Željko Sačić: Sjećanje na borbe ATJ Lučko za Pakrac i Kalvariju

Sjećanja neposrednih sudionika Domovinskog rata često donose detalje koji se ne mogu pronaći u službenim izvješćima: prizore s bojišta, imena suboraca, trenutke neizvjesnosti i odluke koje su se morale donositi u nekoliko minuta.

Jedno takvo svjedočanstvo donosi general Željko Sačić, koji se prisjetio borbi za Pakrac i djelovanja pripadnika Antiterorističke jedinice Lučko. U svojoj objavi opisuje dolazak u Pakrac nakon borbi u Okučanima, minobacačke napade, borbe za grad, ranjene hrvatske policajce te događaje na Kalvariji, gdje su hrvatske snage položaje morale ponovno zauzimati nakon neprijateljskog napada.

Sačić se prisjeća i ljudi s kojima je tada bio na terenu, liječničke ekipe koja je ranjenima pomagala pod vatrom te dramatičnog poziva za pomoć nakon što je obrambena crta na Kalvariji bila ugrožena.

Njegovu objavu prenosimo u cijelosti bez sadržajnih izmjena:

ATJ LUČKO..u Pakracu - po drugi put !!

Okupili smo se prije podne , u Kutini... nakon bitke u Okučanima, dan dva ranije, i krenuli osloboditi već ( gotovo) okupirani Pakrac, (opet ,drugi put), od četničko terorističke , protuhrvatske bagre I

Meni je ostao u sjećanju četnički doček minobacačkim granatama, već u Prekopakri, kao i naš vatreni odgovor , uz treštanje iz našeg BOVA , AC/DC " Thunderstruk" .

Uspjeli smo to obaviti , uz naše hrabre suborce ,pakračane, pakračke policajce, kao i sa našim dečkima iz " Omega", " Mosora" iz Policijske akademije, pod vodstvom g.Bilokapića. Pred večer, pred mrak, nakon borbi, nakon što smo pregazili Pakru, i nakon žestoke razmjene vatre, sve smo vratili u naše, hrvatske, ruke. No, i tada, uz naše žrtve, teško i lakše ranjene, kojima je život spašavao dr.Husar, sa svojom liječničkom ekipom, na samoj bojišnici..pod minobacačkom vatrom, iz njihovih bitnica , najviše iz pravca Kusonja , ali i Kraguja.

Slijedeće jutro ,nakon burne i nemirne noći, ( jedan naš čovjek je poginuo..Bože podari mu vječni mir) ) uz momke iz " Omega", krenuli smo hrabro i odlučno osloboditi brdo Kalvariju.Išli smo oprezno..moguća minska polja..zasjede..Učinili smo i to, oko 12,00 sati, a potom pozvali " Mosor" da preuzme položaje..da se utvrde..organiziraju gore.Tako i bi.

Međutim, taman kad smo se svi mi ( ATJ Lučko , " Omege".) spustili sa Kalvarije, primio sam dramatične pozive( preko " motorole), od gospodina Bodiša, da im hitno dođemo pružiti pomoć, jer su napadnuti sa svih strana, da ima ranjenih, i , da im se linija raspala.

Bez čekanja, odmah sam izdao zapovijed da se hitno svi uputimo ponovno na zauzimanje i stabiliziranje crte na Kalvariji, koju je opet ugrozio četničko, velikosrpski neprijatelj.

Imali smo tada i dodatni problem..mi se oprezno ,po gadnoj vrućini penjali i šunjali gore, a preplašeni , napadnuti i samo razoružani, ratno neiskusne kolege, trčali su prema nama ,glavom bez obzira i panično , vičući , da je gore sve puno četnika i naših mrtvih.

Hmm..malo nas to zabrinulo..Ali, i mi u juriš, u pravom smjeru..da vidimo, što to gore ima.

Za cca jedan sat, sat i pol, oko 16,00 , zauzeli smo sve ranije položaje, uz nisko nadlijetanje aviona JNA,( ali nisu borbeno djelovali po nama) te, uz pucnjavu pješačkim oružjem.Ubili smo i ranili tada neke njihove vojnike, u SMB odori..a oni, četnici, su teško i lakše ranili nekoliko pripadnika " Mosora".

Zdravko, Franjo i ja , uz nekolicinu naših momaka, krenuli smo dublje, po vrhu ,prema s.Kraguj, ,s lijeve strane nam ostalo s.Kusonje.

No, naišli smo na njihovu mitraljesku vatru, a naš komando bacač ,60 mm, nam zatajio, a već je bilo i kasno popodne, pa smo tu stali, jer su nam , g. Markač i g. Morić( pomoćnik ministra MUP- a) poslali poruku ,da se u Kosonjama četnici opet okupljaju za protu udar.

Dočekali smo na tim pozicijama opet pripadnike jedinice " Mosor", pod vodstvom inspektora, dobrog i hrabrog g.Željka.." Amiga", i opet smo im predali osvojene pozicije, rekli gdje što mogu očekivati, a mi krenuli , gotovo pred mrak, s brda Kalvarije ,prema Pakracu.

Spletom različitih, nepovoljnih ratno vojnih okolnosti, Kalvariju su opet , noću i pred jutro , četnici tada osvojili, a tako je i ostalo, slijedećih nekoliko godina, do VRA " Bljesak".

Eto. Ukratko ..Slava i hvala hrvatskim herojima, mrtvima ,pokoj dušama podari Gospodine ..Ranjenima, ublaži boli Gospodine,to Te usrdno molimo..

Evo, naši pakračani i danas se sjećaju ovog dana :

PHB - Crkvena zvona podsjetila na 35. obljetnicu početka ratnih sukoba u Pakracu i Lipiku