ŠOKANTAN DOKAZ IZ 1991.: U srpskom članku jasno piše – LOGOR
Dokument iz 1991. godine otkriva kako je srpska novinarka Branislava Opranović sama zapisala da prizori iz SPENS-a podsjećaju na „izbjegličke logore“, čime je srušen jedan od ključnih argumenata onih koji danas negiraju karakter tog mjesta
SPENS JE BIO LOGOR – TO SU ZAPISALI I SAMI SRBI! Dokument koji ruši sve pokušaje negiranja
Dok se posljednjih tjedana u Hrvatskoj vode rasprave o tome je li novosadski SPENS bio logor ili tek „prihvatilište“, pojavljuje se dokument koji bi mogao zauvijek utišati sve pokušaje relativizacije istine.
Naime, u novinskom članku objavljenom tijekom ratnih događaja 1991. godine, srpska novinarka Branislava Opranović sama koristi izraz koji danas mnogi pokušavaju izbrisati iz kolektivnog sjećanja. Opisujući prizore iz dvorane SPENS, autorica piše kako sve što vidi „strašno podsjeća na neke druge ratove, na neke druge izbjegličke logore“.
Da, upravo tako – logore.
Ne hrvatski branitelji.
Ne hrvatski logoraši.
Ne udruge stradalnika.
Nego srpska novinarka u vrijeme kada su se događaji odvijali.
Objavio je na svom FB profilu Zlatko Panković
Dokument koji postavlja neugodna pitanja
Posebnu težinu ovom tekstu daje činjenica da je nastao u vrijeme kada nitko nije mogao govoriti o „naknadnim interpretacijama“ ili „političkim konstrukcijama“.
Autorica opisuje potresne scene iz SPENS-a. Spominje jedanaestogodišnjeg dječaka Željka Vladisavljevića koji odbija hranu i pita gdje mu je otac. Piše o djevojci Kristini Vein koja danima traži roditelje koje je posljednji put vidjela na ulazu u dvoranu, a zatim su nestali.
To nisu prizori sportskog centra.
To nisu prizori običnog prihvatilišta.
To su prizori ljudi lišenih slobode, odvojenih od obitelji i dovedenih pod prisilom u prostor iz kojeg nisu mogli otići.
Nije bilo izbjeglica nego zarobljenika
Oni koji danas pokušavaju osporiti karakter SPENS-a često se pozivaju na tvrdnju da su ondje bile smještene „izbjeglice“.
No ta teza teško prolazi pred činjenicama.
Ljudi koji su nakon pada Vukovara završili u Novom Sadu nisu samovoljno napustili svoje domove. Nisu birali hoće li otići. Nisu organizirano evakuirani u sigurnost.
Dovedeni su pod oružanom pratnjom.
Među njima su bili hrvatski branitelji, civili, žene, djeca i starci.
Ako nekoga pod prisilom odvedete iz jedne države u drugu i zatvorite ga u objekt iz kojeg ne može slobodno otići, teško je govoriti o bilo čemu drugome osim o zatočenju.
Istina koja se ne uklapa u današnje narative
Upravo zato ovaj članak ima posebnu važnost.
Godinama slušamo kako nema dokaza. Kako je riječ o različitim interpretacijama. Kako je potrebno „objektivno sagledati okolnosti“.
A onda se pojavi dokument iz tog vremena u kojem se koristi riječ koju danas mnogi pokušavaju izbjeći.
Logor.
Nije ju napisao hrvatski branitelj.
Nije ju napisao hrvatski povjesničar.
Napisala ju je srpska novinarka.
Vrijeme je za istinu
Sudbina tisuća ljudi koji su nakon pada Vukovara prošli kroz SPENS ne može se izbrisati administrativnim formulacijama, političkim izjavama ili pokušajima preimenovanja povijesti.
Može se raspravljati o terminima.
Može se pokušavati relativizirati.
Može se osporavati.
Ali dokumenti ostaju.
A ovaj dokument govori više od tisuću političkih priopćenja.
Jer istina je ponekad zapisana upravo ondje gdje je najmanje očekujete.
I zato danas ostaje jedno pitanje:
Ako su i sami tada pisali da prizori iz SPENS-a podsjećaju na logore, zašto se 35 godina poslije toliko uporno pokušava dokazati da logora nije bilo?
Izvor:PDN
