MIROSLAV PERIS – Vitez neba koji je život dao za Domovinu

Rođen je 1. veljače 1961. godine u Karlovcu, gdje je odrastao, dok su njegovi obiteljski korijeni bili vezani uz Žumberak i Sošice.

Još kao mladić odabrao je poziv vojnog pilota. Nakon osnovne škole u Karlovcu odlazi u vojnu školu „Maršal Tito“ u Mostaru, a pilotsko znanje usavršava u Zadru i Puli, gdje školovanje završava kao najbolji u klasi.

Jedanaest godina služio je u Jugoslavenskom ratnom zrakoplovstvu, kao pripadnik 125. lovačke avijacijske eskadrile.

A onda je došla 1992. godina.

U veljači napušta JNA i priključuje se Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu. Prethodno je pomogao Danijelu Boroviću da MiG-om preleti iz JNA u Pulu. Bio je to svjestan i hrabar korak prema slobodnoj Hrvatskoj.

U Domovinskom ratu postao je jedan od najiskusnijih pilota Prve lovačke eskadrile HRZ-a. Suborci su ga pamtili kao hrabrog, neustrašivog, nesebičnog i iznimno sposobnog čovjeka.

POSLJEDNJI LET

Početkom rujna 1993. godine Karlovac, Sisak i druga hrvatska mjesta bili su izloženi snažnim topničkim napadima srpskih snaga.

U rano jutro 14. rujna 1993., s aerodroma Pleso prema položajima neprijateljskog topništva poletjela su dva MiG-a.

Jednim je upravljao Ivan Selak, a drugim Miroslav Peris.

Zadatak su uspješno izvršili.

No, na povratku prema Plesu, u blizini sela Trepča, nadomak slobodnog hrvatskog teritorija, Perisov MiG-21 bis našao se pod vatrom protuzračne obrane.

Letio je vrlo nisko kako bi izbjegao radare i raketne sustave. Zrakoplov je pogođen.

Peris je pokušao spasiti i letjelicu i svoj život. Podigao je avion, ali tada ga je zahvatio radar sustava „Kub“.

Raketa je pogodila njegov MiG.

Vitez hrvatskog neba nije se vratio.

Posebno je snažna simbolika činjenice da je zrakoplov kojim je Peris tog jutra letio nosio ime „Osvetnik Vukovara“. Bio je to MiG-21 bis kojim je iz JNA u svibnju 1992. godine u Hrvatsku preletio Ivica Ivandić.

Istoga dana u Hrvatsku je preletio i Ivan Selak, čiji je MiG nosio ime „Osvetnik Dubrovnika“.

Upravo je Selak tog kobnog jutra letio u paru s Perisom.

Njegove riječi o posljednjem letu i danas odzvanjaju:

„Vođo, pogođen sam.“

Bile su to posljednje riječi koje je Miroslav Peris uputio svom pratitelju.

Selak se pokušao vratiti prema mjestu udara, nadajući se da je njegov suborac uspio napustiti avion.

Umjesto njega ugledao je eksploziju koja se dizala prema nebu.

Vratio se sam.

A riječi koje su dvojica pilota izgovorila prije polijetanja ostale su mu zauvijek urezane u srce:

„Ne brini, vratit ćemo se.“

Miroslav Peris nije se vratio.

Iza njega ostali su supruga Snježana i četverogodišnji sin Ivan.

Nakon razmjene posmrtnih ostataka, pukovnik Miroslav Peris pokopan je 27. rujna 1993. godine na karlovačkom groblju Hrnetić, uz najviše vojne počasti i prelet hrvatskih zrakoplova.

General Imra Agotić, ratni zapovjednik Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, o njemu je rekao:

„Kao što je bio prvi u svojoj klasi u školovanju, tako je i u ratu za Hrvatsku pokazao sve osobine koje se traže od pilota – hrabrost, znanje, vještinu, spremnost na odricanje i entuzijazam.“

Na mjestu njegove pogibije danas stoji skromni križ s njegovim imenom.

U Sošicama, zemlji njegovih obiteljskih korijena, podignuta je spomen-bista, a Karlovac čuva uspomenu na njega i kroz šetalište koje nosi njegovo ime.

Ali Miroslav Peris nije bio samo pilot.

Bio je suprug.
Bio je otac.
Bio je suborac.
Bio je hrvatski vojnik.
Bio je čovjek koji je znao koliko vrijedi sloboda.

I kada je trebalo birati između sigurnosti i Domovine, izabrao je Hrvatsku.

Njegov posljednji let završio je u vječnosti.

Ali njegovo ime i danas leti iznad nas.

Neka mu je vječna slava i hvala.

Hvala ti za Hrvatsku!