U Drvaru i Srbu nije bilo antifašističkog ustanka - kolo su vodili četnici, a cilj im je bio rušenje NDH i stvaranje "Velike Srbije"

...Međutim, oni su tada i spremali ustanak za 27. jul. Međutim, petorka na čelu…nekoga Nikice Kecmana, oni su sačekali Pavelićevog pukovnika, major, šta li je bio i tada su ga ubili. To je bilo 26. juli… bilo je kod Drvara…i ondak, poslije, odma' 27.-og Srbi nisu više mogli, nisu vidili drugi izlazak i oni su došli i proglasili srpski četnički ustanak na tromeđi Bosne, Like i Dalmacije…To je bilo 27. jula, što komunisti kažu da je nji'ov ustanak bio. Prve partizanske jedinice, to je bilo krajem meseca novembra četrdeset i prve godine.

(Izvor: Četnik o četničkom ustanku u Srbu; https://youtu.be/34ULB2HETSc; stranica posjećena 25. 6. 2026.)

 Tako govori na snimci objavljenoj na internetu (Youtube) 2014. godine, jedan od Dražinih četnika koji je očito dobro informiran o tomu što se u srpnju 1941. godine događalo u dijelovima Hrvatske i Bosne i Hercegovine zahvaćenim "antifašističkim ustankom", jer posve iste opise ključnih događaja vezano za Drvar i Srb srpnja 1941. godine, sadrže i brojni drugi komunistički i četnički izvori.

 Potvrdu izrečenoga, nalazimo, primjerice i u knjizi Antuna Miletića i Vladimira Dedijera "Proterivanje Srba sa ognjišta 1941-1944 - svedočanstva" (Beograd, 1989.), u izjavama izbjeglica s područja NDH. U ovom su "svedočanstvu", naime, sabrane izjave što su ih Srbi "izbjeglice" od "Pavelićevog terora" davale Nedićevom "Komesarijatu za izbeglice i preseljenike" čija je zadaća bila prikupljanje građe o "genocidu nad Srbima u NDH" s ciljem da se na temelju tih podataka ishodi oružana intervencija Nijemaca protiv Pavelića i njegovog režima. U brojnim od tih izjava nalazimo iste opise događaja, pa i onih vezano za sve što se događalo kako u Drvaru i okolici srpnja 1941. godine, tako i na cijelom području zahvaćenom "antifašističkim ustankom" (tromeđa Like, Dalmacije i Bosne i Hercegovine). U više ovih izjava nailazimo na detaljne opise akcije postavljanja zasjede i ubojstva ustaškog časnika (bojnika) u blizini Drvara, što je bio čin smišljeno organiziran kako bi se izazvala reakcija ustaša. Nijednog argumenta o bilo kakvom "teroru ustaša" u to vrijeme (do kraja srpnja 1941. godine) nema u ovim izjavama, ali ima nekih drugih detalja: primjerice, tvrdnji kako su mnogi Hrvati i muslimani primali Srbe u svoje kuće - i to nakon što su u Srbu i kolici, Donjem Lapcu, Kulen Vakufu i okolici Drvara izvršeni ničim izazvani masakri nad hrvatskim i muslimanskim civilima i spaljena čitava sela od tzv. revolucionarne mase (koju su činili četnici i komunisti - Srbi).

Neki od "izbjeglica" detaljno opisuju okupljanja četnika po šumama već poslije sloma kraljevske vojske (nazivaju ih "ustanicima", "gerilcima", "naoružanim srpskim odmetnicima" ili jednostavno četnicima) i tvrde kako su se oni od početka borili protiv Pavelićeve NDH i "štitili srpski narod". Nema nikakvog spomena partizana i komunista sve do kasne jeseni 1941. godine.

Usporedimo li ove podatke s onim što je u svome postdiplomskom znanstvenom radu pisao Krešimir Matijević (Vojno-politička organizacija četnika u Lici do kapitulacije Italije: (https://www.academia.edu/34859475/KRE%C5%A0IMIR_MATIJEVI%C4%86_VOJNO_POLITI%C4%8CKA_ORGANIZACIJA_%C4%8CETNIKA_U_LICI_DO_KAPITULACIJE_ITALIJE_GOSPI%C4%86_LISTOPAD_2013), dobivamo zaokruženu slike svega što se tamo doista zbivalo.

Etničko čišćenje nad hrvatskim i muslimanskim narodom - uz neviđena zvjerstva, u ničim izazvanom krvavom pohodu - proglašeno je početkom "antifašističkog ustanka" u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini i to je inverzija povijesti koju ne možemo i ne smijemo prihvatiti.

Pobiti stotine civila na pravdi Boga, poklati ih i pobacati u kraške jame, opljačkati im i zapaliti kuće, srušiti domove i crkve, spaliti čitava sela i katoličke crkve, ubijati svećenike (pa čak ih i peći na ražnju - kako je to napravljeno u slučaju župnika iz Bosanskog Grahova Jurja Gospodnetića kojemu se ni danas ne zna grob), ako je to "antifašizam" onda se s pravom moramo upitati: što je fašizam?

 Evo i jednog relevantnog, "znanstvenog" izvora koji govori o stanju u Srbu neposredno prije "ustanka" i dolaska ustaša u ovo mjesto.

