14. studenoga 1838. August Šenoa – “U Hrvatskoj se pojavilo mnoštvo kukavica, ništarija i propalica…”

August Ivan Nepomuk Eduard Šenoa najutjecajniji je hrvatski pjesnik, romanopisac, pripovjedač i kritičar 19. stoljeća, ravnatelj i dramaturg Hrvatskog zemaljskog kazališta (preteče HNK) i urednik časopisa Vijenac. Tvorac je hrvatske moderne književnosti. Književnošću se bavio u razdoblju od 1855. do 1881. godine te je obilježio doba realizma (protorealizma). Istaknuo se kao prvi pravi hrvatski pisac romana i proze. Kao jezikotvorac učinio je puno za hrvatski jezik, a zbog toga je i razdoblje oko njegove smrti nazvano Šenoino doba.

Obrazovanje

U Zagrebu i Pečuhu je pohađao pučku školu i gimnaziju, a studij prava pohađao je u Pragu i u Zagrebu. Ipak, studij nikada nije završio.

Nakon što je kratko uređivao listove u Beču, 1866. godine odlučio se vratiti u Zagreb gdje je radio u “Pozoru” kao dio uredništva. Nakon toga radio je na mjestu gradskog bilježnika i senatora, bavio se politikom i bio je član Narodne stranke i potpredsjednik Matice Hrvatske. Također, radio je kao ravnatelj i dramaturg u današnjem HNK-u (Hrvatsko zemaljsko kazalište). Uređivao je časopis “Vijenac” te je radio kao prevoditelj s engleskog, češkog, njemačkog i francuskog jezika.

Privatni život

Rodio se u Zagrebu 14.11.1838. godine. Otac Alois Schönoa bio je Nijemac iz Češke koji je u Zagreb doselio 1830. godine gdje je radio kao biskupski slastičar, a majka Terezija pl. Rabacs bila je Slovakinja iz Budimpešte. Majka mu je umrla kada je bio mali, u dobi od samo osam godina. Imao je tri brata, Teodora, Julija i Aurela. Julije se također bavio književnošću.

Oženio se Slavom Ištvanić, turopoljskom plemkinjom.

Umro je 13.12.1881. godine u Zagrebu zbog komplikacija od upale pluća koju je dobio 1880. godine kada se kao gradski senator (gradonačelnik) brinuo za spašavanje unesrećenih u Velikom potresu.

Posao

Istaknuo se gotovo u svim književnim vrstama, a mnoga djela bila su njegovim nasljednicima tolika inspiracija da su se njegovog utjecaja teško riješili. U javnosti je prvo bio poznat kao novinar, odnosno dopisnik pišući za “Prozor” iz Praga. Najviše je pisao o političkim temama.

Šenoin otac zvao se Alois Schönoa i bio je porijeklom Nijemac, što se vidi i iz njegovog prezimena. Naime, Alois Schönoa doselio se u Zagreb u svojstvu biskupskog slastičara 1830., svega 8 godina prije sinovog rođenja. Doselio se iz Češke, pa se može zaključiti da je bio češki Nijemac (nekada je u Češkoj živjelo mnogo više Nijemaca nego danas). Alois je bio slastičar zagrebačkog biskupa Aleksandra Alagovića, kao i prvog zagrebačkog nadbiskupa – kardinala Jurja Haulika.

Šenoina majka također nije bila hrvatskog porijekla. Zvala se Terezija pl. Rabacs i bila je iz Slovačke (tada u sastavu Ugarskog Kraljevstva). Unatoč tome što mu roditelji nisu bili Hrvati, a otac mu čak nikada nije dobro naučio hrvatski jezik, August Šenoa prigrlio je Hrvatsku kao domovinu i postao jedan od najboljih književnika hrvatske povijesti.

Velikan hrvatske književnosti August Šenoa kao da je proročki navijestio današnje vrijeme, pa je zavapio: “toliko se pojavilo kod nas kukavica, toliko ništarija i propalica, toliko ima lopovštine, da te groza hvata”.

August Šenoa je za nevolje hrvatskog naroda optuživao odnarođene političke elite koje su služile za vlastite interese i interese stranih gospodara. U njegovim se djelima često pojavljuje lik izdajice, koji ustukne kada se podigne narod i hrvatski stijeg:

U današnjem hrvatskom društvu pravih moralnih i društvenih autoriteta je sve manje, a političari su  srozali i ono malo društvene i narodne vrijednosti do razine gdje to narodu postaje nepodnošljivo za gledati.

Stoga, pismo velikana hrvatske književnosti Augusta Šenoe, rođenog na današnji dan 1838. u Zagrebu, ima danas čak i veću aktualnost nego u vrijeme kada je napisano prije više od 130 godina:

“Staro je ljeto, 31.12.

Svršeni su računi ove godine. Bila je, Boga mi, crna po nas Hrvate. Dobrote nedoživismo nikakove, zla i premnogo. Kiša i tuča, poplava poharala zemlju…

Ne samo ljudi, ne samo Madjari i Austrijanci, i narav se protiv nas urotila, sve zlo je navalilo na nas bijedne Hrvate. Hoće li bolje biti? Mora jedanput, ta gore nemože biti nego što je sada.

Da se ta crna godina i ljuto zavši, padala je danas u Zagrebu tuča. Vrieme je toplo, vlažno kao u proljeće, sniegu ni traga. Mi stojimo moralno i materijalno u blatu. Hoće li Bog tome bijednome narodu ikada pomoći? upitah se često za ovih zadnjih dana godine.

Kratka i jasna ocjena svega što se događa u Hrvatskoj danas.

Odnarođena politička elita Hrvatske danas u 2018. godini potpuno odgovora riječima oca hrvatske književnosti koje je napisao davne 1880. godine. Više nego točan opis stanja naroda i njegovo jer se u politici “toliko pojavilo kod nas kukavica, toliko ništarija i propalica, toliko ima lopovštine, da te groza hvata”

Ostaje samo pitanje: hoće li anacionalna i potpuno odnarođena, samodovoljna politička elita pročitati ove riječi genija hrvatske književnosti, te pomoći bijednom narodu da izađe iz kruga zala kojima su glavni uzrok – oni sami.

Šenoa nije dvojio i uvijek je vidio nadu i svjetlo na kraju tunela, snagu svog naroda:

I kraljevstvo nam bit će sjena.
Al’ doć će dan – i svanut zora,
Tvoj podići ću barjak svet,
U zraku ovih zelen-gora
Proniknuti će novi svijet.

Kad presuši se rodu rana,
Zaboravit nam noć tu dao
U koju bijedni narod pao;
I svač’je srce vjerno budi!
Poštenje satri podlo mito,
Hrvati nek su cijeli ljudi,
Po svijetu pleme plemenito!

*U sjećanje na velikog pisca, domoljuba i oca moderne hrvatske književnosti Augusta Šenou