Na današnji dan 10. kolovoza 1991. godine poginuo Gordan Lederer

Dan poslije Ledererove tragične pogibije novinar srpske nacionalne televizijske kuće RTS intervjuirao je snajperista za informativni program. Njegovu siluetu prepoznali su sugrađani iz Siska i jedan član obitelji te je javnosti ubrzo obznanjeno i njegovo ime.

Riječ je bila o sisačkom zetu, Milanu Zoriću iz Rosulja pokraj Kostajnice, koji je za vrijeme ročne vojne službe uvježban za snajperista. Bio se priženio u Sisak, da bi početkom rata nestao. Poslije se hvalio kako je služeći JNA postao snajperist te da je pucao s namjerom da ubije, i to namjerno Gordana, a ne vojnike pokraj njega. Što se hrvatskog pravosuđa tiče, Zorić je slobodan čovjek.

Za kći i suprugu poginulog snimatelja HRT-a bio je neopisiv šok kada su, došavši na brdo Čukur, shvatile da se Gordan ubojici otvorio kao na dlanu, jednostavno nije imao ša­­nse. Udovica Ana Lederer, teatrologinja i bivša intendantica zagrebačkog HNK i njihova kći Petra, tek su nakon 15 godina, došle do mjesta gdje je Gordan skončao život.

“Svakog 10. kolovoza moja kći Petra i ja samo gledamo na sat i čekamo da taj dan prođe. Njegova majka nikad se nije oporavila od gubitka sina. Tijekom karijere spasila je brojne živote, no sinov, nažalost, nije mogla. S tom činjenicom nije mogla živjeti i zapravo je umrla od tuge za sinom”, kazala je Ana Lederer.  

HRT-ov snimatelj bio je teško ranjen u ruke, prsa, nogu, imao više rana od gelera i snajperskog metka. Ranjenog Lederera dio je ekipe u šatorskom krilu prebacio do sanitetskih kola.

“General Medved tražio je od JNA i generala Andrije Rašete da pošalje helikopter i kontrolira četničke napade kako bi se Lederer što brže prebacio na zagrebačko Rebro. No Rašeta nije dao ni helikopter ni garanciju te to što je Lederer preminuo leži isključivo na njemu i JNA”, upozorio je časnik 1. gardijske brigade Siniša Turkalj.

Junački Tigrovi zaustavili su mu krvarenje, sanirali rane, čak i intravenozno dali krv, no operaciju nisu mogli izvesti u sanitetu. Daljnja sanacija ozljeda i operacija zahtijevala je kontrolirane bolničke uvjete i kiruršku ekipu, među kojom je bila i njegova majka Vlasta, liječnica u zagrebačkoj Kliničkoj bolnici “Sveti Duh”. Ugledna anesteziologinja kroz 30 godina rada spasila je mnoge živote. Čekala je da spasi život i sinu jedincu. Nažalost, nije uspjela.

“Baka i djed bili su shrvani. Ona mi je jednom rekla da su taj dan umrle dvije osobe – njezin sin i ona. Majčino srce takvo što ne može nikada preboljeti. Baka je bila zaljubljena u medicinu i tom je ljubavlju zračila. Pitala sam je kao mala što bi bila po struci da se ponovno rodi. Ona je odgovorila: “Da se sto puta rodim – svaki put bih bila liječnica.” Sada, kada sam i sama završila medicinu, razumijem o čemu je govorila. Djed je, s druge strane, nastojao biti snažan zbog mene i nadomjestiti mi barem mali dio očinske ljubavi i zaštite” kazala Petra, čija je majka mlada ušla u brak. Gordanu je bilo 27, a njoj 22 godine.

Ana je tada studirala komparativnu književnost i ruski jezik, dok je Gordan bio na snimateljskom odsjeku Akademije dramske umjetnosti. Na HRT-u je počeo raditi 1989. godine. Petru je Ana Lederer rodila u 23. godini, ubrzo nakon što je diplomirala. Iako je nastojala odgovoriti supruga od toga da ide na prve crte bojišnice, kad je počeo rat, njegov istraživački novinarski duh, kao i strast za otkrivanjem istine, bili su jači.

“Ubojica moga oca živi i dalje slobodno”

“Ubojica, snajperist Milan Zorić, ponosio se svojih hitcem, kao vjerojatno i ostali koji su sudjelovali u lancu zapovijedi njegova ubojstva. Zašto onda mislite da bih uopće očekivala njegovu ispriku? Moja obitelj, pa tako ni ja, nismo bili obaviješteni niti da mu se sudilo na Vojnom sudu 1996. godine, kad je primijenjen Zakon o općem oprostu. Nisu nam rekli ni da se vodio drugi postupak na Županijskom sudu u Sisku 1999. godine, nakon kojega je osuđen na 15 godina zatvora zbog kaznenog djela ubojstva, niti da je ta presuda poslije odbačena. Činjenica da nismo znali ni o čemu samo je logičan slijed zbivanja u pravosuđu koje je u potpunosti zakazalo. Ubojica moga oca živi i dalje slobodno, nedaleko od njegova mjesta ubojstva, bez dana kazne za život koji je kukavički oduzeo”, shrvano je kazala Petra, danas liječnica i fotografkinja.

Hrvatsko pravosuđe i dva kaznena postupka

Ubojica nije osuđen za ratni zločin koji krši međunarodne konvencije – pucanje snajperom na nenoružanog snimatelja.

Protiv Milana Zorića, ubojice Gordana Lederera, hrvatska država vodila je ne jedan, nego dva kaznena postupka. Prvi postupak vođen je pred tadašnjim Vojnim sudom u Zagrebu zbog kaznenog djela oružane pobune. Taj postupak okončan je tako što je Vojni sud u Zagrebu 1996. godine primjenom Zakona o općem oprostu protiv Milana Zorića obustavio kazneni postupak.

Drugi postupak protiv Milana Zorića, vođen je na Županijskom sudu u Sisku 1999. godine. Zoriću je suđeno za kazneno djelo ubojstva iz članka 34. Krivičnog zakona RH. U tom postupku Županijski sud u Sisku je donio presudu kojom je je Milan Zorić u odsutnosti proglašen krivim za ubojstvo Gordana Lederera, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 15 godina.

Na tu se presudu Milan Zorić žalio, te je Vrhovni sud Republike Hrvatske 18. rujna 2002. godine donio presudu kojom je presuda Županijskog suda u Sisku preinačena, te je na temelju članka 353. točka 5. Zakona o kaznenom postupku protiv Milana Zorića optužba odbijena s obrazloženjem da se radi o presuđenoj stvari i to stoga što je protiv Zorića Vojni sud u Zagrebu primjenom Zakona o općem oprostu obustavio kazneni postupak.

Dakle, što se hrvatskoga pravosuđa tiče, ubojica Milan Zorić slobodan je čovjek.