 "Nakon raspada Kraljevine Jugoslavije, rodoljubi ovoga kraja doneli su sa sobom oko 130 pušaka, 6 puškomitraljeza, oko 100 ručnih bombi i nešto municije. U S. su ustaše došle oko 20. juna 1941 i počele sa zločinima nad srpskim stanovništvom. Pod uticajem komunista (najviše ih je došlo u stari kraj iz raznih krajeva zemlje, naročito iz Žednika u Vojvodini), narod se sklanjao u šume, organizovao logore i njihovu zaštitu. Početkom juna 1941. komunisti su formirali Revolucionarni odbor u S. i svim selima opštine koji je okupljao narod za otpor ustaškim vlastima. Nakon uspostavljanja partijske veze sa OK KPJ za Drvar, od 20. do 26. jula 1941. formirano je 8 gerilskih odreda. Dana 27. jula 1941. gerilski odredi S. i okoline napali su i razbili ustaše i žandarme i oslobodili S. To je bilo prvo oslobođeno opštinsko središte u Hrvatskoj…Pošto su gerilske jedinice pod rukovodstvom komunista razbile ustašku vlast i stvorile slobodnu teritoriju, iz Knina i Kistanja dolaze predstavnici velikosrpske buržoazije i režimskih partija i zajedno sa ital. vojnim i obaveštajnim organima rade na razbijanju ustanka. Oni, kao predstavnici srpskog naroda ovih krajeva stupaju u javne kontakte i pregovore sa komandantima ital. jedinica. Tako se učvršćuje sprega između između izdajnika i okupatora protiv NOP. U jesen 1941., partijske org. uz pomoć CK KPH za Liku, sprovode intenzivan polit. rad u narodu i među ustaničkim jedinicama na upoznavanju sa politikom okupatora i njegovih slugu i izdajničkom ulogom viđenijih ljudi iz velikosrpskih polit. partija i stare vlasti. Istovremeno, jedinice Grupe NOPO za Liku blokirale se krajem jan. 1942. ital. posadu, grupu četnika, ustaše i žandarme u S. Petog marta 1942. 7 partizanskih četa (iz bat. Marko Orešeković, Lapačkog bat. i Prvog krajiškog NOPO) napalo je posadu u S. i posle žestokih borbi potisle je…"

Leksikon Narodnooslobodilačkog rata i revolucije u Jugoslaviji 1941-1945.
(LEKSIKON NARODNOOSLOBODILAČKOG RATA I REVOLUCIJE U JUGOSLAVIJI 1941-1945.; Druga knjiga, M-Ž; Beogradski izdavačko-grafički zavod, Beograd, 1980.; str.1055.)

 Mada su se autori Leksikona malo "poigrali" s kronologijom pa ustaše u tekstu stavljaju na prvo mjesto, posve je jasno da je "20. jun" mogao uslijediti tek nakon "početka juna", a da je Kraljevina Jugoslavija kapitulirala već u travnju iste (1941. godine). Dakle, koliko god se pokušavalo zabašuriti činjenice i sakriti tragove, činjenice što ih sadrži citirani tekst (u stvarnom vremenskom slijedu) su sljedeće:

1.     Nakon raspada Kraljevine Jugoslavije, rodoljubi ovoga kraja doneli su sa sobom oko 130 pušaka, 6 puškomitraljeza, oko 100 ručnih bombi i nešto municije;

2.     Početkom juna 1941. komunisti su formirali Revolucionarni odbor u S. (Srb) i svim selima opštine koji je okupljao narod za otpor ustaškim vlastima;

3.     U S. (Srb) su ustaše došle oko 20. juna 1941 i počele sa zločinima nad srpskim stanovništvom;

4.     Nakon uspostavljanja partijske veze sa OK KPJ za Drvar, od 20. do 26. jula 1941. formirano je 8 gerilskih odreda.

 Dakle, Srbi su na području općine Srb raspolagali s naoružanom postrojbom snage ojačane satnije - najmanje 130-140 ljudi i to od travnja 1941. godine, početkom lipnja iste godine, uspostavili su "revolucionarne odbore" i izvršili konkretne pripreme za otpor ustašama, a onda krajem lipnja u Srb upadaju ustaše i "počinju sa zločinima nad srpskim stanovništvom". I pritom, spomenuti izvor nijednom jedinom riječju ne spominje tijek ove operacije ustaša, niti njezine posljedice.

 Taj fenomen, da ustaše "upadaju u srpska sela i kolju nejač" iako su Srbi upravo u tim mjestima naoružani do zuba i spremni za borbu, a da se nijednom riječi ne objašnjava gdje su u to vrijeme bili "srpski rodoljubi" i zašto nisu branili narod, ne pojavljuje se samo u slučaju Srba, nego i mnogih drugih mjesta. To su tako prozirne i stupidne laži da im komentara ne treba i u njih mogu povjerovati samo teški naivci ili ljudi ispranih mozgova.

 I na kraju, "formirano je 8 gerilskih odreda" (ne partizanskih!) - u kojima su četnici očito imali prevagu, a kakva su se zvjerstva događala krajem srpnja 1941. godine i što su sve činili, dobro je poznato.

Gledajući danas okupljanja u Srbu, na kojima samozvani "antifašisti" slave zločin genocida i etničkog čišćenja, s pravom se pitamo: Gdje mi to i s kime živimo?

(Video): Izdvojeno 27.7.2018. - Povijesna istina o 27. srpnja 1941. godine

Zlatko Pinter/PDN