Da se ne zaboravi krvavi 03. rujan 1991. godine - TUŽNO SJEĆANJE
Dan 03. rujna 1991. bio je težak dan za istočnu Slavoniju. U napadima na Osijek i okolicu poginulo je 15 osoba, a okupirano je i Bilje, posljednje slobodno mjesto u Baranji.
Okupacija Baranje započela je već 03. srpnja kada je to područje zauzela kolona od šezdesetak tenkova i drugih borbenih vozila 36. mehanizirane brigade 12. novosadskog korpusa JNA. S njima je iz Srbije došao i veliki broj rezervista i dobrovoljaca.
Potkraj kolovoza Belog Manastira i većina Baranje zaposjednule su snage agresora protjerujući većinsko hrvatsko stanovništvo i mađarsku manjinu.
Nakon 22. kolovoza i okupacije Darde, pri čemu se JNA otvoreno stavila na stranu pobunjenika, Srbi počinju pljačkati napušteno Bilje, inicijativom Vladimira Velkog u Osijeku, u okviru 106. brigade ZNG, ustrojena je Biljska satnija koja se pod njegovim zapovjedništvom vraća u Bilje. Početkom rujna ta satnija brojila je 72 pripadnika koji su zajedno s policijom trebali osigurati obranu Bilja.
To se nije dogodilo već je u rano jutro 03. rujna agresor teškom minobačkom paljbom udario na Bilje, nakon čega je pješaštvo sastavljeno od lokalnih Srba i četničkih dobrovoljaca iz Srbije, zaštićeno oklopom JNA, pokrenulo veliki napad. Malobrojne snage branitelja koje su raspolagale tek puškama i jednim raketnim bacačem nisu se mogle obraniti od, kako se pretpostavlja, više od 800 pješaka potpomognutih tenkovima.
Nakon oštrih borbi počelo je izvlačenje koje je završilo kasno poslijepodne, no iz Bilje se uspjelo probiti samo 50 hrvatskih branitelja. 11 dragovoljaca Biljske satnije poginulo je, a zarobljenici su odvedeni u logore gdje su neki podlegli mučenjima, a dio njih naknadno je ipak razmijenjen.
Padom Bilja Baranja je potpuno okupirana te je vraćena u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske tek mirnom reintegracijom hrvatskog Podunavlja 1996.
