Na današnji dan 1991. oslobođena Lovska: Hrvatski branitelji slomili neprijateljsku obranu u sklopu Operacije Orkan '91.
Dok se 18. studenoga 1991. u Vukovaru slamala obrana grada, a u Škabrnji počinjen jedan od najtežih zločina u Domovinskom ratu, hrvatski branitelji na zapadnoslavonskom bojištu ostvarili su važan vojni uspjeh. U sklopu Operacije Orkan '91. oslobođeno je selo Lovska, na novljansko-pakračkom bojištu.

Oslobađanje Lovske bilo je dio šire napadne operacije hrvatskih snaga u zapadnoj Slavoniji, poznate kao Operacija Orkan '91. Akciji su prethodile borbe za okolna neprijateljska uporišta, među kojima su Brezovac, Livađani i Donje Kričke. Njihovim oslobađanjem stvoreni su povoljniji uvjeti za napredovanje hrvatskih snaga i zauzimanje Lovske.
Oslobađanjem tog sela neprijateljske su snage potisnute prema istoku, a položaji hrvatskih branitelja na novljanskom i kutinskom području dodatno su učvršćeni.
O tijeku operacije i ulozi 56. samostalne bojne HV Kutina svjedoči objava istoimene Facebook stranice, koja donosi detaljan prikaz priprema, napada i oslobađanja Lovske.
Od prvog neuspjelog napada do konačnog oslobađanja
Od kraja listopada do sredine studenoga 1991. pripadnici 56. samostalne bojne djelovali su na spoju Operativnih grupa „Posavina” i „Pakrac”, blokirajući neprijateljske snage na području Kukunjevca i Lovske.
Nakon nekoliko izviđačkih akcija i taktičkog ispitivanja neprijateljskih položaja u Lovskoj donesena je odluka o oslobađanju sela. Za prvi napad, zbog brojčane i vatrene nadmoći neprijatelja, ponovno je angažirana koordinirana postrojba specijalne policije iz Pakračke Poljane.
Napad je izveden iz dva smjera. S jedne strane djelovali su pripadnici policije iz Pakračke Poljane s pridruženim postrojbama, dok je drugim pravcem napadala 1. satnija 56. bojne, sastavljena od približno 60 dragovoljaca.
Na početku napada pripadnici 1. satnije uspjeli su ući u sjeverozapadni dio sela. Jedan dio postrojbe, jačine dviju desetina, dobio je zadaću osloboditi lijevi dio naselja, dok su ostale snage krenule prema njegovu ostatku.
U samo sat vremena oslobođena je približno trećina Lovske. Međutim, hrvatski su branitelji naišli na snažan neprijateljski otpor pa je zapovjednik odlučio povući postrojbe. Zahvaljujući dobro izvedenim manevrima, povlačenje je trajalo oko dva sata i provedeno je bez gubitaka.
Nakon toga pristupilo se temeljitijim pripremama za novi napad. Ustrojena je izviđačka desetina koja je pratila neprijateljske položaje i raspored snaga, dok je druga skupina, sastavljena od pripadnika 1. voda 1. satnije, u dva navrata izvela nasilno izviđanje.
Odluka o konačnom napadu donesena je 17. studenoga na sastanku u Janjoj Lipi sa zapovjednikom izmještenog zapovjednog mjesta Đurom Jonašom.
Lovska oslobođena 18. studenoga 1991.
Odlučujući napad započeo je sljedećeg dana, 18. studenoga 1991. godine. Glavninu hrvatskih snaga činila je 1. satnija, koja je u međuvremenu ojačana vodom dragovoljaca iz Popovače.
Primijenjena je ista taktika kao i u prvom napadu, uz procjenu da neprijatelj neće očekivati ponavljanje takvog manevara. Procjena se pokazala ispravnom. Hrvatski branitelji već su tijekom prijepodneva ušli u selo, a nakon četiri do pet sati borbi Lovska je bila oslobođena.
Tijekom izvlačenja ranjenika, na početku napada, poginuo je jedan hrvatski branitelj, dok su dvojica ranjena.
Kako bi se oslobođeno područje zadržalo pod hrvatskim nadzorom, u selo je nakon oslobađanja upućena 2. satnija. Pokazalo se da je ta odluka bila iznimno važna jer je neprijatelj već u predvečerje pokušao protunapad i povratak izgubljenih položaja. Pripadnici 1. i 2. satnije zajedničkim su snagama odbili napad i zadržali Lovsku.
Već 19. studenoga, pod zapovjedništvom Vladimira Houfa, formirana je i 3. satnija 56. samostalne bojne. Njezina je zadaća bila preuzeti osiguranje oslobođenih Bujavice i Lovske kako bi se pripadnicima 1. i 2. satnije omogućio redovitiji odmor. Dotad su se branitelji, zbog neprekidnih borbenih zadaća, odmarali tek u dvije smjene dnevno.
Oslobađanje Lovske ostalo je važan dio ratnog puta 56. samostalne bojne HV Kutina i svjedočanstvo o upornosti, hrabrosti i vojničkoj snalažljivosti hrvatskih branitelja na zapadnoslavonskom bojištu.
Izvor:PHB











