Granić:Zbog čega mnogi kritičari nemaju pravo kritizirati hajdukove navijače

Antisemitski povici jesu sramota i zaslužuju osudu. Ali osuda jednog zla nikome ne daje pokriće za uljepšavanje drugoga.

U nastavku donosimo komentar Ivice Granića koji piše o licemjerju onih koji bi čistili tribine, a vlastite ideološke svetinje ne daju ni propitati.

”I prije nego što je utakmica Hajduk – Ajax završila Ivanka Toma iz Jutarnjeg lista ekspresno je naškrabala članak pod naslovom ‘Ovo što smo danas gledali u Splitu nezamisliv je užas. A bit će još i gore’, kojim osuđuje navijačko divljanje dijela hajdukovih navijača.

Međutim, kad je u pitanju ovaj ili slični incidenti problematiku je ipak potrebno sagledati u znatno širem kontekstu.

Skandiranje ‘Auschwitz’, ‘Ustaj Adolfe’, ‘Gazi Židove’ i pjesme o visokim pećima i spaljivanju Židova od strane dijela Torcide u Splitu pred utakmicu Hajduk – Ajax jest sramotno, antisemitsko i za osudu.​ Tu dvojbe ne smije biti.

Policija je pokrenula istragu zbog kažnjivih povika, a prizori s lijesom ‘Ajax’ i sramotnim pokličima samo pojačavaju dojam ciljane provokacije, naime Ajaxovi navijači se tradicionalno identificiraju kao ‘Superjoden’ (Superžidovi).​ To nema opravdanja ni u navijačkom rivalstvu ni u bilo kojem drugom kontekstu.

Međutim, postavlja se pitanje elementarne logike kada pozivi na kažnjavanje spomenutih incidenata zazivaju dugogodišnji apolgeti recimo Josipa Broza Tita, masovnog ubojice, diktatora i ratnog zločinca, jednog od najvećih u novijoj svjetskoj povijesti.

Pod vrhovnim zapovjedništvom tog ratnog zločinca dogodile su se masovne likvidacije ratnih zarobljenika i političkih protivnika nakon svibnja 1945. Bleiburg, Križni putovi, brojne jame i masovne grobnice u Sloveniji, Hrvatskoj i drugdje svjedoče tome.

Historiografija bilježi desetine tisuća žrtava, procjene se kreću od više desetaka tisuća pa do dvije stotine, ovisno o izvoru i opsegu, bez pravilnih suđenja, uz sudjelovanje OZNA/UDBA.​ Kao vrhovni zapovjednik i šef partije nosio je odgovornost za događaje pod svojom kontrolom, zbog čega je i svrstan među odgovorne za ratne i poratne zločine.

Romantiziranje Tita kao ‘velikog državnika’ uz istovremeno prešućivanje ili relativiziranje tih zločina jest licemjerno.

Jasno je kako kritika dijela Torcide zbog tih činjenica nije besmislena. Ako netko, ili neka politička struja, ima ‘selektivnu memoriju’ o Titovim zločinima ne čini Auschwitz – skandiranje manje odvratnim niti ga opravdava. To je klasična tu quoque logika: ‘A vi ste bili gori, pa ne smijete govoriti.’

Međutim, moralna dosljednost zahtijeva osudu obojega, i proslavljanja Holokausta, i prikrivanja komunističkih masovnih ubojstava. Jedno zlo ne briše drugo. Tko želi dosljednost, neka osudi i jedno i drugo.

I zato autori poput većine iz hrvatskog mainstreama, koji večeras dio hajdukovih navijača pribijaju na stup srama, nemaju pravo osuđivati jer su upravo oni doprinijeli kontaminiranju javnog prostora, puno više od bilo kojeg navijača.

A ako bismo nekim čudom i proveli mentalnu dekontaminaciju hrvatskog javnog prostora puno prije bi trebalo krenuti od mnogih novinara, pa tek onda doći do hajdukovih ili bilo kojih drugih navijača.

I da se ne zaboravi, kad smo već kod antisemitizma. Pogledajte što zadnjih godinu – dvije pišu i predlažu apologeti Palestine po tom pitanju, a nemali broj upravo takvih autora su novinara ili novinarske organizacije. Mnogi od njih i stranački, ne samo ideološki, su povezani sa sektom Možemo, koja je večeras zatražila žurno sankcioniranje hajdukovih navijača. Možda bi se prije poziva na sankcioniranje trebali zapitati kakva je razlika između recimo Trnjanskih krijesova i navijačkih skandiranja.

Ili razlika ipak postoji. Nakon nepromišljenih i ružnih skandiranja navijača protiv sportskih rivala apsolutno se neće dogoditi ništa, baš ništa, a nakon ulaska partizanskih barbara u Zagreb, što simboliziraju Trnjanski krijesovi, započela su odvođenja i masovno egzekulucije Zagrepčana, na tisuće nevinih ljudi, a o opljačkanoj i otetoj imovine da i ne govorimo.” napisao je Ivica Granić