24. lipnja 1941. – Valerijanov memorandum: četnička i genocidna pozadina SPC-a

Valerijanov memorandum predstavnici Srpske Pravoslavne Crkve predali su prvo njemačkim vlastima u Beogradu, a kasnije je raširen po svijetu. Laž u režiji SPC-a je toliko da su tvrdili da je već u lipnju 1941., dva mjeseca od uspostave NDH ubijeno više od 100.000 Srba. U kolovozu 1941. broj je narastao na 180.000, au rujnu 1941. službeni broj ubijenih Srba u NDH koji se SPC širio svijetom bio je veći od 300.000 žrtava.
„Takva sramotna laž ostala je nad Hrvatima do dana današnjega“ (Stjepan Lozo)

Valerijanov memorandum je dokument Srpske Pravoslavne Crkve izdan 24. lipnja 1941. godine, kao potpora i propagandna poluga Dokumenta Stevana Moljevića „Homogena Srbija“, koji je zahtijevao uspostavu Velike Srbije izvršenjem genocida nad Hrvatima. Zanimljivo je da su oba dokumenta izašla u razmaku od sedam dana: Valerijanov memorandum bavi se izmišljenim stradanjima Srba s prenapuhanim brojevima preko svake mjere, a Homogena Srbija koju izdaju četnici i njihov ideolog Stevan Moljević bavi se uspostavljanjem Velike Srbije na liniji Virovitica-Karlovac- Karlobag. Naravno, to podrazumijeva ubijanje, progon i etničko čišćenje svih Hrvata južno od te linije, te etnički čistu državu u kojoj žive samo Srbi.

Dva dokumenta u isto vrijeme: jedan se bavi brojevima ubijenih Srba, a drugi stvara idejne pretpostavke da se dogodi ubijanje – Hrvatima i muslimanima. O kakvoj se propagandi radi može se vidjeti iz tvrdnji da su već u ljetu 1941. godine, primjerice, svi Srbi u kotarevima Imotski, Gospić, Glina, Grahovo, Korenica, Gračac, i nizu drugih, pobijeni i istrijebljeni.

O čemu se radi lako se može vidjeti i iz popisa stanovništva 1948. godine gdje u tim kotarevima živi veliki broj Srba. Primjer nastranosti i dijaboličnosti takve propagande slučaj je kotara Lapac, pri čemu su SPC kleveće Hrvate istrebili Srbe, dok je istina izravno suprotna, Srbi su gotovo potpuno istrebili Hrvate, uništili veliku župu Boričevac, te su istrebili cijeli rod obitelji Ivezića kod Srba klanjem i bacanjem. u jame, od male djece do staraca.

Izravna posljedica “Valerijanova memoranduma” bio je pad izbjegličke vlade generala Simovića u Londonu, istog onog koji je organizirao demonstracije u Beogradu u ožujku 1941. nakon potpisivanja Trojnog pakta. Taj potpis garantirao je mir u Jugoslaviji na sličan način kao u Španjolskoj koja je bila pošteđena II. Svjetskog rata: opstanak Jugoslavije i svaku garanciju da njemačke trupe neće koristiti teritorij Jugoslavije za transport robe i trupa, a kamoli za ratne aktivnosti. Crnorukaške aktivnosti uvijek su vidljive u srbijanskoj politici, pa tako iu svim aktivnostima koje se tiču ​​Velike Srbije, što znači i pisanju Valerijanovog memoranduma, te smjene izbjegličke vlade. Nastupilo je crnorukaško preuzimanje izbjegličke vlade te dovođenje Draže Mihailovića za ministra obrane i zapovjednika vojske Jugoslavije, poznatije kao četnici (JVO),

General Draža Mihailović jedan je od najvećih zločinaca europske povijesti u 20. stoljeću, a njegove postrojbe provele su genocid nad Hrvatima i muslimanima u Drugom svjetskom ratu. Danas u Srbiji i Republici Srpskoj posve je rehabilitiran, kao i cijeli četnički zločinački pokret.

