17. rujna 1991. Zločini srpske agresorske vojske (Otočac, Lika) – granatiranje grada, ubijanje civila i razaranje katoličke crkve Presvetog Trojstva
Zločini srbočetničke agresorske vojske u Domovinskom ratu bili su svakodnevni, brutalni i bez milosti. Cilj je bio etničko čišćenje i genocid nad Hrvatima i ne-Srbima na liniji Virovitica-Karlovac-Karlobag…
Napadi na Otočac u rujnu počeli su 15. rujna 1991. godine kada je ubijeno je četvero civila, a razorena crkva Presvetog Trojstva. Ovo napadi i žestoke borbe trajali su danima, a 17. rujna osvojen je strateški cilj – vojarna u Otočcu. JNA je crkvu pogodila granatama, a vatra se proširila na čitav krov, koji je u potpunosti izgorio. Pri tome je vatra teško oštetila glavni oltar i pokrajnje oltare sv. Fabijana i Sebastijana te sv. Nikole. Obnovu je započeo župnik Vlado Pezelj, koji je crkvu obnavljao i prije Domovinskoga rata. Postupno je obnovljena crkva i župni stan uz nju.
Prvi dani travnja 1991. godine dali su naslutiti da grad Otočac u ratu koji se spremao neće imati mira. Podoficir JNA Ivan Medvedović, koji je bio na službi u Otočcu, za HTV je izjavio kako se priprema agresija na taj kraj. Zbog otkrivanja njezinih zločinačkih planova uskoro je pritvoren u Istražnom centru Vojnog suda u Zagrebu s optužbom da je širio lažne i netočne vijesti.
Hrvati u bivšoj općini Otočac počeli su se organizirati u dragovoljačke naoružane odrede. U svibnju i lipnju 1991. zaredali su nemiri na području između Vrhovina i Otočca. Između hrvatske policije i pobunjenih Srba redovito je intervenirala JNA. Time sprječavaju policiju da razoruža pobunjenike te se sve više stavljaju na njihovu stranu.
Tako je 19. srpnja 1991. u zasjedi pala i prva žrtva na području bivše općine Otočac. Na raskrižju putova „kod Srđe“ u Brlogu smrtno je stradao hrvatski policajac Slavko Cetinjanin. Uskoro se dolina Gacke našla u vrtlogu rata, a iz samostalnog bataljuna ZNG-a razvila se 133. otočka brigada Hrvatske vojske.
Tijekom višemjesečnih napada zrakoplovstvom JNA, koje je pored ostalog koristilo i napalm bombe, napadima iz minobacačkih, topničko-raketnih i tenkovskih sredstava po gradu Otočcu i okolnim naseljima Gacke doline iz sela koja su pretvorena u velikosrpska uporišta, poduzimaju se nove mjere u smislu jačanja obrane i stvaranja novih postrojbi, a time i stvaranje pretpostavki za izlaz iz nemoguće situacije u kojoj su se nakon 24. kolovoza 1991. godine našli branitelji i narod, gotovo potpuno okruženi neprijateljskim snagama – piše zapovjednik 133. brigade brigade, Davor Peitel, za hcz-zu.hr
Srbočetničke dragovoljačke postrojbe potpomognute s zrakoplovstvom, artiljerijsko-topničkim postrojbama, tenkovima, postrojbama protuzračne obrane (PRAGA, PZ topova 20/3 i 20/1 ) i pješaštvom JNA vrše žestok napad na Otočac s ciljem deblokade vojarne u srcu Otočca, a time i osvajanje Otočca. U toj neravnopravnoj borbi, nadljudskim naporima pripadnika postrojbi ZNG-a, MUP-a i Narodne zaštite iz Otočca, te pripadnika PJP Zabok, koje su se tog trenutka nalazile na braniku Otočca, odbijen je napad neprijateljskih postrojbi. Neprijatelj je u otvorenoj borbi doživio poraz, pri čemu su mu naneseni gubitci u ljudstvu i tehnici. Bio je to prvi veliki poraz neprijateljskih srbočetničkih snaga i postrojbi JNA na prostoru Gacke, u kojem su slabo naoružani i tehnički inferiorniji branitelji Otočca pokazali izuzetnu hrabrost – navodi Peitel.
Dana 17. rujna 1991. godine nakon četverodnevnog opsjedanja vojarne i borbi za Otočac, ZNG Otočac, zajedno sa postrojbama policije i Narodne zaštite borbom osvajaju vojarnu s velikim količinama naoružanja i opreme. Tom prigodom zarobljeno je 120 neprijateljskih oficira i vojnika.
Nakon osvajanja vojarne u Otočcu je stvorena vrlo jaka i moćna brigada ZNG-a, koja je bila garancija sigurnosti Gacke, Otočca i Brinjskoga kraja.
Do kraja Domovinskog rata kroz redove 133. brigade je prošlo oko 6887 ljudi, a poginulo je i umrlo od zadobivenih rana njenih 103 pripadnika.
