Milanović iznad Sabora RH, ali sa svojom partizanijom u šumi kod Siska

Hrvatski sabor je izmjenama Zakona o blagdanima u listopadu 2019. godine donio odluku kojom je Dan državnosti ponovno vraćen na 30. svibnja, službeno započevši ponovno obilježavanje tog datuma 2020. godine. Milanović ne priznaje te izmjene, tj. ne priznaje odluku Sabora, te ima neki svoj termin; to će reći da je njegova iznad Sabora odnosno on je sam iznad Sabora. I kamo ovo vodi glede Milanovića? Nije sudjelovao na proslavi tog blagdana ni ove godine niti je čestitao građanima RH taj blagdan, a isti  se pojavio u partizanskoj šumi kod Siska, da kao uz državni blagdan, također po odluci Sabora, promemorira sa skupinom istomišljenika, navodno prvi partizanski odred koji se, recimo, upregnuo udariti  njemačkog okupatora i suradnike te  tako se priključiti ruskim sovjetima kojima je na čelu bio jedan od najvećih svjetskih zločinaca, tj. Josif Visarijonović Đugašvilji Staljin, a bez kojega odnosno njegovovog maršala Fjodora Tolbuhina, na Srijemskom frontu 1944.,  Tito ne bi Njemce istjerao sa dijela Balkana(nekoć SFRJ)  ni sa 77 partizanskih ofenziva. Ali svakako oni u Brezovici koji veličaju partizane neka znaju kako je malo ali malo onih koji vjeruju da je Tito, vođa partizana, vodio borbe za slobodnu i neovisnu Hrvatsku kakvu danas imamo, a možda nimalo onih koji su se rodili poslije drugog svjetskog rata. Dapače ,on je dao pogubiti Andriju Hebranka koji je upravo mislio kroz istu borbu izvojevati i slobodu za Hrvatsku državu. Po Titu, tj. njegovoj izjavi, da će prije Sava poteći, uzbrdo, prema Sloveniji nego će Hrvatska postati slobodna država. Eto vam Titovi antifašisti koliko je ova današnja Hrvatska na temeljima antifašizma. Već i osmoškolci kod nas znaju za onaj nacističko-boljševički sporazum između Ribentropa i Molotova koji glasi: Pakt Ribbentrop-Molotov (njem.: Hitler-Stalin-Pakt) ili kako se službeno zvao Pakt o nenapadanju između Njemačke i Saveza Sovjetskih Socijalističkih Republika je bio značajan sporazum o vojnoj i gospodarskoj suradnji između Njemačkog Reicha i Sovjetskog Saveza. Potpisali su ga 23. kolovoza 1939. god. u Moskvi sovjetski ministar vanjskih poslova Vjačeslav Mihajlovič Molotov i njemački ministar vanjskih poslova Joachim von Ribbentrop.Pakt je bio na snazi do početka Operacije Barbarossa 22. lipnja 1941. god. kada je Njemačka napala SSSR. Gdje su se skrivali ili u kakvoj su akciji bili Tito i njegovi partizani od onog kolovoza 1939. do 22. lipnja 1941.? Do tada im nije smetala nacifašistička ideologija. A kad je postao ugrožen sovjetski bolševizam, ideologija suprotna nacizmu(njemačkom ubermenschu-nadčovjeku), klasa a ne nacija;zapravo besklasno društvo koje će se postići revolucijom proleterijata, ubijanjem svega što se tome suprostavi. A na čelu proleterijata stajala je komunistička komiterna odnosno partija. I s pravom su pokrenuli inicijativu neki naši zastupnici da se taj praznik(22. lipnja 1941,) kod nas odlukom Sabora RH derogira-dokine. Trpimo i danas posljedice „partizanskog oslobođenja“ 1945. jer to se najviše očituje kroz naše sudstvo koje zapovjednike obrane naših gradova i mjesta iz domovinskog rata osuđuje kao ratne zločince. Poznata je ona izreka u rimskom senatu iz 2. stoljeća prije Krista od senatora Marka Porcija Katona Starijeg: Cetĕrum censeo Carthagĭnem esse delendam (lat. Uostalom, smatram da Kartagu treba uništiti.). A to je zbog sigurnosti Rima na sredozemlju od vječnog rivala iz Kartage. Tako je i vojni stožer u Beogradu 1991. donio odluku da Hrvatsku treba uništiti ili pak Vukovar osvojiti i pod cijenu potpunog uništenja, Ali bilo im je malo to pa su pokazali da su sposobniji i za nešto više, tj. da ranjenike iz vukovarske bolnice na Ovčari barbarski dokrajče. A naše sudstvo procjenjuje da naš zapovjednik obrane Osijeka Branimir Glavaš  i njemu slični( Tomislav Merčep, Mirko Norac Đuro Brodarac i sl.)nije smio donijeti odluku: ceterum censo Osijek moramo obraniti. Da je i dest puta više  civila  koje je smatrao suradnicima agresora dao pogubiti u svrhu obrane Osijeka, može se smatrati samo obranbenim činom svoga grada koji je iz dana u dan pod ubilačkim i razaralačkim granatama ,na stotine različitih kalibara, možda upravo navođenim od nekih srpskih civila u tom gradu. Naš bi Sabor trebao također donijeti odluku da se sve sudske osude naših zapovjednika obrane derogiraju i proglasi herojima a i neke vinovnike tih sudskih akata ili akcija privede pravdi, a osobito onu ili one koji su  Đuru Brodarca  ugurali u zatvor koji je bio pod visokom temperaturom gdje se nije moglo izbjeći smrt. A naši branitelji iz domovinskog rata su imali svoj ceterum censeo... koji je pretvoren u poklič i pjesmu(Čavoglave- hipodrom Zagreb), a antifašistima jezovito zvuči: Ceterum censeo za dom spremni!

                                                                                                  Nikola Bašić, Vis

** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stavove redakcije Portala Dnevnih Novosti