1. ožujka 1991. – bitka za Pakrac kojom je počeo Domovinski rat (VIDEO)

Napadom pobunjenih Srba na Policijsku postaju Pakrac, 1. ožujka 1991. započeo je Domovinski rat. 

Sastav stanovništva i događaji koji su najavljivali rat 

U bivšoj općini Pakrac (koja je obuhvaćala gradove Lipik i Pakrac) etnička struktura bila je složena. Prema popisu stanovništva općina Pakrac imala je 46% Srba, 36% Hrvata, 5% Jugoslavena, 3% Talijana, 3% Čeha, 1% Mađara i 6% ostalih. Takva etnička struktura i geografski položaj utjecat će da to područje Hrvatske bude jedno od najkrvavijih ratišta. O jačini ratovanja govori i podatak o razrušenosti 76% stambenog fonda, to je 4. mjesto po razrušenosti u Domovinskom ratu: Vukovar (91%), Hrvatska Kostajnica (85%), Sunja (84%).

U proljeće 1990. organizirani su prvi višestranački izbori u Hrvatskoj, pobjeđuje Hrvatska demokratska stranka na čelu s dr. Franjom Tuđmanom. U Pakracu su na izbore sa svojim listama izašle tri stanke: Savez komunista Hrvatske – Stranka demokratskih promjena (SKH-SDP), Socijalistički savez radnog naroda – Socijalistička stranka Hrvatske (SSRN-SSH) i Jugoslavenska socijaldemokratska stranka (JSDS). Predsjednik Skupštine Općine Pakrac postat će Milan Božić, Hrvat. Predsjednik Izvršnog vijeća Skupštine Općine Pakrac Čedomir Bojčić, Srbin. U Skupštini Općine Pakrac od 75 zastupnika 50 su bili Srbi, 18 Hrvati i 7 ostali. Takav nerazmjer broja zastupnika određenog naroda uvjetovat će daljnje nesuglasice. Nadalje, nalogom Saveznog sekretarijata za narodnu obranu iz Beograda tjedan dana nakon izbora naređuje se razoružanje teritorijalne obrane Hrvatske; sve je naoružanje smješteno u skladišta JNA. To će oružje biti odvezeno u okolna sela i šume te podijeljeno lokalnom srpskom stanovništvu. 

To je i vrijeme organiziranja u stranke – Hrvata u Hrvatsku demokratsku stranku (HDZ) a Srba u Srpsku demokratsku stranku (SDS). Organiziraju se i razni stranački skupovi i sastanci. Srbi su svoj najbrojniji sastanak imali 16. lipnja 1990. na Gradskom stadionu gdje se okupilo oko 10 000 ljudi i na kojem su govorili Veljko Džakula, Jovan Rašković i drugi velikosrpski političari.

Po gradu su velikosrbi iscrtavali četničke oznake i isticali četničke zastave. Za vrijeme osnivanja Općinskog odbora HDZ-a prvi se put zapucalo: za vrijeme trajanja sastanka ispaljeno je nekoliko hitaca iz vatrenog oružja u dvoranu gdje se događaj održavao. Specijalne postrojbe MUP-a prvi put su intervenirale u noći s 28. na 29. studenoga 1990. kada je na zgradi Općine i na zgradi policije osvanula jugoslavenska zastava uz koju je naknadnom intervencijom iz Zagreba na zgradu policije stavljena i hrvatska zastava. Nakon toga su se ispred zgrada policije i Općine počeli skupljati nezadovoljni srpski civili koji su skinuli i zapalili hrvatsku zastavu. Dolaskom specijalaca se razilaze. Nakon tih događaja, političkim manipulacijama u Skupštini Općine Pakrac donesena je odluka o pristupanju općine Pakrac SAO Krajini (31 glas „za“, 2 „protiv“ i 13 „suzdržani“). Pakrac je trebao postati središtem SAO Krajine za Zapadnu Slavoniju. Ustavni sud Republike Hrvatske 28. veljače 1991. poništava odluku Skupštine Općine Pakrac o pripajanju SAO Krajini.

Osim toga od kolovoza 1990. do kolovoza 1991. ubijena su dva policajca (Vlado Laučan, iz zasjede metkom u leđa dok je kontrolirao promet u selu Omanovac; Branko Čorak, od hitaca iz automatskog oružja u centru Lipika), nekoliko je policajaca ranjeno, više osoba oteto i nestalo (dr. Ivan Šreter), često je pucano iz vatrenog oružja, podmetnuto je nekoliko požara, postavljani su eksplozivi pod hrvatske kuće, razbijani izlozi, paljene hrvatske zastave.

Zapovjednik policijske postaje Pakrac Jovo Vezmar izdaje naredbu o mobilizaciji rezervnih policajaca te mobilizira isključivo policajce srpske nacionalnosti kojima podjeljuje oružje. Od jutra 1. ožujka počinju se okupljati naoružani srpski civili ispred zgrade Općine i zgrade policije. Oko podneva Jovo Vezmar saziva sastanak svih policijskih djelatnika na kojemu policajci srpske nacionalnosti razoružavaju svoje hrvatske kolege (njih 16) te je tako preuzeo nadzor nad policijskom postajom. S policijske zgrade i općinske zgrade pobunjeni su Srbi skinuli zastavu Republike Hrvatske i postavili zastavu Republike Srbije. Na zgradu Skupštine Općine postavili su i četničku zastavu.

Prvi otvoreni oružani sukob hrvatskih snaga sa srpskim pobunjenicima

Oko 15 sati gotovo svi policajci srpske nacionalnosti zbog dojave da dolazi 400 specijalaca bježe u Pakračke vinograde (istočni povišeni dio Pakraca, tada naseljen pretežno Srbima, iz kojeg je cijelog rata razaran Pakrac i okolica). Potom se i JNA uključio u srpsku pobunu. Oko ponoći 10-ak se tenkova JNA iz Bjelovara raspoređuje u Pakracu, demonstracija sile, zastrašivanje Hrvata. Hrvatska reakcija uslijedila je idućeg dana, 2. ožujka. Jedinice za posebnu namjenu MUP-a iz Bjelovara dolaze u Pakrac oko 6 sati 2. ožujka 1991. uklanjajući prepreke (čime su pakrački Srbi sproveli svoju balvan revoluciju) sa svih ulaza u Pakrac.

Specijalci se raspoređuju po gradu te uhićuju Srbe osumnjičene za pobunu. Pobunjene srpske policajce sprovodi se u Bjelovar, a u gradu je ponovno vraćen javni red i mir. Pobunjeni zapovjednik je smijenjen i policijska postaja je dobila novog zapovjednika Stjepana Kupsjaka. Dolazi do oružanog sukoba hrvatske policije i pobunjenih Srba. Oko 9 sati počinje kratkotrajna pucnjava s okolnih brda po gradu i po policijskoj postaji na koju policajci odgovaraju. Oko 18 sati u Pakrac dolaze dva autobusa sa specijalcima na koje je zasuta snažna puščana paljba s položaja na okolnim brdima te iz strojnice s tornja pravoslavne crkve. Policija je uzvratila paljbu te se situacija nakon toga smirila. Ranjena su tri redarstvenika. Nakon smirivanja situacije hrvatski se policajci povučeni iz Pakraca 18. ožujka.

Ni pola godine poslije Pakrac je postao jedno od najkrvavijih i najključnijih bojišta Domovinskog rata.