Prije 35 godina vodila se bitka za Rajić: Ante Gotovina predvodio izvidnički vod u svojoj prvoj borbenoj akciji

Prije točno 35 godina, 9. rujna 1991., na zapadnoslavonskom bojištu vodila se teška bitka za Rajić, selo na važnoj prometnoj komunikaciji između Novske i Okučana. Hrvatske snage pokušale su probiti neprijateljsku obranu i otvoriti pravac prema Okučanima, koji su od sredine kolovoza bili pod okupacijom.

U toj je borbenoj akciji sudjelovao i izvidnički vod pod vodstvom Ante Gotovine. Upravo se bitka za Rajić u više izvora navodi kao njegova prva borbena akcija nakon dolaska u Hrvatsku i uključivanja u obranu zemlje.

Na događaje od 9. rujna 1991. podsjetio je i Dnevno.hr, a tijek bitke opisao je i povjesničar Borna Marinić u emisiji „Domoljubne minute“ [Hrvatske katoličke mreže]. Prema tom prikazu, Rajić je početkom rujna bio snažno uporište pobunjenih Srba i JNA na pravcu prema Okučanima.

Hrvatske snage krenule iz pravca Roždanika

Nakon okupacije Okučana položaj Novske i Nove Gradiške postao je sve teži. Domaćim pripadnicima Zbora narodne garde i policije pristigli su pripadnici pričuvnog sastava MUP-a iz Kutine, Specijalne jedinice policije „Šimini Anđeli Pakla“ PU Slavonski Brod, 3. bojne 3. A brigade ZNG-a, 108. brigade ZNG-a te 1. A brigade ZNG-a „Tigrovi“.

„Tigrovi“ su 9. rujna dobili zadaću napada na Rajić. Hrvatske snage krenule su iz smjera Novske i Roždanika, lijevom i desnom stranom prometnice. Druga bojna „Tigrova“ trebala je izvesti bočni udar s uzvisine, dok su pripadnici 3. bojne napredovali desnom stranom.

Početak akcije donio je uspjeh. Pripadnici 3. bojne probili su neprijateljsku obranu, uništili dio oklopne tehnike i višecjevni bacač raketa. U akciju je bio uključen i izvidnički vod kojim je zapovijedao Ante Gotovina.

JNA i pobunjeni Srbi krenuli u protunapad

Nakon prvog hrvatskog prodora neprijateljske snage uspjele su konsolidirati obranu. Uslijedio je protunapad uz snažno djelovanje tenkova, minobacača i pješačkog naoružanja.

Ratko Dragović Klek, tada pripadnik 5. bojne 1. A brigade ZNG-a „Tigrovi“, kasnije je opisao koliko su se dvije strane približile tijekom borbe.

„U jednom trenutku neprijatelj je shvatio da smo jako blizu, tj. da nas dijeli samo dvorište“, prisjetio se Dragović.

Prema njegovu svjedočanstvu, uslijedile su ručne bombe i tenkovska vatra po kućama u kojima su se nalazili hrvatski branitelji. Pod pritiskom neprijatelja dio hrvatskih snaga počeo se povlačiti prema početnim položajima.

Posebno težak trenutak dogodio se kod župnog ureda. Minobacačka granata kalibra 120 milimetara pala je uz kolonu hrvatskih vojnika.

„Pala je mina 120 mm i pri tome ranila svakoga drugog“, zapisao je Dragović, opisujući prizor riječima „na parove razbroj“.

Jedan teško ranjeni hrvatski branitelj pogođen je u trbuh. Suborci su ga položili na vrata i pod neprijateljskom vatrom prenijeli preko dvorišta i ograda do hrvatskih položaja, gdje ga je preuzeo sanitet.

Dragović je naveo da su hrvatske snage na desnoj strani prometnice pretrpjele još veće gubitke.

Položaji u Rajiću zadržani do početka listopada

Unatoč žestokom protunapadu, gubicima i velikom broju ranjenih, hrvatske snage uspjele su zadržati položaje u Rajiću. Prema Hrvatskoj katoličkoj mreži, branile su ih do početka listopada. Istoga 9. rujna hrvatske snage postigle su uspjehe i na drugom pravcu prema Okučanima, gdje su oslobođeni Gređani i Čovac.

Borbe na novljanskom području nakon toga nisu prestale. Grad Novska navodi da su već 7. rujna u tenkovskom napadu JNA i srpskih pobunjenika na hrvatske položaje iznad Rajića poginula trojica hrvatskih branitelja, a osmorica su teško ranjena.

Bitka 9. rujna bila je tako dio višednevnih borbi za obranu Novske i pokušaja potiskivanja agresorskih snaga prema Okučanima. Za Antu Gotovinu Rajić je označio početak borbenog puta u Domovinskom ratu, dok su „Tigrovi“ i druge hrvatske postrojbe na tom području u jesen 1991. vodili teške borbe protiv JNA i pobunjenih srpskih snaga.