Ivan je u požaru ostao bez svega - oštećena mu je kuća, radionica i prikolica. Anonimni dobročinitelj dovezao mu je novu prikolicu

Suze gospodina Ivana Tafrana dirnule su Hrvatsku nakon katastrofalnog požara koji je sijao strah omiškim područjem i za sobom ostavio ogromnu štetu. Skromni čovjek iz Stanića, kojemu je vatra prošloga tjedna progutala sve, u suzama je pred našim kamerama govorio da će štedjeti svaki euro kako bi kupio novu prikolicu. No stižu dobre vijesti - jučer je stigla nova prikolica. Darivatelj je anoniman, a naša redakcija dobila je puno poziva dobrih ljudi koji su htjeli pomoći.

"Neću jesti, ali kupit ću prikolicu", obećao je prije nekoliko dana još uvijek u šoku. U velikom požaru zadesila ga je tužna sudbina nekolicine sumještana. Ostao je bez svega - planula mu je kuća, radionica i nova prikolica. 

U razgovoru s reporterkom tada nije mogao suspregnuti suze. Jedva je govorio o nastaloj šteti, ali nije htio nikome biti teret. Naglašavao je kako će prihvatiti pomoć, ali samo ako onaj tko mu želi pomoći zbog toga neće ostati bez onoga što mu je potrebno. "Ako mi netko može pomoći, neka pomogne, ali da se i on ne ošteti. Nemoj da mi pomogne pa da sutra nema. To bi mi bilo teže od svega", zavapio je.

Stigla nova prikolica

No njegova skromnost odjeknula je Hrvatskom. Mnogi dobri ljudi javljali su se u želji da mu poklone prikolicu, a jedan anonimni dobročinitelj ih je pretekao. Ivanu je stigla nova prikolica, potvrdio nam je to volonter Crvenog križa Damir Kulišić, koji mu s obitelji pomaže od prvoga dana. 

Skromni Ivan se trenutačno nalazi u Domu za starije osobe u Supetru na Braču gdje je saznao za dobre vijesti. Gesta ga je neizmjerno razveselila. 

"Ne samo da se želim zahvaliti, nego prezahvaliti. Nema mjere kojom bih mogao iskazati ljubav prema tim ljudima koji su toliko za mene napravili. Van sebe sam, nisam mogao zamisliti da će netko tako dobro djelo napraviti za mene u trenucima kad mi je najteže", kazao je Ivan nakon što je čuo vijesti.

Osim obitelji iz Tugara, zahvalio se i gospodinu koji ga je primio u Dom za starije u Supetru. Pohvalio je brigu za štićenike i higijenske uvjete. Kaže kako se ondje može "lizati s poda". 

"Van sebe sam. Riječima ne mogu opisati što sam doživio. Obitelj iz mjesta Tugara u okolici Omiša učinila je puno  za mene. Mnogi drugi su također učinili puno i za ostale. Hvala im do nebesa, ovo nikad neću zaboraviti", dodao je gospodin Ivan, još uvijek pozitivno iznenađen valom dobrote koji su mu vratili nadu nakon katastrofe. Prikolica je tu, no još uvijek treba pomoć u obnovi kuće i radione.