Ako imate neku od ovih bolesti možda imate pravo na iznose od 138 do 720 eura mjesečno

Temelj za ostvarivanje prava mogu biti i mentalni poremećaji te intelektualne teškoće, osobito kada ozbiljno utječu na mogućnost samostalnog života.

Inkluzivni dodatak novčana je naknada namijenjena djeci i odraslim osobama s invaliditetom, a ovisno o utvrđenoj razini potpore može iznositi od 138 do čak 720 eura mjesečno. No, važno je odmah naglasiti da sama dijagnoza određene bolesti ne znači da će osoba automatski ostvariti pravo na dodatak.Pri odlučivanju se, naime, ne gleda samo naziv bolesti koju osoba ima, već prije svega posljedice koje ona ostavlja na svakodnevno funkcioniranje. Procjenjuje se, među ostalim, može li se osoba samostalno kretati, hraniti, održavati osobnu higijenu, komunicirati, održavati kućanstvo, raditi i obavljati druge svakodnevne aktivnosti. Ipak, postoje brojne skupine bolesti i zdravstvenih stanja koje mogu uzrokovati dovoljno ozbiljna funkcionalna oštećenja da osoba ispuni uvjete za inkluzivni dodatak, piše Kreni zdravo.

Među njima su neurološke bolesti poput multiple skleroze i Parkinsonove bolesti, epilepsija s teškim i učestalim napadajima, cerebralna paraliza te posljedice teških moždanih udara. Primjerice, multipla skleroza može izazvati probleme s hodanjem i ravnotežom, slabost ekstremiteta, probleme s vidom, izražen umor i kognitivne poteškoće.

Parkinsonova bolest može dovesti do usporenosti pokreta, ukočenosti, tremora i problema s ravnotežom. Kod osoba koje su pretrpjele moždani udar mogu ostati ozbiljne posljedice poput oduzetosti jedne strane tijela te poremećaja govora, gutanja ili kognitivnih funkcija. Upravo težina takvih posljedica, a ne samo činjenica da je osoba pretrpjela moždani udar, važna je kod procjene.

Temelj za ostvarivanje prava mogu biti i mentalni poremećaji te intelektualne teškoće, osobito kada ozbiljno utječu na mogućnost samostalnog života. Teži i dugotrajni mentalni poremećaji mogu, primjerice, utjecati na sposobnost osobe da se samostalno brine o higijeni, uzima terapiju, upravlja financijama, komunicira s drugim ljudima ili donosi odluke povezane sa svakodnevnim životom. Tu su i bolesti mišićno-koštanog sustava, među kojima se izdvajaju teški oblici artritisa, posljedice amputacija, ozbiljna oštećenja kralježnice i druga stanja koja uzrokuju teška ograničenja pokretljivosti.

Pravo mogu ostvariti i osobe s teškim oštećenjima vida, uključujući sljepoću i značajno oštećenje vida koje otežava samostalno kretanje i obavljanje svakodnevnih aktivnosti. Isto vrijedi za teška oštećenja sluha te govorno-jezične komunikacije ako ona značajno ograničavaju komunikaciju i samostalno sudjelovanje osobe u društvu.

Među stanjima koja mogu biti temelj za ostvarivanje prava nalaze se i kronične bolesti, no ni u ovom slučaju samo postojanje kronične bolesti nije dovoljno. Ona mora svojom težinom i trajnim posljedicama uzrokovati odgovarajuće funkcionalno ograničenje.

Primjerice, teška kronična bolest pluća može ozbiljno ograničiti hodanje i obavljanje fizičkih aktivnosti, dok teško zatajenje srca može dovesti do vrlo smanjene tolerancije napora, potrebe za čestim odmorom, ali i ovisnosti o pomoći druge osobe. U obzir mogu doći i rijetke i nasljedne bolesti ako uzrokuju značajna i trajna oštećenja funkcionalnih sposobnosti, kao i onkološke bolesti kada sama bolest ili njezine posljedice izazovu ozbiljna i trajna funkcionalna ograničenja.Među stanjima koja mogu biti temelj za ostvarivanje prava nalaze se i urođene malformacije i razvojni poremećaji ako dovode do značajnog stupnja invaliditeta te posljedice teških ozljeda i nesreća kada ostave trajno oštećenje funkcija ili osoba zbog njih treba pomoć druge osobe. Važno je i da jedna osoba može imati više različitih bolesti.

Njihov zajednički učinak može značajno smanjiti sposobnost samostalnog života, iako pojedina bolest zasebno možda ne bi uzrokovala jednako ozbiljno ograničenje. Zbog toga je u postupku važno navesti sva relevantna zdravstvena stanja i posljedice koje ona imaju na svakodnevni život.

Veliku važnost ima i medicinska dokumentacija. Ona omogućuje uvid u dijagnozu, trajanje i težinu bolesti, provedeno liječenje te posljedice bolesti na svakodnevno funkcioniranje. Korisni mogu biti nalazi liječnika specijalista, otpusna pisma, nalazi dijagnostičkih pretraga, dokumentacija o operacijama i rehabilitaciji te podaci o trajnoj terapiji.

Zahtjev za ostvarivanje prava podnosi se nadležnom područnom uredu Hrvatskog zavoda za socijalni rad prema mjestu prebivališta. U postupku se, kada je potrebno, provodi vještačenje, a pribavlja se nalaz i mišljenje Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom.

Na temelju provedenog postupka Hrvatski zavod za socijalni rad donosi rješenje o priznavanju ili nepriznavanju prava te odgovarajućoj razini potpore. Postoji ukupno pet razina potpore. Osnovica za izračun inkluzivnog dodatka iznosi 120 eura. Prva razina iznosi 600 posto osnovice, odnosno 720 eura mjesečno. Druga iznosi 480 eura, treća 432 eura, četvrta 162 eura, a peta 138 eura mjesečno.

Zato dvije osobe koje imaju potpuno istu dijagnozu ne moraju nužno ostvariti jednako pravo. Jedna osoba može imati znatno ozbiljnije posljedice bolesti od druge, pa je za inkluzivni dodatak presudno utvrđeno funkcionalno oštećenje i potreba za pomoći i podrškom, a ne samo naziv bolesti.