13. listopada 1917. ‘Čudo sunca’ u Fatimi
Na današnji se dan, 13. listopada 1917., u poljima Cova da Iria, blizu portugalskog grada Fatime, dogodilo se ‘Čudo Sunca’ prilikom posljednjeg ukazanja Blažene Djevice Marije.
Blažena Djevica Marija ukazivala se u Fatimi od 13. svibnja do 13. listopada 1917., a Katolička Crkva je službeno priznala ukazanja.
Prilikom posljednjeg ukazanja u Fatimi, dogodilo se „Čudo Sunca“ koje je vidjelo od 50.000 do 70.000 ljudi. Sunce se, poput velike vatrene kugle, kretalo strelovitom brzinom, okretalo se oko svoje osi. Prelijevali su se svjetlucavi tonovi i mnogo raznih boja.
Trajalo je oko 10 minuta, vidjelo se i s udaljenosti od 40 km. Nakon toga sunce se vratilo na isto mjesto i normalno sijalo.
Vezano za opisani događaj, postoji još jedno poznato ukazanje, od 13. svibnja iste godine (ponovljeno u sljedećim mjesecima svakog 13. u mjesecu, sveukupno 6 puta), a kome je nazočilo troje djece, Lúcia Santos sa njenim rođacima, Jacintom i Franciscom Marto. Prema izvještaju djece, Majka Božja im je priopćila neke proročanske informacije koje je Katolička Crkva kasnije priznala i koje su postale poznate kao Prva, Druga i Treća fatimska tajna.
Dokumentarni film s izvornim snimkama iz Fatime:
O fatimskim ukazanjima
Dok se 13. svibnja 1917. godine, prije točno 108 godina, po crkvama u svijetu čitalo pismo Benedikta XV. “Ponizna službenica Gospodnja”, a Europom bjesnio I. svjetski rat, zbilo se prvo ukazanje u Fatimi. Papa Benedikt XV. se spomenutim pismom „javno“ obraćao Isusovoj majci da zaustavi rat i zahtijevao da se po cijelom svijetu organiziraju molitvene akcije za mir na čelu s dječicom. U istom dokumentu naređuje da se zaziv “Kraljice mira, moli za nas” i službeno uvrsti u Gospine litanije.
Tog istog dana Eugen Pacelli, budući papa Pio XII. (za čijeg će pontifikata biti vođen najveći dio II. svjetskog rata – na koji se i odnosio velik dio fatimskih poruka), biva iz ruku pape Benedikta XV. zaređen za biskupa. Ne zaboravimo da je Portugal još od XII. stoljeća bio posvećen BDM, no u trenutcima fatimskih ukazanja odnosi između aktualne vlasti i Vatikana su bili u prekidu, a položaj Katoličke Crkve nezavidan. Troje djece je već od 1915. godine bilo pripravljano na čudesne susrete u 1917. godini. Već 1915. i 1916. godine troje malih pastira – Lucija, Jacinta i Franjo – imali su četiri viđenja i susreta s Anđelom čuvarom (Anđelom Portugala), o čemu je u svojim “Memoarima” vrlo detaljno izvijestila Lucija. To su samo neki od čudesnih i znakovitih zbivanja povezanih s početkom ukazivanja.
Bila je nedjelja 13. svibnja. Lucija (10 godina), Franjo (9) i Jacinta (8) su se poslije povratka s rane mise sa svojim stadima uputili u Cova da Iriju (Irijsku dolinu – ime Irena u grčkom jeziku označuje osobu koja voli mir). Poslije molitve krunice pastirima se ukazala iznad česmine “divna Gospođa, sva od svjetla, sjajnija od sunca”. Zamolila ih je da tu dolaze svakog 13. u mjesecu sve do listopada.
Prvo su opazili dva svjetla, poput bljeska, a zatim Gospu. Lucija je ovako opisala: “Bila je to jedna Gospođa potpuno odjevena u bijelo, sjajnija od sunca, oko koje se širilo svjetlo sjajnije i blistavije od onog koje isijava kristalna posuda puna čiste vode obasjana zlatnim zrakama sunca. Njezino lice, neopisivo lijepo, nije bilo ni tužno ni veselo već ozbiljno. Ruke skupljene kao na molitvu, bile su nagnute i okrenute prema gore. Na desnoj ruci visjela joj je krunica.”
Gospa je pomacima ruku rasula prema njima jako svjetlo, koje im je prodrlo do najskrovitijih dijelova duša, pa su vidjeli sebe u Bogu, jasnije nego da su se promatrali u najboljem ogledalu.
Nakon par trenutaka Gospa je nadodala: “Molite krunicu svaki dan kako biste izmolili mir svijetu i svršetak rata.”
U svim ukazanjima Gospa je zahtijevala pokoru te da se molitvom, osobito krunice, izmoli mir u svijetu. Već na drugom susretu je kazala da će Jacintu i Franju brzo uzeti k sebi u nebo, a da će Lucija živjeti dulje od njih. Gotovo u svim ukazanjima govorila je o potrebi pokore, molitve, pobožnosti prema svom Prečistom Srcu i potrebi obraćenja cijelog svijeta. Sržni događaj se zbio 13. srpnja. Troje malih pastira su imali viđenje pakla koji im je pokazala Gospa, ali su dobili i upozorenje da će, ako se u svijetu ne prestane s vrijeđanjem Boga, doći do još strašnijeg rata za vrijeme pontifikata Pija XI. Predznak će biti noć obasjana svjetlošću (što se uistinu i zbilo u noći s 25. na 26. siječnja 1938. godine). Taj put BDM je govorila i o obraćenju Rusije, odnosno mogućnosti da ona svoje zablude proširi po svijetu. Također je upozorila na silne patnje koje čekaju Svetog Oca i ljude dobre volje. No naglasila je da će na koncu Rusija biti posvećena njezinu Prečistom Srcu i da će se obratiti. To je ukratko sadržaj prve dvije tajne. Taj dan je Gospa izgovorila i djecu naučila molitvu koja će se od tada moliti poslije svakog desetka krunice (“O moj Isuse, oprosti nam naše grijehe…”). Treća tajna će ostati nepoznata sve do 2000. godine kada ju je Sveta Stolica konačno objavila. Otkrivanje tajne očekivalo se desetljećima i mnogi su senzacionalistički tvrdili, poneki i vjerovali, da ta tajna sadrži viziju svršetka svijeta. Kada ju je Vatikan objavio, odmah je stiglo i objašnjenje od Josepha Ratzingera, tada prefekta Kongregacije za nauk vjere, da se tajna odnosi na događaje koji su se već zbili (prije svega na teške progone kršćana u XX. stoljeću, ali i na atentat na papu Ivana Pavla II.).
Kako je i obećala na početku ukazanja u Fatimi, Gospa je pri svom posljednjem ukazanju 13. listopada objavila svoje ime – Gospa od svete krunice. Upravo 13. svibnja 1981. godine, na dan početka fatimskih ukazanja, pokušan je atentat na papu Wojtylu. On sam je kazao da svoj život i daljnji pontifikat duguje Gospi Fatimskoj. U njezinu krunu je stavljen metak kojim je bio pogođen.
Izvor:Narod.hr
Autor: ph,mt/Foto: commons.wikimedia.org
