11. travnja 1945. Ugovor Staljina i Tita – totalitarni režimi 20. stoljeća koje svježe pamtimo stoje kao opomena ljudskom rodu

Totalitarni protuljudski režimi obilježili su čitavo 20. stoljeće i o tome treba neprestano podsjećati javnost. Sve donedavno su komunizam, nacionalsocijalizam i fašizam vladali ne samo Europom i Hrvatskom, nego i velikim dijelom svijeta.

Ne zaboravimo: totalitarne države su obilježje današnje moderne epohe društva, a ne daleke prošlosti. Tu je činjenicu potrebno neprestano ponavljati da bi građani mogli suzbijati prve tendencije totalitarizma čim ih vide ili nazru u društvu, jer su te ideologije – zlo čovječanstva.

Kina, Rusija (SSSR), Jugoslavija, Sjeverna Koreja, Rumunjska, Poljska, Albanija, Italija, Bugarska, Japan, Kambodža, Vijetnam, Kuba, Ukrajina, Bjelorusija, Litva, Letonija, Estonija, Čehoslovačka, Mongolija, Nikaragva, Mozambik, Etiopija… samo je dio popisa totalitarnih država 20. stoljeća.

U međunarodnim odnosima Jugoslavija se nakon II. svjetskog rata priklanjala komunističkim državama. Josip Broz Tito iskoristio je priliku i u vrijeme rata proveo komunističku revoluciju te uveo diktaturu po uzoru na Staljinov SSSR, najveću državu-logor na svijetu.

Tako je Jugoslavija, a unutar nje i Hrvatska, postala druga komunistička diktatura na svijetu.

Ugovor o prijateljstvu i uzajamnoj pomoći sa SSSR-om bio je potpisan 11. travnja 1945. Odnosi sa Zapadom, SAD-om i Velikom Britanijom bili su pogoršani zbog ulaska Jugoslavenske armije u Julijsku krajinu i u Korušku.

Punih 15 godina u Jugoslaviji je vladala najmračnija diktatura, otimačina dobara, pljačka i ubijanje koje je nadilazilo sve do tada poznato na ovom prostoru. Tito je i nakon razlaza sa Staljinom 1948. ostao njegov najvjerniji učenik, a strahovlada je počela popuštati sredinom 60-ih. No, diktatura i kult ličnosti ostaje sve do raspada Jugoslavije i demokratskih izbora 1990. godine.

Staljinov SSSR, uzor jugoslavenskim komunistima, je bio najveći logor na svijetu: ljudi su nadzirani, praćeni, zabranjen je izlazak iz države, ograničeno je kretanje, uveden je verbalni delikt i zatvor za svaku kritiku režima, rušene su crkve, ubijeno je 40.000 svećenika, izvršena opća pljačka, osnovani logori i gulazi u Sibiru, ljude su prisluškivali susjedi i najbliža rodbina – SSSR je bio arhetipsko zlo.

Jednako takva bila je i Kina Mao Ce Tunga, čiji sljedbenici danas bez kazne vladaju ovom velikom državom.

Krvnik Staljin osobno je dao likvidirati tisuće svojih „protivnika“ unutar Komunističke partije, pa čak i one koji su bili i na najvišim položajima. U Sovjetskom Savezu stvorio je atmosferu straha nepoznatu u ljudskoj povijesti. Članovi iste obitelji prokazivali su jedni druge: brat brata, sin oca, supruga muža. Zbog toga je mirnodopski teror koji je uveo Staljin bio nepoznat u svjetskoj, a posebno europskoj povijesti.

Bio je to užas prvog komunističkog sustava u svijetu. Taj sustav je djelima pokazao demonsko patološko lice ideje koja je opsjenama i laži privukla milijune tadašnjeg doba.

Staljin je odgovoran i za milijune silovanja žena od strane Crvene armije od Kijeva do Beča i Berlina. Pokušao je istrijebiti cijele narode kao Čečene, Litvance, Ukrajince i druge. Po njegovom naređenju izvršeni su masovni zločini nad Nijemcima, Poljacima, baltičkim narodima i svima koje je smatrao neprijateljima.

Glavni je krivac za Holodomor, genocid nad Ukrajincima koji su počinili komunisti.

Od 1922. do 1953. Staljin je sustavno činio zločine i genocide širom Sovjetskog Saveza. Njegova tajna komunistička služba NKVD je bila u potpunosti vrijedan pandan Njemačkom Gestapou, te ga čak nadmašila u mnogim stvarima.