ANUŠIĆU, ODGOVORITE: Tko je odobrio službeno sudjelovanje Hrvatske vojske na Rušnjaku?
Uniforma Hrvatske vojske nije politički ukras niti scenografija za bilo čiju ideološku manifestaciju. Ako su pripadnici HV-a na Rušnjaku sudjelovali službeno, javnost mora doznati tko ih je poslao, na temelju čije zapovijedi i prema kojem kriteriju
Na Rušnjaku kod Baderne u nedjelju, 26. srpnja 2026. godine, obilježena je 83. obljetnica odlaska prve veće organizirane skupine Istrijana u partizane. Događaj je održan 26. srpnja, dok je izvješće objavljeno dan poslije, 27. srpnja, što je važno radi točnosti datuma.
Organizatori su bili Udruga antifašističkih boraca i antifašista Poreča, Odbor za obilježavanje godišnjice Rušnjaka i Udruga dragovoljaca i veterana Domovinskog rata Poreč, dok je pokrovitelj bio Grad Poreč.
Među sudionicima su bili istarski župan Boris Miletić, nekoliko saborskih zastupnika, predstavnici lokalne vlasti, predsjednik Zajednice društava „Josip Broz Tito“ Istarske županije Mario Ljubešić, predsjednik UDVDR-a Poreč Mirko Buić te Ada Damjanac, koja je nastupila kao izaslanica predsjednika Republike Hrvatske Zorana Milanovića. Time je događaj nedvojbeno dobio službenu političku i državnu dimenziju. Izvješće s Rušnjaka
Međutim, ostalo je neodgovoreno najvažnije pitanje: jesu li pripadnici Hrvatske vojske na Rušnjaku sudjelovali službeno i jesu li ondje odane vojne počasti?
Uniforma Hrvatske vojske nije privatni kostim
Ako su pripadnici Hrvatske vojske došli po zapovijedi, položili vijenac kao službeno izaslanstvo ili sudjelovali u protokolarnom odavanju počasti, tada Ministarstvo obrane mora objaviti dokument kojim je to odobreno.
Tko je uputio zahtjev? Tko ga je prihvatio? Koja je postrojba sudjelovala? U čije ime? Je li odluku donio ministar obrane Ivan Anušić, načelnik Glavnog stožera general-pukovnik Tihomir Kundid, neko podređeno zapovjedništvo ili Ured predsjednika Republike?
Ako su uniformirane osobe sudjelovale privatno, tko im je dopustio korištenje službene odore na politički i ideološki obilježenoj manifestaciji?
Nije dovoljno fotografirati pripadnike HV-a, položiti vijenac i poslije šutjeti. Hrvatska vojska financira se novcem hrvatskih građana i pripada svim građanima. Ona ne smije postati protokolarna kulisa IDS-a, Zajednice društava „Josip Broz Tito“, antifašističkih udruga ili bilo koje druge političke i svjetonazorske skupine.
Zakon o službi u Oružanim snagama propisuje da se vojne svečanosti, proslave i počasti uređuju Pravilnikom o obredima u Oružanim snagama. Opća pravila donosi predsjednik Republike, na prijedlog načelnika Glavnog stožera i uz suglasnost ministra obrane. Upravo zato odgovornost nije moguće prebaciti na lokalni ogranak ili pojedinca u uniformi. Netko je morao donijeti odluku ili dopustiti sudjelovanje.
Ustav se ne smije čitati napola
Kritika ovoga događaja mora biti snažna, ali i pravno točna. Tvrdnja da je svako obilježavanje događaja iz NOB-a samo po sebi protuustavno nema dovoljno uporišta.
Izvorišne osnove Ustava istodobno spominju odluke ZAVNOH-a kao jedan od izraza hrvatske državne suverenosti, odbacivanje komunističkog sustava 1990. godine te pobjedu hrvatskih branitelja u pravednom, legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu. Ustav Republike Hrvatske
Zbog toga obilježavanje antifašističkog otpora nije automatski neustavno. Ali jednako tako nije dopušteno iz Ustava uzimati samo ZAVNOH, a prešućivati odbacivanje komunističkog poretka i presudnu ulogu Domovinskog rata u stvaranju i obrani samostalne Hrvatske.
Upravo se to na Rušnjaku mora razjasniti.
Je li odavana počast ljudima koji su se 1943. borili protiv fašističke okupacije ili je događaj ponovno pretvoren u političko veličanje Josipa Broza Tita, jugoslavenskog komunizma i sustava koji je Hrvatska na prvim demokratskim izborima odbacila?
Ta dva pojma nisu isto.
