Sedam požara u deset godina: Što je sve gorjelo u C.I.O.S.-u i što je država utvrdila?

Niz velikih požara u postrojenjima C.I.O.S. Grupe i povezanih društava već je godinama izazivao sumnje u javnosti. Prema dostupnoj kronologiji, između 2014. i 2024. zabilježeno je najmanje sedam većih požara u sustavu C.I.O.S.-a, CE-ZA-R-a i Eko-Flora.

Jedan od najvećih dogodio se u travnju 2014. na Jankomiru, kada su gorjele velike količine automobilskih olupina i plastike, a gust crni dim prekrio je zapad Zagreba. Novi požar zabilježen je 2015., potom veliki požar u svibnju 2017., kada je prema tadašnjim izvještajima izgorjelo oko 2000 tona otpada. U lipnju 2018. ponovno je gorjelo na Jankomiru, a policija je nakon očevida službeno objavila da je taj požar bio namjerno izazvan.

Požar je ponovno izbio 2020., a 2024. veliki požar zahvatio je dvorište Eko-Flora u Zaprešiću, gdje je gorjela velika količina plastike i gašenje je trajalo danima.

Da učestalost požara nije bila neprimijećena pokazuje i izjava tadašnjeg saborskog zastupnika Tomislava Tomaševića iz kolovoza 2020. godine.

„Nije normalno da u šest godina imamo šest požara koji su nekako vezani za postrojenje Ciosa, a i sami oni kažu da to nije normalno i traže da policija istraži o čemu se radi“, rekao je Tomašević. Isticao je i da treba utvrditi kako je moguće da se požari gotovo periodično ponavljaju i kako ih spriječiti.

S druge strane, Petar Pripuz i uprava C.I.O.S. Grupe u više su navrata javno govorili o mogućnosti sabotaže i namjernog podmetanja. U najmanje jednom slučaju policija je doista potvrdila da je požar bio namjerno izazvan.

Danas, nakon svega što se otkriva u aferi s opasnim otpadom, legitimno je ponovno otvoriti pitanje tih događaja. Ne tvrditi, nego pitati.

Je li se u nekom od tih požara mogla uništiti i količina otpada čije bi pravilno zbrinjavanje bilo skupo? Što je točno gorjelo, koliko tona i koje vrste otpada? Jesu li nakon požara uspoređivane evidencije ulaza, skladištenja i nestalih količina?

Posebnu težinu tim pitanjima daje činjenica da je dio tih događaja bio pod nadzorom sustava kojim je kasnije upravljao Andrija Mikulić, danas osumnjičen u korupcijskoj istrazi. To samo po sebi ne dokazuje ništa o požarima. Ali dovoljno je da se ponovno otvore stari zapisnici, inspekcijski nalazi i inventure.

Jer sedam velikih požara u deset godina više nije samo kronologija vatrogasnih intervencija. To je i pitanje koje zaslužuje dokumentiran odgovor: što je sve u tim požarima nestalo i je li država to doista provjerila?