12. kolovoza 1991. Pakrac – srpski separatisti donijeli odluku o priključenju Srbiji

Početkom 1991. djelovanje SDS-a, fašističke i separatističke Srpske Demokratske Stranke, usmjereno je na stvaranje velike i etnički čiste”srpske” općine Pakrac, koja je trebala biti proširena izdvajanjem naselja s većinski srpskim stanovništvom iz novogradiške, novljanske i požeške općine. Njihov krajnji cilj bio je izdvajanje iz Hrvatske i priključenje Srbiji, te su zbog toga izazvali krvavi rat. Na to je uvijek potrebno ponovno podsjećati jer u Srbiji danas ponovno bujaju iste fašističke ideje i to na najvišim pozicijama vlasti. Razlog okupljanja tzv. srpskih krajeva u zapadnoj Slavoniji oko općine Pakrac postao je jasan kada je pakračka skupština 22. veljače 1991. donijela odluku o pristupanju općine Pakrac tzv. SAO Krajini… Tako je Veljko Džakula na sjednici Skupštine općine Pakrac, prilikom donošenja odluke o pristupanju SAO Krajini, poručio da “ukoliko Hrvatska ima namjeru razdružiti se od Jugoslavije, onda Pakrac ima namjeru razdružiti se od Hrvatske“. Zapadnoslavonski Srbi su 12. kolovoza 1991. na području Pakraca donijeli odluku o osnivanju “SRPSKE AUTONOMNE OBLASTI ZAPADNA SLAVONIJA”. Zaključili su: “Velika narodna skupština srpskog naroda Zapadne Slavonije uvažava rezultate ovogodišnjeg referenduma o srpskoj autonomiji kao i rezultate ovogodišnjeg referenduma o priključenju SAO Krajine Republici Srbiji i svima onima kojima je stalo do očuvanja Jugoslavije (održanog 12. svibnja 1991., op.a.), donijeta je odluka o proglašenju SAO Zapadna Slavonija, koja će biti integralni dio SAO Krajine”. Potom je 15. kolovoza 1991. rukovodstvo “SDS-a Okučani” proglasilo osnivanje “Opštine Okučani”. Na prilazima selima s većinskim srpskim stanovništvom postavljaju se naoružane straže i barikade. Tako je nastavljena pobuna iz mjeseca ožujka protiv države Hrvatske s ciljem priključenja Zapadne Slavonije Srbiji. U skladu s odlukom separatističkih Srba, opći napad na Pakrac je počeo 19. kolovoza 1991. u 5,00 sati ujutro jakom minobacačkom paljbom po Krndiji, Prekopakri, Dobrovcu i ciglani u Filipovcu. Svi policajci su s punktova bili povučeni u postaju jer je Daruvar napadnut oko 3,00 sata pa se procijenilo da se to sprema i Pakracu. U 7,00 sati počinje pješački napad na Policijsku postaju u kojem se koristi pješačko naoružanje od automatskih pušaka do protuoklopnog oružja. Unatoč silini napada, srpski pobunjenici nisu uspjeli zauzeti policijsku postaju. Ipak, nažalost, osvojili su bolnicu iz koje su odveli ravnatelja dr. Vladimira Solara, čovjeka koji je posljednji vidio stašno mučenog i potom ubijenog hrvatskog mučenika dr. Ivana Šretera. Opkoljenim policajcima u obrani pomagali su civili, pretežno iz Prekopakre, naoružani lovačkim i trofejnim oružjem. Iako im je paljbena moć bila slaba ipak su uspjeli usporiti napredovanje pobunjenika tako što su oružje prenosili s punkta na punkt stvarajući tako privid sile koju treba respektirati. Policajci u opkoljenoj postaji također uspijevaju zavarati napadače tako što javljaju da iz smjera Daruvara i iz smjera Kutine dolaze nekoliko stotina naoružanih „specijalaca“. Nekoliko naoružanih civila iz Prekopakre pokušalo se probiti do Policijske postaje. Nakon teških borbi, tek su oko 17,00 sati ušli u Pakrac, nakon čega su se povukli jer je stigla obavijest da dolaze „specijalci“. Specijalne postrojbe iz Kutine, Zagreba i Bjelovara dolaze u Pakrac u 18,30 sati. SJP „Ris“ iz Kutine čistila je južni i jugozapadni dio grada te oslobodila bolnicu, dok su ATJ „Lučko“ iz Zagreba i SJP „Omega“ iz Bjelovara zajedno iz Prekopakre ušli u Pakrac. Petokolonaši (snajperisti građani i civili srpske nacioanalnosti op.) su pucali iz raznih objekata u gradu, a glavni napad išao je iz Pakračkih vinograda i Gavrinice. „Specijalci“ u teškim uličnim borbama uspijevaju odbaciti pobunjenike iz grada prema njihovim početnim položajima. Jedan dio „specijalaca“ napada i Policijsku postaju zbog dojave da se u njoj nalaze „martićevci“. Napad je zaustavljen bez žrtava kada je na postaju obješena hrvatska zastava. Tako je počelo slamanje velikosrpskog plana o osvajanju Pakraca koji je trebao biti glavni grad etnički čiste velikosrpske SAO Zapadne Slavonije, te kao takav priključen fašističkoj Srbiji.