15. veljače – Međunarodni i nacionalni dan djece oboljele od malignih bolesti

Rak u djece rijedak je i čini 1 do 2% svih malignih bolesti u općoj populaciji. Godišnja učestalost procjenjuje se na 14 oboljelih na 100.000 djece u dobi do 15 godina. U Hrvatskoj svake godine od raka oboli oko 150 djece. Posljednjih desetljeća postignut je izvanredan napredak u liječenju dječjih malignih bolesti. Suvremenom terapijom postiže se izlječenje u više od 75% oboljele djece. Unatoč tome što je rijedak, a rezultati liječenja su vrlo dobri, rak je drugi po učestalosti uzrok dječje smrtnosti, odmah iza prometnih nesreća, piše adiva.hr Liječenje uz pažljiv nadzor U dječjoj dobi najčešće su maligne bolesti leukemija, tumori mozga, limfomi, zatim drugi tumori. Nasuprot tome, u odraslih su najčešći rak pluća, debelog crijeva, dojke i prostate. Nadalje, maligne bolesti u djece pokazuju općenito bolji odgovor na kemoterapiju. Djeca također bolje podnose terapiju od odraslih. Međutim, budući da liječenje može imati i neželjene posljedice, djeca koja se izliječe zahtijevaju dugotrajan i pažljiv nadzor. Liječenje djece s malignim bolestima vrlo je kompleksno i potrebno ga je provoditi u specijaliziranim pedijatrijskim onkološkim centrima, gdje rade posebno obrazovani liječnici, medicinske sestre i stručnjaci drugih profila. U Hrvatskoj postoje četiri takva centra: dva u Zagrebu, jedan u Splitu i jedan u Rijeci. Od velike je važnosti dobra suradnja između tih centara i praćenje rezultata liječenja. Leukemije  Leukemije su najčešće i čine trećinu svih malignih bolesti u djece. Najzastupljeniji tip leukemije je akutna limfatična leukemija, od koje pretežno obolijevaju djeca od 2. do 6. godine života. Leukemija nastaje zbog nekontrolirane diobe bijelih krvnih stanica u koštanoj srži. Simptomi su opća slabost, bljedilo, krvarenja po koži, iz nosa ili desni, povišena temperatura, bolovi u kostima i zglobovima, gubitak težine i drugi. Tumori mozga  Tumori mozga druge su po učestalosti dječje maligne bolesti (20%). Većina potječe iz malog mozga ili moždanog debla. Iako se javljaju u svim dobnim skupinama, najčešće obolijevaju djeca između pete i desete godine. Mogu uzrokovati glavobolje, mučnine, povraćanje, mutan vid ili dvoslike, vrtoglavice, poremećaje hoda, poremećaje ponašanja i rjeđe druge simptome. Limfomi  Limfomi su maligni tumori limfnog tkiva koji čine 15% dječjih malignih bolesti. U vrijeme postavljanja dijagnoze većina limfoma je rasprostranjena po tijelu. Najčešće se prezentiraju perzistentnim bezbolnim povećanjem limfnih čvorova. Dijele se u non-Hodgkinove limfome i Hodgkinovu bolest. Non-Hodgkinovi limfomi su najčešći u djetinjstvu; Hodgkinova bolest je češća u adolescenata i odraslih. Neuroblastom Neuroblastom je maligni tumor koji potječe od primitivnog nervnog tkiva i čini 7% dječjih malignih bolesti. Najčešće se javlja u prvoj godini života, a većina djece mlađa je od 5 godina. Iako može nastati bilo gdje u tijelu, pretežno se javlja u trbuhu. Manifestira se vidljivim povećanjem trbuha, ali i bolovima i drugim nespecifičnim simptomima. Wilmsov tumor ili nefroblastom Najčešći je maligni tumor bubrega u djece i čini 5% svih dječjih malignih bolesti. Vrlo rijetko zahvaća oba bubrega. Najčešći je u djece do 3 godine, a iza 6. godine je izuzetno rijedak. Obično se prezentira velikim trbuhom s bezbolnom tvorbom koju roditelji slučajno primijete ili napipaju; drugi simptomi su rjeđi. Ostale maligne bolesti Djeca mogu oboljeti i od malignih tumora mišićnog (rabdomiosarkom) i drugih mekih tkiva, malignih tumora kosti (osteosarkom, Ewing-sarkom), oka (retinoblastom), jetara (hepatoblastom, hepatocelularni karcinom), zametnih ili germinativnih stanica, malignih epitelnih tumora te rijetko drugih. Istine i predrasude o malignim bolestima djece U našoj sredini rak je još uvijek tabu-tema. Za većinu ljudi pričati o raku iznimno je teško, ponekad i neprihvatljivo. Rak nije smrtna presuda i najveći dio djece s malignim bolestima danas se uspješno izliječi. Spoznaja o malignoj bolesti djeteta mijenja život obitelji iz temelja. Nevjerica, poricanje, strah, tuga, ljutnja, depresija normalni su roditeljski osjećaji kod suočavanja s dijagnozom. Uz emocionalni, obitelj trpi ogroman organizacijski i materijalni teret. Teška bolest djeteta zapravo je bolest obitelji. Rak nije zarazna bolest pa se od bolesnog djeteta ne mogu «zaraziti» druga djeca. Rak gotovo nikad nije nasljedan i ekstremna je rijetkost da drugo dijete u obitelji oboli od iste bolesti. Za vrijeme terapije zračenjem bolesno dijete može se bez bojazni družiti s drugom djecom. Njegov organizam ne sadrži radioaktivne tvari i nije opasan za okolinu. Mnogi roditelji smatraju da djetetu ne treba reći da ima rak, nego ga “poštedjeti” istine. Međutim, većina djece zna da je ozbiljno bolesna, a neka vjeruju da je bolest kazna za nešto što su učinila i nepotrebno osjećaju krivnju. Djecu je potrebno, primjereno dobi i zrelosti, nježnim i iskrenim razgovorima upoznati s bolešću te im pružiti podršku, ohrabrenje i ljubav. Istina umanjuje stres, strah, tjeskobu i osjećaj krivnje, a povećava suradnju u liječenju. Zašto nastaju maligne bolesti? Uzroci nastanka najvećeg broja dječjih malignih bolesti nepoznati su. Rak nastaje zbog promjena (mutacija) gena, koje dovode do nekontroliranog rasta i diobe stanica. Faktori rizika za nastanak raka u odraslih, kao pušenje, izloženost ultraviolentnim zrakama i drugim izvorima zračenja, izloženost kancerogenima kojih ima u hrani, radnoj ili životnoj sredini, u djece nisu dokazani. Uloga nasljeđa odgovorna je za nastanak izuzetno malog broja dječjih malignih bolesti. Ako vaše dijete oboli od raka, važno je da znate da ni vi niti dijete niste učinili ništa što bi moglo uzrokovati bolest. O liječenju bolesti čitajte na stranici Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije. Autor: Prof. dr. sc. prim. Jelena Roganović, dr. med.