Sjećanje koje ne blijedi: U Bocanjevcima održan 6. memorijal u čast heroju 107. brigade Darku Strugačevcu

U srcu Bocanjevaca danas je održan šesti po redu memorijal posvećen Darku Strugačevcu, heroju 107. valpovačke brigade i jedinom hrvatskom branitelju iz ovog mjesta koji je svoj život položio na oltar domovine. Darko je herojski poginuo 3. travnja 1992. godine na lijevoj obali Drave, tijekom napadnih djelovanja u operaciji Baranja.

Velik odaziv braniteljskih udruga i mještana

Koliko je sjećanje na žrtvu Darka Strugačevca snažno, svjedoči i iznimno velik odaziv. Uz obitelj poginulog branitelja – majku, brata i snahu – počast su došli odati brojni mještani te predstavnici gotovo svih braniteljskih udruga s područja Osječko-baranjske županije.

Uz organizatore memorijala, HVIDR-u Belišće, obilježavanju su prisustvovali predstavnici UDVDR-a Belišće, Valpova, Donjeg Miholjca i Darde, zatim predstavnici HOS-a, policijskih udruga, Udruge PTSP-a, Udruge Braniteljice OBŽ-a, VUMDDRH-a te Udruge ratnih veterana 3. gardijske brigade Osijek. Počast su odali i predstavnici političkih stranaka te gradski vijećnici Grada Belišća.

Gradski i lokalni vodiči

U nazočnosti majke Marije i obitelji Strugačevac te predstavnika braniteljskih udruga položeni su vijenci i zapaljeni lampioni te prigodnom molitvom ispred spomen-biste Darka Strugačevca i sv. misom zadušnicom u mjesnoj crkvi sv. Filipa i Jakova, odana je počast Darku Strugačevcu ali i svim poginulim, nestalim i umrlim hrvatskim braniteljima.

Spomenik kao trajni podsjetnik na žrtvu

Prigodnim riječima prisutnima se obratio predsjednik HVIDR-e Belišće, Pavo Milekić, prisjetivši se samih početaka obilježavanja i podizanja spomen-biste pred kojom se danas odaje počast.

“Evo, koliko god je godina prošlo, sjećanje ne blijedi. Inicijativu za postavljanje ove biste pokrenuli smo 2020. godine u dogovoru s obitelji Strugačevac. Uspjeli smo to realizirati u suradnji s donatorima; Željko Turalija pomogao nam je pri radovima, a gospodin Franković ustupio je dio materijala. Kipar iz Meca izradio je bistu koja je potom izlivena u Zagrebu. Od te godine ponosno obilježavamo spomen na poginulog Darka, jedinog branitelja iz Bocanjevaca stradalog u Domovinskom ratu,” istaknuo je Milekić.

Predsjednik belišćanske HVIDR-e nije krio zadovoljstvo sve većim brojem okupljenih iz godine u godinu.

“Kad je počelo, bilo je tu manje ljudi, no danas vidimo velik broj onih koji prepoznaju i poštuju njegovu žrtvu. Sve je više mještana Bocanjevaca, Belišća i prigradskih naselja. Posebno zahvaljujem braniteljskim udrugama s područja Osijeka, Donjeg Miholjca, Valpova, Belišća i Darde, kao i udrugama udovica i obitelji poginulih. Ljudi su prisutni i poštuju žrtvu,” dodao je.

Jasna poruka: “Nećemo posustati”

Iako memorijal raste i okuplja zajednicu u dostojanstvenom sjećanju, organizatori su se osvrnuli i na određene poteškoće i pokušaje narušavanja ovog dostojanstvenog čina. Iz HVIDR-e Belišće poslali su snažnu i nedvosmislenu poruku.

“Unatoč nekim problemima koje smo imali, uvjeren sam da ćemo s ovim nastaviti i dalje. Htio bih poručiti onima koji pokušavaju opstruirati ovaj memorijal radi nekih svojih sitnih, primitivnih interesa, da Udruga HVIDR-a Belišće neće posustati. Ovdje je Darkova obitelj, i mi ćemo ovaj memorijal održavati dokle god budemo živi,” zaključeno je na današnjem obilježavanju.

Povjesnica u spomen na Darka Strugačevca: Žrtva utkana u slobodu domovine

Darko Strugačevac, rame uz rame s četrnaestoricom svojih mladih prijatelja i junački palih suboraca iz herojske 107. brigade HV-a – neustrašivih “Vukova s Drave”, zauvijek je ostao u povijesti kao trajni, neizbrisivi i vjerni svjedok goleme i teške cijene nevine krvi koja je nesebično plaćena za uspostavu slobodne, samostalne, neovisne i punopravno demokratske Republike Hrvatske. Njegov častan životni put, od odrastanja u mirnim slavonskim ravnicama do požrtvovnosti u smrtonosnim neprijateljskim rovovima, predstavlja plemenito ogledalo kroz koje se reflektira cjelokupna patnja, neustrašiva obrambena borba te častan uspjeh čitavog hrvatskog naroda i svih njegovih branitelja. Taj su uspjeh bez kalkulacija ostvarivali upravo “obični” ljudi poput Darka, vođeni vlastitim poštenjem, domoljubljem i izvanrednom hrabrošću.

Mladost i dragovoljni odaziv na zov domovine

Darko Strugačevac rođen je 20. travnja 1968. godine u Bocanjevcima, današnjem prigradskom naselju grada Belišća. Odrastajući u tradicionalnoj slavonskoj obitelji uz majku Mariju usvojio je vrijednosti solidarnosti, radne etike i snažne privrženosti zavičaju. Svoje je osnovnoškolsko obrazovanje započeo u mjesnoj Područnoj školi “Matija Gubec” u rodnim Bocanjevcima, prostoru koji će desetljećima kasnije postati središnje mjesto komemoracije njegova djela.

