13. siječnja 1992. Vatikan priznao Hrvatsku

13. siječnja 1992. Vatikan priznao Hrvatsku – zanimljiv povijesni pregled dubokih veza Hrvata i Katoličke crkve Na današnji dan 13. siječnja 1992. Vatikan je priznao Hrvatsku. Vatikan, na čelu sa papom Ivanom Pavlom II., bio je Hrvatima najveći saveznik i zagovornik u njegovoj borbi za slobodu protiv srbijanske agresije od 1991-1995. Svjedoci smo kako danas mnogi koji ne “osjećaju” Hrvatsku kao svoju, a time ni Sv. Stolicu, ulažu dodatne snage kako bi osporili ili omalovažili duboki odnos koji povezuje Hrvate s Vatikanom. Taj odnos je kroz povijest različito tumačen, a čini se da je nekako najizraženiji bio nakon II svjetskog rata i “pobjede” komunista u tadašnjoj Jugoslaviji, a na primjeru budućeg sveca katoličke crkve, blaženog Alojzija Stepinca kojeg se htjelo pod svaku cijenu privoljeti da se odmakne od pape i osnuje nekakvu tzv. hrvatsku katoličku crkvu. Naravno, on to nije htio, pa i pod cijenu osuda i zatvaranja, a na kraju i smrti. Ostao je vjeran rimskom biskupu i Katoličkoj crkvi što je mnogima smetalo. I danas smo, nažalost, kao Hrvati i katolici izloženi raznoraznim stavovima i nastojanjima da se taj odnos svede na minimum. Međutim kod prosječnog Hrvata ostala je duboka svijest, bez obziran veličinu vjere ili (ne)odlaske u crkvu, veze Hrvata i Katoličke crkve. Zato se i u doba najcrnjeg komunizma jedino kod Hrvata u Jugoslaviji krstilo preko 90% djece! Dobro je malo otići u povijest tih odnosa, jer će tada puno stvari biti puno jasnije. Među najstarije dokaze te povezanosti nalazimo podatke već u ranom srednjem vijeku. Hrvati i Katolička crkva – blagoslovi papa na hrvatskim narodom Najstariji izvori kažu kako je papa Grgur I. Veliki oko 600. godine javio solinskom nadbiskupu Maksimu kako Hrvati naseljavaju Istru i dolaze na Jadran. Hrvati postaju pokršteni narod i za pape Ivana IV Dalmatinca (640-642) uspostavljaju vezu sa Sv. Stolicom. Nadalje, imamo i bitan slijedeći podatak, kojeg spominje i bizantski car Konstantin, kako su pokršteni Hrvati potpisali ugovor s papom Agatonom (678.-681) kako nikada neće provaljivati u tuđe zemlje. Papa ih je blagoslovio i obećao da će se on boriti za njih i biti im na pomoći ako itko dođe nepozvan na hrvatsko tlo! Hrvatski vladar Branimir 879. dobiva pisma od pape Ivana VIII u kojima priznaje zemaljsku vlast nad cijelom Hrvatskom te blagoslivlja vladara i narod hrvatski. Već sljedeće godine (880.) papa ozakonjuje crkveno-slavensko bogoslužje i 881.u Rimu posvećuje ninskog biskupa Teodozija, Kraljevski naslov hrvatskom kralju Tomislavu priznaje papa Ivan X (914.-928.) te na Splitskom saboru piše mu poslanicu u kojoj ga oslovljava s “Dilecto filio Tomislao regi croatorum” (“premilom sinu Tomislavu, kralju Hrvata”). Hrvatski vladari i Katolička crkva Papa Nikola II (1059.-1061.) šalje opata Majnarda za vrijeme kralja Petra Krešimira IV (1058.-1074.)na crkveni sabor u Split i bitno je navesti da je tada uz sva nastojanja sačuvana Božja služba na hrvatskom jeziku. Papa Grgur VII (1073.-1085.) šalje izaslanika Gebizona hrvatskom kralju Dmitru Zvonimiru i po njemu zastavu, mač, žezlo i krunu kao znakove vladarske moći te ga 1075. okruni za hrvatskog kralja. Bitno je naglasiti kako je papa tada napisao da će svaki pokušaj napada na Hrvatsku smatrati napadom na Apostolsku Stolicu sv. Petra! Za vrijeme turskih napada na Hrvatsku u 15. stoljeću, pape pokazuju brigu za Hrvatsku pa ju i materijalno pomažu kako bi se obranili. Tada pape Hrvatsku nazivaju “predziđem kršćanstva”! Hrvati i Katolička crkva – ljubav koja traje do današnjeg dana Papa Klement VIII. je 1599. naredio da se na sveučilištu Rimskog kolegija osnuje katedra hrvatskog jezika, a papa Urban VIII. taj je model odlučio proširiti i na druga sveučilišta te je dekretom 1623. naredio da se posvuda, gdje je moguće, osnuju učilišta i katedre za hebrejski, klasični i moderni grčki, arapski, kaldejski ili aramejski (kojim je Isus govorio) i hrvatski jezik. Papa Pio IX. je 1852. uvrstio Zagrebačku biskupiju u red nadbiskupija i istu je proglasio metropolitanskim središtem i tim je Zagreb postao duhovno i nacionalno središte svih Hrvata. Prvi nadbiskup bio je Juraj Haulik, ustoličen 1853. Sv. papa Ivan Pavao II., govorio je još 1976. o velikoj bliskosti hrvatskoga i poljskoga naroda i za njega su Hrvati bili i ostali “narod svetog Petra”, narod koji je posebno pozvan na svjedočenje Isusa Krista. Za vrijeme Domovinskog rata on je jako suosjećao s Hrvatima, stalno je pozivao na prekid sukoba u njemu dragoj Hrvatskoj. “Rezultat” je bio – Vatikan među prvima priznaje suverenost i samostalnost Hrvatske 13. siječnja 1992. Tu ne prestaje briga za hrvatski narod, naime za vrijeme svojega pontifikata tri puta je posjetio Hrvatsku 1994., 1998. i 2003. Proglasio je svetima Leopolda Bogdana Mandića i Marka Križevčanina, a blaženima Alojzija Stepinca, Mariju Petković i Ivana Merza! Nakon ovog povijesnog presjeka možemo reći: Hrvati su ponosni što pripadaju Katoličkoj crkvi i europskoj zapadnoj civilizaciji. Zavjet djedova odanosti Katoličkoj crkvi hrvatski su sinovi i kćeri održali do današnjeg dana, a to je trn u peti koji smeta mnogima.