
Užas 87. dana: ‘Hranio sam ga sve do pada grada, a onda mi je ubio kćer i bacio je na smetlište’ Najčitanije

Užas 87. dana: ‘Hranio sam ga sve do pada grada, a onda mi je ubio kćer i bacio je na smetlište’

Velikosrpski agresor na grad je ispalio više od 6,5 milijuna projektila. Točan broj vukovarskih žrtava još uvijek je nepoznat. Danas se govori da je u V...

prije 9 h
Francuska istraga o ubojstvu Jean-Michela Nicoliera pri kraju: Obitelj očekuje optužnicu protiv odgovornih

Francuska istraga o ubojstvu Jean-Michela Nicoliera pri kraju: Obitelj očekuje optužnicu protiv odgovornih

Francuska istraga o ubojstvu Jean-Michela Nicoliera bliži se završetku, a obitelj ubijenog branitelja očekuje da će odgovorni napokon biti izvedeni pred...

prije 9 h
Ćipe bi tri milijuna eura za film o ratu u Vukovaru. Struka se pobunila, HAVC ga poklopio: Scenarij ne postoji

Ćipe bi tri milijuna eura za film o ratu u Vukovaru. Struka se pobunila, HAVC ga poklopio: Scenarij ne postoji

Tri milijuna eura. Toliko je Stipe Mlinarić Ćipe, saborski zastupnik Domovinskog pokreta, najavio da će amandmanom na državni proračun za iduću godinu z...

prije 20 h
SESTRE IZ RATNE BOLNICE  U Vukovaru su liječile i neprijateljske vojnike, a danas ih užasavaju snimke iz Jankomira: "Ovako nas nisu ni u logoru"

SESTRE IZ RATNE BOLNICE U Vukovaru su liječile i neprijateljske vojnike, a danas ih užasavaju snimke iz Jankomira: "Ovako nas nisu ni u logoru"

Medicinske sestre Vesna Balažević i Zorica Gregurić iz zagrebačke Klaićeve bolnice kao dragovoljke su otišle u Vukovar, gdje su pomagale ranjenicima u g...

prije 20 h
NEVJEROJATNO! Film “Adam” Maria Šuline: Nagrađen u svijetu, a u Hrvatskoj ga nemamo gdje pogledati

NEVJEROJATNO! Film “Adam” Maria Šuline: Nagrađen u svijetu, a u Hrvatskoj ga nemamo gdje pogledati

Mario Šulina iz Đakova nikada nije sumnjao da je snimio dobar film. U to se uvjerio kada je vukovarska publika, koja o filmu nije znala gotovo ništa, na...

prije 21 h

Prikazano 11 od 12472 članaka.