Zvonimir Despot: BND dobiva zastrašujuće ovlasti dok nam je SOA obezglavljena
Kako njemački Bundestag uči hrvatsku elitu lekciji iz opstanka
Dok se geopolitički tektonski poremećaji preko naših glava valjaju nezapamćenom brzinom, hrvatska politička elita još jednom dokazuje da pati od kronične, terminalne kratkovidnosti. Dok je njemački Bundestag, suočen s brutalnim hibridnim prijetnjama, ekspresno usvojio rigorozni zakon o reformi sigurnosno-obavještajnog sustava – dramatično šireći ovlasti svojim službama za aktivno djelovanje – u Banskim dvorima i na Pantovčaku vlada muk. Muk, sljepilo i gluhoća.
Berlin shvaća da se u današnjem svijetu država brani modernim i agresivnim sustavom, a ne protokolarnim floskulama. A gdje smo mi? Mi se gušimo u vlastitoj provincijalnoj močvari, ostavljeni na vjetrometini, nesposobni godinama riješiti i najbazičnije kadrovske križaljke.
Nove ovlasti koje njemačka vlada i Bundestag daju Saveznoj obavještajnoj službi (BND) i domaćoj službi (BfV) doslovno predstavljaju sigurnosnu revoluciju i rušenje poslijeratnih tabua. Nijemci više ne žele službe koje samo pasivno slušaju, promatraju i pišu izvještaje. Oni stvaraju operativne, aktivne moći koje redefiniraju pojam obrane države:
Njemački obavještajci službeno dobivaju ovlasti da u slučaju napada upadaju u IT sustave protivnika, mijenjaju ili potpuno brišu podatke te gase servere stranih hakerskih grupa.
U uvjetima iznimnih ugroza ili stanja napetosti, BND ima zakonsko pravo provoditi sabotaže na stranom tlu – poput ugrađivanja neispravnih komponenti u lance opskrbe tvornica dronova ili laboratorija koji ugrožavaju Njemačku.
Domaća služba (BfV) stječe pravo postavljanja vlastitih senzora u privatne domove, ali i tajnog preuzimanja kontrole nad postojećim kućanskim uređajima mete, poput pametnih zvučnika.
Službe dobivaju zakonsku podlogu za blokiranje digitalnih plaćanja i računa operativcima koje strane države (poput Rusije ili Irana) unajmljuju za sabotaže.
Omogućuje se pohrana presretnutih podataka do godinu dana i njihova dubinska analiza umjetnom inteligencijom te biometrijsko podudaranje slika, čime BND stvara sposobnost trenutne reakcije u kriznim situacijama.
I dok Berlin s ovih nekoliko stotina stranica brutalnog zakonskog teksta stvara digitalnu utvrdu, naša zbilja izgleda kao loša parodija. Činjenica da Hrvatska, u jeku najvećih globalnih napetosti od Hladnog rata naovamo, mjesecima mrcvari sustav i ne uspijeva postaviti stabilno, dugoročno i neovisno vodstvo Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA) nakon odlaska Daniela Markića, nije tek običan birokratski nemar. To je sabotaža nacionalne sigurnosti s potpisom.
To je ogledni primjerak države u kojoj su službe, umjesto da budu hladni, profesionalni i kirurški precizni štit domovine, desetljećima tretirane kao plijen. Politička podobnost, klanovska premrežavanja i bezobzirno uhljebljivanje pretvorili su segmente našeg aparata u trome, birokratizirane feude u kojima se više brine o unutarstranačkim strujama nego o hibridnom ratu koji nam bukne pred vratima čim se pogleda prema istoku ili jugu regije.
Dok se moderni obavještajni sustavi vani transformiraju u ofenzivna oružja naoružana umjetnom inteligencijom, naš vrhovni zapovjednik i šef Vlade igraju se dječjeg pješčanika. Njihov ego i sitni politikantski interesi važniji su od činjenice da nam je obavještajni sustav obezglavljen, a geopolitička arhitektura Europe puca po šavovima.
Ova zastrašujuća letargija domaće elite jeziva je opomena. Povijest nas je previše puta naučila kako prolaze slijepi, gluhi i nijemi na Balkanu kada se karte svijeta ponovno miješaju. Ako se pod hitno ne probudimo, ne maknemo klanovsko uhljebljivanje iz njezinih vitalnih organa i ne počnemo graditi sustav spreman za 21. stoljeće, cijenu tog elitističkog amaterizma ponovno će, po tko zna koji put, platiti isključivo hrvatski narod. Službe nisu igračka za političko potkusurivanje – obavještajna sposobnost je pitanje opstanka države. A naš opstanak trenutačno visi o niti koju drže neodgovorni diletanti.