U danima kada SPC plasira prvu verziju “Valerijanova memoranduma“, 24. lipnja 1941. počinje prva srpska pobuna u NDH. U istočnoj Hercegovini masovno stradavaju nedužni Hrvati i muslimani, a na “srpski Vidovdan“, 28. lipnja 1941. Srbi čine i prvi genocidni zločin uopće na prostoru NDH. Pod vodstvom pravoslavnog popa Radojice Perišića vrše pokolj svega zatečenog stanovništva u Avtovcu u blizini Gackog, uključujući žene i djecu, te uništavaju čitavo naselje. Tako su četnici počeli genocid nad Hrvatima i muslimanima uz istodobnu klevetu za genocid nad Srbima, čija je propaganda započeta baš Valerijanovim memorandumom. Danas ta propaganda izgleda sasvim prozirna, no nije bilo lako doći do ovakvih rekonstrukcija i saznanja.

Dokument iz lipnja 1941. godine iznosi tešku optužbu hrvatske strane za pokolj 100.000 Srba nakon samo dva i pol mjeseca rata, što bi značilo da su vlasti NDH svakog dana ubile gotovo 1500 Srba, dan za danom. Naravno da je ta konstrukcija bila nemoguća, posebno jer se rat i stabilizacija vlasti i prostora u državama nastalim raspadom prve kraljevske Jugoslavije potrajala i do svibnja mjeseca, pa i dulje u dijelovima NDH.

Dakle, Srpska pravoslavna crkva je odmah na početku rata optužila vlast NDH za genocid i neviđeni pokolj kakvog do tada nije bilo u Europi. Osim toga, opisi mučenja i bestijalnosti u dokumentu ovjereni su autoritetom jedne kršćanske crkve, a postoje pokazatelji da je memorandum dostavljen i na druge adrese. (1)

Među brojnim mjestima ubijanja 100.000 Srba navode se:
*Bihać:“istrebljen do posljednjeg Srbina. Svi su poubijani, internirani, raseljeni iu zbjegovima“.

*Donji Lapac (gdje se nalazio i Srb, mjesto pokolja Hrvata): „Postoje sela koja su potpuno uništena i Srbi istrijebljeni. Sela Srb i Suvaja bili su objekt progona hrvatskih ustaša i hrvatske vojske. Na dan 2. srpnja (…) samo u ova dva sela ubijeno je oko 3.000 duša (…) pa ima sigurnosti da su Srbi ovdje uistinu istrijebljeni.“

*Glina: „Računa se da u kotaru nema ni jednog jedinog Srbina“.

*Korenica: „I ovo ličko mjesto, s gotovo cijelom okolinom, istrebljeno je od Srba.“ (2)

Slično navedenome donose se izmišljeni podaci i za druge kotareve u NDH, od Slavonije i Banovine, do Like i Bosne, pa čak iu kotaru Imotski pod rednim brojem 49: „U ovom graničnom dalmatinskom kotaru koji je od prije poznat po zvjerskoj mržnji prema Srbima poubijani. su svi Srbi muškarci do jednoga“. Naravno da je to bila apsolutna laž jer su manjinski Srbi kotara Imotski velikom većinom preživjeli rat, što se vidi i iz popisa stanovništva 1948. godine.

Valerijanov memorandum je u svojoj prvoj varijanti krajem lipnja 1941. iznosio izmišljenu brojku od 100.000 ubijenih Srba u NDH. U kolovozu je brojka narasla na 180.000 ubijenih Srba, a do rujna 1941. već se izlazilo s brojem od 300.000 pobijenih Srba u NDH, što je kasnije još uvećavano. Takve strašne klevete koje nemaju gotovo nikakve veze sa stvarnošću odaslane su izvan zemlje i snažnom propagandom velikosrpske mreže proširene po čitavom svijetu, a takve tvrdnje argumentirano je dobio mr. sc. Stjepan Lozo.

(1)Stjepan Lozo: „Ideologija i proaganda velikosrpskog genocida nad Hrvatima“, str. 115

(2)Stjepan Lozo: „Ideologija i proaganda velikosrpskog genocida nad Hrvatima“, str. 125