10. siječnja 1919. rođen Janko Bobetko – general neslomljivog hrvatskog duha

Na današnji dan 10. siječnja 1919. rođen je Janko Bobetko, general i načelnik Glavnog Stožera Hrvatske vojske u Domovinskom ratu od 1992-1995. Svojom karizmom, odlučnošću, hrabrošću i nepatvorenim domoljubljem spada u jednu od osoba koje su najviše obilježile Domovinski rat i noviju hrvatsku povijest uopće. Napisao je dvije knjige koje su istinskim svjetlom, nasuprot medijskim i režimskim desetljetnim opetovanim lažima, osvjetlile hrvatsku povijest 20. stoljeća čiji je Bobetko bio više nego aktivni sudionik. Prva je „Sava je ipak potekla prema Zagrebu“, sa aluzijom na Titovo obećanje da će prije Sava poteći prema Zagrebu nego Hrvati dobiti državu, a druga „Sve moje bitke“ u slavni general analizira i raščlanjuje velike bitke Domovinskog rata. Rođen u mnogobrojnoj hrvatskoj katoličkoj obitelji u selu Crncu kraj Siska, već se kao mladić u turbulentnim vremenima između dva svjetska rata zainteresirao za ljevičarske ideje. Prije Drugog svjetskog rata pristupio je Komunističkoj Partiji, i kao takav početkom rata pridružio se partizanima, slijedeći stariju braću. Otac i tri brata ubijeni su u bitkama II. svjetskog rata na partizanskoj strani, a Janko je sam teško ranjen krajem rata. Obnašao je visoke dužnosti u JNA, te čak bio zapovjednik 5. armijske vojne oblasti JNA do 1971., kada je sa mnogim Hrvatima eliminiran iz javnog života zbog velikosrpskog i komunističkog ljepljenja etikete „ustaštva i nacionalizma“. Tako su komunisti, kao i mnogo puta prije poslije, pragmatično i hladno pljunuli na žrtvu onih koji su najviše dali. Još prije početka Domovinskog rata, Janko Bobetko se priključuje hrvatskom Zboru narodne garde, a 1992. postaje general zbora Hrvatske vojske. Organizira i vodi akcije oslobađanja Dubrovnika, doline Neretve i dalmatinskog zaleđa, a krajem 1992. postaje načelnik Glavnog stožera HV-a umjesto Antuna Tusa. U toj službi organizirao je akciju Maslenica koja je bila početak kraja snova o Velikoj Srbiji i težak poraz Srba koji im je unio strah u kosti kojeg se više nikada nisu riješili. Međunarodnim politikantstvom i urotama domaćih političkih spletkara koji su dijelili povjerljive transkripte i državne tajne poput reklama za bankarske kredite na Glavnom kolodvoru, stari partizanski i hrvatski general u suton svog više nago časnog života dolazi pod optužbe za ratne zločine počinjene dok je bio na čelu HV-a. Tada je 83-godišnji starac i general izgovara riječi koje će zvoniti dok je Hrvata: „Ja sam odlučio: dođu li po mene, živ im u ruke ne idem, iz moje me kuće mogu iznijeti samo mrtvog, ne ranjenog nego mrtvog“. Više je volio časnu smrt, nego sramoran život u laži. Njegovi suborci su tada danonoćno stražarili pred njegovom kućom spremni za njega dati život kao nekada na prvoj liniji fonte. Istovremeno, izdajnički i antihrvatski mediji i političari su ih ismijavali zovući ih „beračima kestena“, a hrvatsku nacionalnu legendu nesalomljivog duha generala Janka Bobetka zlurado prozivali i „gurali“ u Haag, sa krajnjim ciljem demoniziranja Domovinskog rata i hrvatske državnosti. Nažalost, neki od njih su još vrlo aktivni u politici i dan danas, pa čak i obnašaju visoke državne dužnosti. Buran i neponovljiv život Janka Bobetka slika je iskonskog i pravog hrvatskog čovjeka 20. stoljeća, njegovih mnogobrojnih previranja i lutanja , tragedija i borbi, pokajanja i dizanja iz pepela, nesalomljive snage i hrabrosti, nepokolebljivog duha i ustrajnosti za pravicu do same smrti. U smiraju i poznim godinama svog života, general Bobetko je sa hrvatskim čovjekom ipak dosanjao san koji je postao stvarnost – Sava je potekla prema Zagrebu, a Hrvati su dobili svoju toliko željenu državu. Tako je spokojno mogao odahnuti mali seljak hrvatske Posavine, a velikan hrvatske borbe za slobodu Janko Bobetko. Umro je kao slobodan čovjek 2003. Pokoj vječni dao ti Gospodin, Generale! Ostaješ u srcima svojih suboraca i hrvatskog naroda!