13. listopada 1944. Koprivnica – jedna od najvećih bitaka na tlu Hrvatske

Jedna od najžešćih bitki Drugoga svjetskog rata u Hrvatskoj nedvojbeno je bila borba za Koprivnicu koja je počela 13. listopada 1944. Partizani su do tada već 11. listopada ušli u Virje i Hlebine, a u Đurđevac, Molve i Novigrad Podravski 12. listopada. Time su osvojili područje od Osijeka do Koprivnice. Padom Koprivnice partizanima bi bilo olakšano i napredovanje prema Bjelovaru, Križevcima te bi time bio otvoren i put prema Zagrebu. Neposredne pripreme za obranu grada započele su velikim ustaškim vojnim vježbama polovicom rujna 1944., a potkraj istoga mjeseca već su postavljena minska polja oko grada. Nešto nakon 23 sata na Koprivnicu je otvorena teška topnička i bacačka vatra. Tisuće granata počele su padati na grad. Spremno ustaško topništvo i bacači prihvatili su borbu te je počela obostrana grmljavina. Glavnina snaga koja je branila Koprivnicu bila je iz V. ustaškog zdruga pod zapovjedništvom Rafaela Bobana i Augusta Pogačnika. Partizanski napad su započele partizanske brigade Braća Radić i Matija Gubec, prva s južne strane uz prugu i cestu Koprivnica-Križevci, a druga sa zapadne strane uz prugu i cestu Koprivnica-Ludbreg. Te noći najveći partizanski pritisak bio je kod koprivničke bolnice. Napad je bio vrlo snažan i usklađen, a trajao je oko dva sata. Ustaše su bili potjerani iz prvih redova, ali partizani dalje nisu mogli, jer ih je dočekala snažna uništavajuća vatra minobacača i automatskog oružja. Štab Desetog korpusa zapovijedao je nastavak napada. No, oko 15 sati drugog dana započeo je veliki protunapad ustaša prema Herešinu. Partizani su opet pretrpjeli velike gubitke, mnoge je uhvatila panika, pa su se morali povući. Noć od subote na nedjelju 14./15. listopada bila je oblačna. Partizani su htjeli tu okolnost iskoristiti uvodeći u borbu nove, svježe snage i organizirajući juriš za jurišem. Unatoč teškoj i krvavoj borbi napad opet nije uspio, jer divizijski topovi nisu bili dovoljni da unište ustaške bunkere. I pokušaj zauzeća Ciglane je propao. Tijekom noći iz borbe je izvučena Sedma divizija te je u ponoć u pravcu Miklinovca uvedena Osječka brigada. Njezini početni napadi bili su pak bez uspjeha zbog nepoznavanja situacije i nedovoljne odlučnosti. Na ludbreškoj, peteranečkoj i novigradskoj mitnici ustaše su puštali da manje skupine partizana uđu u klopku, a zatim su ih ustaške postrojbe iz pričuve bacale natrag. Bila je to strašna noć. Stotine partizana ostalo je na žici sa strojnicama. Dio brigade Braća Radić, uz potporu minobacača, zauzeo je 15. listopada oko devet sati koprivničku Ciglanu, čime je stvorena i mogućnost daljnjeg napredovanja prema gradu. Ustaše su odbačene do potoka Koprivnica, ali su se uz pojačanu obranu i na tom mjestu zaustavili. Partizani su pojačali svoje redove, počeli uništavati bunkere, prešli potok i zauzeli prve kuće u gradu. Ustaše su, međutim, jakim protunapadom ponovno odbacili partizane na početne položaje. U noći 15./16. listopada 1944. napad je trebao početi pola sata nakon ponoći, topništvo je pripremilo teren, ali pješaštvo nije niti krenulo zbog potpune neusklađenosti. Zbog svih tih neuspjeha i golemih gubitaka štab Desetog korpusa zapovjedio je definitivno povlačenje. Sve su partizanke postrojbe 16. listopada u pet sati prekinule napade na Koprivnicu i povukle se u pozadinu, u obližnja sela i šume.