OTVORENO PISMO MINISTRU PRAVOSUĐA, UPRAVE I DIGITALNE PREOBRAZBE

Bez pravnih fraza, birokratskog uvijanja i diplomatskih rukavica, Čulina ministru ukazuje na ono što mnogi branitelji godinama smatraju apsurdom: država jednom rukom službeno priznaje i upisuje oznake braniteljskih udruga u Registar udruga, a drugom policijom i prekršajnim postupcima kažnjava ljude koji te iste oznake nose u javnosti.

U pismu Čulina otvara i pitanje dvostrukih kriterija države. Kao primjer navodi slučaj skrnavljenja grba 1. gardijske brigade „Tigrovi“ u Sinju, na koji, kako tvrdi, institucije nisu reagirale na jednak način kao kada je riječ o kažnjavanju branitelja i njihovih obitelji.

Posebno se obraća ministru pitanjem koje nadilazi pravne i političke rasprave:

Treba li se dijete ili unuk poginulog branitelja sramiti insignije svog oca ili djeda?

Pismo Roberta Čuline prenosimo u cijelosti:

Predmet: Dokad ćete namjerno raditi budale od branitelja i njihove djece?

Poslano e-mailom!

Poštovani ministre Habijan,

obraćam Vam se bez ulaštenih pravnih fraza i birokratskog rječnika. Pišem Vam kao branitelj i brat HOS-ovog zapovjednika, kojem je dosta gledanja kako država godinama gazi vlastitu pravnu sigurnost, dostojanstvo branitelja i, naposljetku, zdrav razum vlastitih građana.

Svjedočimo apsurdu koji više nitko normalan ne može objasniti.

Vaše ministarstvo u Registru udruga službeno je odobrilo, ovjerilo i priznalo grb (insigniju) jedne braniteljske udruge, a onda ta ista država šalje policiju i sudove da tim istim braniteljima naplaćuju tisuće eura kazne jer su taj grb nosili u javnosti.

U kakvoj to državi živimo ako je službena ovjera Ministarstva istodobno priznanje oznake, ali nije zaštita čovjeka koji tu istu oznaku nosi?

U praksi to izgleda ovako.

Povijest Drugog svjetskog rata postaje važnija od Domovinskog rata. U pojedinim sudskim postupcima simboli i kontekst iz 1941. godine stavljaju se ispred činjenice da su ljudi koji su nosili određene oznake 1991. godine branili Hrvatsku i za njezinu slobodu bili spremni položiti život.

Ispada da su oznake pod kojima se branila ova država unaprijed proglašene problematičnima, dok se istodobno preko simbola povezanih s agresijom na Hrvatsku, razaranjem Vukovara i počinjenim zločinima nerijetko prelazi bez reakcije kakvu bi čovjek očekivao od državnih institucija.

Šutite kada se blati pobjednička 1. gardijska brigada „Tigrovi“.

Koliko su ti kriteriji neujednačeni, pokazuje i slučaj iz Sinja. Tamo je, kako navodite, u sklopu umjetničkog „performansa“ uzet grb legendarnih „Tigrova“, zaliven crnom bojom i izvrgnut ruglu.

I što je država napravila?

Ništa?

Kada treba kazniti običnog čovjeka ili branitelja s 2.000 eura, policija i sudovi mogu biti ekspresni. Kada se javno vrijeđa ili skrnavi ratna oznaka hrvatske postrojbe, tada odjednom svi postaju oprezni, sterilni i pozivaju se na „umjetničke slobode“.

Namećemo li sram mi sami ili institucije ove države onima koji bi trebali hodati uzdignute glave?

Pitam Vas izravno i ljudski:

Treba li se dijete ili unuk poginulog branitelja sramiti insignije svog oca ili djeda?

S kojim pravom ova država stvara atmosferu u kojoj se sin poginulog branitelja mora pitati smije li nositi oznaku pod kojom mu je otac poginuo, kako ga policija ne bi tretirala kao prijestupnika ili narušitelja javnog reda?

Ovo više nije samo pravno pitanje. Ovo je pitanje dosljednosti, poštovanja i povjerenja u institucije.

Država represivno djeluje prema ljudima koji su je stvarali, dok se pred drugim oblicima provokacije i skrnavljenja ratnih oznaka povlači iza birokratskih objašnjenja i različitih tumačenja.

Ako u Vladi i Vašem ministarstvu doista smatrate da su pojedine ratne oznake protuzakonite, sramotne ili opasne, onda prestanite skrivati političku odluku iza policije i sudova.

Skupite političku hrabrost: uklonite oznaku HOS-a iz Registra udruga i zakonom izričito zabranite njezino korištenje.

Ali ako je država te iste oznake službeno priznala i upisala u Registar udruga, onda objasnite građanima kako je moguće da ih istodobno priznaje na papiru i kažnjava na ulici.

Prestanite ljude držati u zamci u kojoj im jednim dokumentom dajete pravo, a drugim postupkom uzimate novac iz džepa.

Zato Vam postavljam jedno jedino pitanje:

Kada ćete prekinuti ovaj apsurd?

Hoćete li donijeti zakon koji jasno štiti oznake i dostojanstvo branitelja iz Domovinskog rata od progona i skrnavljenja ili ćete konačno jasno propisati zabranu onoga što danas, kako mnogi smatraju, licemjerno istodobno odobravate i kažnjavate?

S poštovanjem,

Robert Čulina