Vijesti Top vijest
11. prosinca 1991. Gornje Jame – ubijene tri obitelji s djecom od 10 do 14 godina u vrijeme slučaja Zec
Tamošnje pobijene hrvatske obitelji su posve nepoznate i zaboravljene, za razliku od obitelji Zec.
Samo tri dana nakon ubojstva obitelji Zec u Zagrebu, još je veća tragedija zadesila maleno hrvatsko selo Gornje Jame kod Gline – u strašnom masakru ubijene su istovremeno čak tri hrvatske obitelji. Dok se o obitelji Zec pisalo godinama, ovaj puno veći pokolj u kojem je ubijeno čak troje djece, očevi, majke, djedovi i bake ostao je – potpuno nepoznat. I nezanimljiv za nevladine udruge, medije, portale, novine, borce za ljudska prava, intelektualce, kazališne i filmske redatelje.
Zašto je tome tako?
Na današnji dan 11. prosinca 1991. počinjen je strašan zločin u Gornjim Jamama kod Gline o kojemu hrvatska javnost ništa (namjerno?) ne zna. Radi se ne samo o zločinima nad 15 civila, već i o ubijanju troje djece od 10 do 14 godina. Ubijena je cijela obitelj Fabac: otac Nikola , majka Marija i dvije djevojčice od 10 i 14 godina Nikolina i Željka. Također ubijena je i obitelj Dvorneković, majka Slavica, djed, baka i 10-godišnji sin i unuk Darko. Ubijena je još jedna obitelj Fabac, otac Ivo i njegova dva sina Janko i Stevo.
Sve te ubijene obitelji, kao i nekoliko staraca, na kraju krvavog pira Srbi su spalili u jednoj kući.
Tamošnje pobijene obitelji su posve nepoznate zaboravljene, za razliku od obitelji Zec. Zašto? Imaju li sve žrtve, sve obitelji, sva djeca jednaku ‘težinu’ ili ne? Možemo li konačno doznati sudbine i imena sve ubijene djece u Domovinskom ratu, a ne samo jednoga? Može li se i u njihov spomen napraviti poneka kazališna predstava, dokumentarni film ili barem javno izreći njihvo ime da se zna da su i oni ubijeni u podloj agresiji na Hrvatsku?
Srpske su postrojbe počinile strašne zločine u ljeto 1991. u 27 hrvatskih sela sjeverno od Gline, kada su etnički očistile i pobile gotovo sve Hrvate iz tih čisto hrvatskih sela. To su učinili u okviru svog monstruoznog plana Velike Srbije koji je podrazumijevao rijeku Kupu kao granicu te fašističke države, koja je i danas nedosanjani san mnogih političara sa prostora Republike Srbije.
Pri tome su ubijali i djecu, što je do danas ostala nepoznata činjenica hrvatskoj javnosti koja se selektivno bavila samo slučajem jednog nesretnog djeteta – Aleksandre Zec.
I ova djeca imaju svoja imena, a zovu se: Nikolina Fabac, stara 10 godina, njezina sestra Željka Fabac, stara 14 godina, te dječak Darko Dvorneković, dječak star 10 godina.
Jedina razlika ove djece ubijene tih dana kada je ubijena i nesretna djevojčica Aleksandra Zec je ta što su ova djeca Hrvati i što su ih ubili susjedi Srbi iz njihove okolice, a ne neki ljudi koji su došli iz daleka. Ktome, svega nakon par dana u susjednom hrvatskom selu Joševica ubijeno je još troje rođene braće Šiftar: dva brata i sestra.
Strašne tragedije za koje nitko nikada nije čuo, nitko nikada osim obitelji i sumještana ovih sela
Cijelo područje sjeverno od Gline postalo je prava garež i pustoš. Preostali mali broj Hrvata koji su ostali u svojim domovima podvrgnuli su teroru i ubijanjima koji su trajali mjesecima. 11. prosinca 1991. u selu Gornje Jame ubijeno 15 osoba i to redom:
- bračni par Fabac sa svoje dvije kćeri od 10 i 14 godina
- otac i njegova dva sina iz obitelji Fabac koji su ubijeni kod škole
- majka iz obitelji Dvorneković sa sinom od 10 godina, te djed i baka
- starica iz Gornjih Jama
- tri starice koje su došle u posjet iz susjednog hrvatskog sela
- jedan starac
