Tadić o ruskim nuklearnim prijetnjama: Eskalacija bi mogla imati teške posljedice i za samu Rusiju
Nuklearni fizičar Tonči Tadić smatra da ponovno zaoštravanje nuklearne retorike iz Moskve treba shvatiti ozbiljno, ali ga istodobno vidi kao dio pritiska kojim se pokušava utjecati na Ukrajinu i njezine zapadne saveznike.
Krajem kolovoza iz Rusije su ponovno stigle izjave o mogućoj uporabi nuklearnog oružja protiv Ukrajine. Zastupnik ruske Državne dume Aleksej Žuravljov 30. kolovoza govorio je o taktičkom nuklearnom oružju kao mogućem sredstvu kojim bi se Ukrajinu prisililo na kapitulaciju. Istodobno je ruski diplomat Andrej Bjelousov tvrdio da američka politika prema ruskom nestrateškom nuklearnom arsenalu pokazuje kako Washington Europu promatra kao moguće područje nuklearnog sukoba.
O najnovijim nuklearnim prijetnjama iz Rusije za 24sata govorio je nuklearni fizičar i vanjskopolitički analitičar dr. sc. Tonči Tadić. Prema njegovoj procjeni, učestalije posezanje za nuklearnom retorikom povezano je s problemima s kojima se Rusija suočava tijekom rata u Ukrajini.
Nuklearne prijetnje kao sredstvo pritiska
Tadić smatra da se pitanje nuklearnog oružja iznova pojavljuje u trenucima kada Ukrajina dobije novo zapadno naoružanje ili kada se pokaže da ruski vojni planovi ne daju očekivane rezultate.
Takvu retoriku povezuje s kognitivnim ratovanjem, odnosno pokušajem izazivanja straha, nesigurnosti i sumnje kod protivnika i njegovih saveznika. Prema njegovu tumačenju, jedan od ciljeva takvih poruka jest povećati pritisak na zapadne države kako bi smanjile ili prekinule vojnu pomoć Ukrajini.
Kao pokazatelje problema s kojima se Rusija suočava Tadić je u razgovoru naveo podatke o uništenim rafinerijskim kapacitetima te napadima na skladišta velikih ruskih kompanija. Ustvrdio je da je uništeno 58 posto rafinerijskih kapaciteta i 90 posto skladišta Wildberriesa te da su počeli napadi i na skladišta tvrtke Ozon. Ti postoci u dostupnom članku nisu potkrijepljeni izvorom pa ih treba promatrati kao Tadićeve navode, a ne kao neovisno potvrđene podatke.
Tadić je također ustvrdio da je Rusija u ratu protiv Ukrajine posegnula za gotovo svim raspoloživim sredstvima osim nuklearnog oružja, među kojima je naveo kemijska sredstva, kasetno streljivo i bespilotne letjelice.
Unatoč tome što nuklearne prijetnje promatra i kao sredstvo psihološkog i političkog pritiska, upozorava da ih se ne smije odbaciti kao nevažnu retoriku.
„Ruse uvijek treba shvaćati ozbiljno“, poručio je Tadić.
Zašto nuklearno oružje još nije upotrijebljeno
Prema Tadićevu tumačenju, jedan od razloga zbog kojih Rusija dosad nije upotrijebila nuklearno oružje jest činjenica da joj takav potez ne bi jamčio pobjedu, dok bi političke, vojne i međunarodne posljedice mogle biti iznimno teške.
U tom je kontekstu podsjetio i na odnos Kine i Ukrajine te dokument iz prosinca 2013. godine koji se odnosi na nuklearnu sigurnost. Tadić smatra da bi ruska uporaba nuklearnog oružja Moskvu dovela u još težu međunarodnu izolaciju.
Njegova je procjena da bi nuklearni udar istodobno otvorio pitanje ukrajinskog odgovora i rizika od daljnje, teško kontrolirane eskalacije.
Tadićeva procjena o „33 Černobila“
Najozbiljnije upozorenje iz razgovora odnosi se na scenarij u kojem bi Rusija prva upotrijebila nuklearno oružje. Tadić smatra da bi se tada otvorila mogućnost ukrajinskih napada na rusku nuklearnu infrastrukturu, a moguće posljedice opisao je izrazom „33 Černobila“.
Tu tvrdnju, međutim, ne treba tumačiti kao znanstveni izračun prema kojem bi posljedice napada na ruske nuklearne elektrane bile jednake 33 katastrofe razmjera Černobila. Riječ je o Tadićevu scenariju kojim upozorava na moguću nekontroliranu eskalaciju nakon prve uporabe nuklearnog oružja.
Broj koji je spomenuo također se ne podudara s trenutačnim brojem ruskih energetskih reaktora u pogonu. Prema podacima Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA), ažuriranima 29. lipnja 2026., Rusija ima 34 nuklearna reaktora u pogonu.
Dodatni oprez potreban je i kod Tadićeve tvrdnje da bi ruske nuklearne elektrane nakon ruskog nuklearnog napada postale legitimni vojni ciljevi.
Međunarodno humanitarno pravo nuklearnim elektranama daje posebnu zaštitu. Članak 56. Dodatnog protokola I uz Ženevske konvencije propisuje da nuklearne elektrane ne smiju biti predmet napada, čak ni kada imaju obilježja vojnog cilja, ako bi takav napad mogao osloboditi opasne sile i izazvati velike gubitke među civilnim stanovništvom. Ta zaštita može prestati samo pod posebno određenim i restriktivnim uvjetima.
Zbog toga mogućnost napada na ruske nuklearne elektrane nakon eventualne ruske uporabe nuklearnog oružja treba promatrati kao Tadićev scenarij mogućeg razvoja sukoba, a ne kao utvrđeno pravilo prema kojem bi takvi objekti automatski postali zakoniti vojni ciljevi.
Gerasimov i ratovanje informacijama
Govoreći o ruskom načinu vođenja rata, Tadić se na kraju osvrnuo na Valerija Gerasimova i tekst koji je aktualni načelnik Glavnog stožera ruskih oružanih snaga objavio 2013. godine.
Tadić ga u razgovoru povezuje s idejom prema kojoj Rusija teško može ostvariti prednost nad NATO-om u izravnom konvencionalnom ili nuklearnom sukobu, ali može pokušati utjecati na protivnika propagandom i informacijskim djelovanjem te stvoriti uvjerenje da je otpor Rusiji besmislen.
Upravo u tom okviru Tadić promatra i aktualno spominjanje nuklearnog oružja. Smatra da prijetnje treba uzimati ozbiljno, ali istodobno imati na umu da one mogu biti dio pokušaja utjecaja na političke odluke Ukrajine i država koje joj pružaju vojnu pomoć.
