Osnivanje 55. samostalnog bataljuna

Nakon završetka priprema, postrojba je 7. studenoga 1991. krenula na grubišnopoljsko bojište. Zapovjedništvo bataljuna smješteno je u Ivanovu Selu, Munijama i Turčević Polju. Time je 55. samostalni bataljun postao dio hrvatskih oružanih snaga i uključio se u borbe za oslobađanje zapadne Slavonije, na prostoru od Bilogore do Papuka i Psunja.

Prvi ratni zadatak postrojba je dobila na pravcu od Malog Miletinca prema Bastajskim Brđanima, s ciljem izbijanja na važnu prometnicu Mali Bastaji – Veliki Bastaji – Đulovac (tadašnje Miokovićevo). Branitelji su na toj bojišnici svakodnevno bili izloženi životnoj opasnosti. U borbama pred Bastajskim Brđanima poginuo je liječnik bjelovarskog bataljuna i pripadnik saniteta, a poslije su živote izgubila još dvojica branitelja. Unatoč teškim gubicima, pripadnici bataljuna 4. prosinca 1991. ostvarili su značajnu pobjedu i zaustavili prodor neprijateljskih snaga, poznatih kao „Beli orlovi“.

Krajem prosinca 1991. godine 55. samostalni bataljun upućen je na zapadnoslavonsko bojište, u Pakrac, gdje je doživio i svoje najteže stradanje. U iznimno teškim ratnim uvjetima, izviđačka desetina kretala se ispred prve satnije, a 29. prosinca u Pakračkim vinogradima došlo je do sukoba s neprijateljskim snagama. U toj borbi poginulo je šest izviđača, među kojima i njihov zapovjednik.

Već sljedećeg dana ostatak bataljuna stigao je na pakračko bojište, gdje je dobio zadaću organizirati obranu sjeveroistočnog dijela Pakraca.

Zapovijedi Glavnog stožera Hrvatske vojske od 31. srpnja 1992. godine 55. samostalni bataljun iz Bjelovara ukinut je kao aktivna vojna postrojba. Njegovi pripadnici potom su raspoređeni u druge sastavnice Hrvatske vojske: dio ih je prešao u djelatni sastav, dok je ostatak nastavio služiti u domobranskim postrojbama.