JNA je bila agresorska vojska – to nije predmet rasprave
Povijesna je činjenica da je Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije 1945. preimenovana u Jugoslavensku armiju, a da je naziv Jugoslavenska narodna armija uveden 1951. godine. Hrvatska enciklopedija
Jednako je nepobitna činjenica da je ta JNA 1991. godine, stavljena u službu velikosrpske politike, napala Hrvatsku, razarala Vukovar, Osijek, Dubrovnik, Šibenik, Zadar i brojne druge hrvatske gradove te sudjelovala u progonima i ubojstvima hrvatskih branitelja i civila.
Hrvatski sabor 8. listopada 1991. raskinuo je državnopravne veze sa SFRJ, odrekao legitimitet i legalitet tijelima bivše federacije te odbio priznavati njihove pravne akte. Odluka Hrvatskog sabora, NN 53/1991
Ipak, sama organizacijska povijesna povezanost partizanske vojske i kasnije JNA nije dovoljna da se svaki događaj iz 1943. proglasi slavljenjem agresije iz 1991. godine. Takva tvrdnja bila bi pravno i povijesno preširoka.
Ali službeno sudjelovanje Hrvatske vojske postaje krajnje sporno ako se održava pod Titovim portretom, uz organizacije koje njeguju njegov politički kult i bez jasnog odvajanja antifašističkog otpora od poratnih komunističkih zločina i jugoslavenskog totalitarizma.
Govorili su o dostojanstvu, ali nisu spomenuli žrtve komunizma
Govornici na Rušnjaku pozivali su se na slobodu, ljudsko dostojanstvo, toleranciju i pravo čovjeka da živi bez straha. Lijepe riječi, ali civilizacijske vrijednosti ne mogu se primjenjivati selektivno.
Gdje je u tim govorima bio blaženi Miroslav Bulešić, brutalno ubijen u Lanišću 24. kolovoza 1947. godine?
Gdje je blaženi Francesco Bonifacio, nestao i ubijen 1946. godine, čiji posmrtni ostaci nikada nisu pronađeni?
Gdje je Antun Milovan, istarski narodnjak i antifašist kršćanskog usmjerenja, kojega su partizani odveli i ubili u ožujku 1945. godine?
Gdje su žrtve jama, fojbi, političkih likvidacija, progona svećenika, vjernika, neistomišljenika i svih onih koji su nakon rata označeni kao neprijatelji novog režima?
Ne može se govoriti o ljudskom dostojanstvu, a sustavno prešućivati ljude kojima je isto to dostojanstvo oduzeto. Ne može se osuđivati prekrajanje povijesti, a istodobno iz povijesti izrezivati komunističke zločine.
Sedam pitanja za ministra Anušića i Glavni stožer
Ministarstvo obrane i Glavni stožer OSRH moraju javno odgovoriti:
Jesu li na Rušnjaku 26. srpnja 2026. službeno sudjelovali djelatni pripadnici Hrvatske vojske?
Kojoj su postrojbi pripadali te tko im je izdao zapovijed?
Jesu li položili vijenac u ime Hrvatske vojske, Ministarstva obrane ili nekog drugog državnog tijela?
Jesu li odane službene vojne počasti i na temelju kojeg propisa ili protokolarnog pravila?
Tko je zatražio sudjelovanje Hrvatske vojske i tko je zahtjev odobrio?
Jesu li za sudjelovanje korištena službena vozila i druga proračunska sredstva?
Je li prije odobrenja utvrđeno da će se događaj održavati uz portret Josipa Broza Tita i sudjelovanje Zajednice društava „Josip Broz Tito“?
Hrvatska vojska mora ostati iznad ideoloških manifestacija
Nitko ne osporava građanima i udrugama pravo da se okupljaju, polažu vijence i obilježavaju povijesne događaje. Ali postoji velika razlika između privatnog ili lokalnog okupljanja i događaja kojemu se nazočnošću državnih izaslanika, uniformiranih pripadnika HV-a i mogućim vojnim počastima daje službeni državni pečat.
Hrvatska vojska nastala je u Domovinskom ratu. Njezini su pripadnici porazili JNA i obranili hrvatsku samostalnost. Zbog toga njezina uniforma ne smije služiti kao dekor pred portretom jugoslavenskog diktatora niti kao sredstvo za političko izjednačavanje NOB-a, komunističke Jugoslavije i Domovinskog rata.
Ministre Anušiću, javnost ne traži ideološko predavanje. Traži dokument, ime i odgovornost.
Tko je odobrio službeno sudjelovanje Hrvatske vojske na Rušnjaku?
Odgovore, ako stignu, treba objaviti u cijelosti.
Lili Benčik / Hrvatske pravice
Izvor:PDN