Kada je u ljeto i rano polugodište jeni 1991. godine započela otvorena i brutalna oružana agresija na istok Hrvatske, a Baranja pala pod okupaciju s koje su svakodnevno granatirani Valpovo, Belišće, Donji Miholjac i okolna sela, dvadesettrogodišnji Darko nije dvojio. Kao dragovoljac se priključio 107. brigadi Zbora narodne garde, formaciji koja je u fazi ustrojavanja preuzela odgovornost za kritičan sektor bojišnice uz rijeku Dravu i granicu prema okupiranoj Baranji. Nakon padova Vukovara u studenom 1991. godine, brigada je u iznimno teškim uvjetima stalnog topničkog granatiranja uspjela stabilizirati čvrstu obrambenu crtu od Gata do sela Nard, koja je činila prvi bedem obrane od prodora nadmoćnijih srpskih snaga iz smjera baranjskog trokuta.

Operacija “Baranja” i herojski čin na bojištu

U sklopu operativnog postroja 107. brigade, Darko Strugačevac bio je raspoređen u prateći vod 2. bojne. Operacija “Baranja” službeno je započela 3. travnja 1992. godine u 05:45 sati forsiranjem rijeke Drave pod okriljem predzore.

Vrhunski čin junaštva i pogibija

Iako je početni proboj ulijevao nadu, situacija se ubrzo zakomplicirala zbog nesmiljene topničke vatre koncentrirane na uzak prostor mostobrana i ekstremne neprohodnosti močvarnog terena. Pripadnici 3. satnije nisu uspjeli u potpunosti ovladati čitavom dužinom nasipa na području Židopustare, što je neprijatelju omogućilo da s dominantnih kota precizno gađa ukliještene hrvatske vojnike.

U tom kaosu teške pješačke vatre i eksplozija, prateći vod 2. bojne našao se na izravnom udaru i pretrpio teške gubitke. Nekoliko ranjenih hrvatskih vojnika ostalo je bespomoćno ležati na otvorenom, brisanom prostoru pod direktnom vatrom. Vidjevši dvojicu svojih teško ranjenih i nepokretnih suboraca kako krvare, Darko Strugačevac donio je odluku koja ulazi u sferu čistog altruizma i junaštva. Napustio je sigurnost svog zaklona i samovoljno se izložio pogibelji. U pokušaju da ih izvuče s brisanog prostora, pogođen sam smrtonosnim neprijateljskim hicima. Pao je spašavajući živote svojih kolega, ostavljajući ultimativni dokaz vojničkog bratstva.

U istom sektoru bojišnice poginuo je i Kruno Bračevac, pripadnik Izviđačkog voda 2. bojne, izravno se suočavajući s utvrđenim neprijateljem. Branko Špoljarić, Darkov kolega iz pratećeg voda, teško je ozlijeđen te je, unatoč uspješnoj evakuaciji, preminuo u bolnici tri dana kasnije, 6. travnja 1992. godine.

Dvije godine bolne neizvjesnosti do konačnog spokoja

Smrt Darka Strugačevca za njegovu je majku Mariju i širu obitelj bila tek početak dugotrajne emocionalne agonije. Zbog nužnosti hitnog povlačenja pod teškom artiljerijskom vatrom i nepristupačnosti terena, tijela dijela poginulih branitelja, uključujući i Darkovo, ostala su neizvučena na privremeno okupiranom teritoriju Baranje. Nemogućnost dostojanstvenog pokopa predstavljala je neprekidnu, otvorenu traumu koja je snažno obilježila gotovo dvije pune godine života obitelji Strugačevac.

Nakon dugotrajnih i kompleksnih pregovora službenih hrvatskih državnih komisija i srpske strane, koji su se odvijali posredstvom međunarodnih humanitarnih organizacija i snaga UN-a, postignut je dogovor o primopredaji. Posmrtni ostaci heroja Darka Strugačevca preneseni su na slobodni teritorij Republike Hrvatske 22. ožujka 1994. godine u baranjskom mjestu Bilje. Nakon identifikacije, 6. travnja 1994. godine, uz najviše vojne počasti suboraca i civila, Darko je napokon položen u zemlju na mjesnom groblju u rodnim Bocanjevcima.

Trajni spomen u srcu rodnog mjesta

Središnji simbol sjećanja na žrtvu ovog hrvatskog viteza uspostavljen je na Dan državnosti, 25. lipnja 2019. godine, kada je u središtu Bocanjevaca svečano otkrivena njegova osobna spomen-bista. Ovaj komemorativni projekt proizašao je iz sinergije članova udruge HVIDR-a grada Belišća i mještana Bocanjevaca.

Spomen-bistu je u dubokoj boli i ponosu svečano otkrila Darkova majka Marija Strugačevac. Svečanosti je nazočio velik broj dužnosnika Osječko-baranjske županije, delegacija Grada Belišća, djelatnici Policijske postaje Belišće te predstavnici Osnovne škole Matije Petra Katančića iz Valpova. Protokol je završen svetom misom zadušnicom u crkvi sv. Filipa i Jakova koju je predvodio fra Dario Mican, a kulturno-umjetnički program obogatile su izvedbe ženske pjevačke skupine “Bocanjevčanke”, zbora Matice umirovljenika Belišće i solistice Nore Pastulović.

Sjećanje na Darka Strugačevca lokalno se društvo obvezalo trajno održavati kroz dinamičnu manifestaciju – godišnji Memorijal “Darko Strugačevac”, čiji je glavni pokretač udruga HVIDR-a grada Belišća pod predanim vodstvom predsjednika Pave Milekića.