Srpska vojska, po zapovijedi i organizaciji Beograda i Srbije, izvršila je agresiju na Hrvatsku do tada neviđenu u Europi. Cilj je bio pripojiti veliki dio naše domovine Srbiji, prvo kroz ostanak u tzv. krnjoj Jugoslaviji, a onda Velikoj Srbiji. Pod srpskom vojskom podrazumijevamo pobunjene Srbe koji su živjeli u Hrvatskoj, četnike i druge dobrovoljce iz Srbije i dr., te JNA koja je ratovala u korist Srbije.
Hoće li se za ove zločine nakon 30 godina bilo tko ispričati i nadoknaditi štetu koja se može nadoknaditi?
Napadi na Otočac u rujnu počeli su 15. rujna 1991. godine kada je ubijeno je četvero civila, a razorena crkva Presvetog Trojstva. Ovo napadi i žestoke borbe trajali su danima, a 17. rujna osvojen je strateški cilj – vojarna u Otočcu. JNA je crkvu pogodila granatama, a vatra se proširila na čitav krov, koji je u potpunosti izgorio. Pri tome je vatra teško oštetila glavni oltar i pokrajnje oltare sv. Fabijana i Sebastijana te sv. Nikole. Obnovu je započeo župnik Vlado Pezelj, koji je crkvu obnavljao i prije Domovinskoga rata. Postupno je obnovljena crkva i župni stan uz nju.
Prvi dani travnja 1991. godine dali su naslutiti da grad Otočac u ratu koji se spremao neće imati mira. Podoficir JNA Ivan Medvedović, koji je bio na službi u Otočcu, za HTV je izjavio kako se priprema agresija na taj kraj. Zbog otkrivanja njezinih zločinačkih planova uskoro je pritvoren u Istražnom centru Vojnog suda u Zagrebu s optužbom da je širio lažne i netočne vijesti.
Hrvati u bivšoj općini Otočac počeli su se organizirati u dragovoljačke naoružane odrede. U svibnju i lipnju 1991. zaredali su nemiri na području između Vrhovina i Otočca. Između hrvatske policije i pobunjenih Srba redovito je intervenirala JNA. Time sprječavaju policiju da razoruža pobunjenike te se sve više stavljaju na njihovu stranu.
Tako je 19. srpnja 1991. u zasjedi pala i prva žrtva na području bivše općine Otočac. Na raskrižju putova „kod Srđe“ u Brlogu smrtno je stradao hrvatski policajac Slavko Cetinjanin. Uskoro se dolina Gacke našla u vrtlogu rata, a iz samostalnog bataljuna ZNG-a razvila se 133. otočka brigada Hrvatske vojske.
Tijekom višemjesečnih napada zrakoplovstvom JNA, koje je pored ostalog koristilo i napalm bombe, napadima iz minobacačkih, topničko-raketnih i tenkovskih sredstava po gradu Otočcu i okolnim naseljima Gacke doline iz sela koja su pretvorena u velikosrpska uporišta, poduzimaju se nove mjere u smislu jačanja obrane i stvaranja novih postrojbi, a time i stvaranje pretpostavki za izlaz iz nemoguće situacije u kojoj su se nakon 24. kolovoza 1991. godine našli branitelji i narod, gotovo potpuno okruženi neprijateljskim snagama – piše zapovjednik 133. brigade brigade, Davor Peitel, za hcz-zu.hr
Srbočetničke dragovoljačke postrojbe potpomognute s zrakoplovstvom, artiljerijsko-topničkim postrojbama, tenkovima, postrojbama protuzračne obrane (PRAGA, PZ topova 20/3 i 20/1 ) i pješaštvom JNA vrše žestok napad na Otočac s ciljem deblokade vojarne u srcu Otočca, a time i osvajanje Otočca. U toj neravnopravnoj borbi, nadljudskim naporima pripadnika postrojbi ZNG-a, MUP-a i Narodne zaštite iz Otočca, te pripadnika PJP Zabok, koje su se tog trenutka nalazile na braniku Otočca, odbijen je napad neprijateljskih postrojbi. Neprijatelj je u otvorenoj borbi doživio poraz, pri čemu su mu naneseni gubitci u ljudstvu i tehnici. Bio je to prvi veliki poraz neprijateljskih srbočetničkih snaga i postrojbi JNA na prostoru Gacke, u kojem su slabo naoružani i tehnički inferiorniji branitelji Otočca pokazali izuzetnu hrabrost – navodi Peitel.
Dana 17. rujna 1991. godine nakon četverodnevnog opsjedanja vojarne i borbi za Otočac, ZNG Otočac, zajedno sa postrojbama policije i Narodne zaštite borbom osvajaju vojarnu s velikim količinama naoružanja i opreme. Tom prigodom zarobljeno je 120 neprijateljskih oficira i vojnika.
Nakon osvajanja vojarne u Otočcu je stvorena vrlo jaka i moćna brigada ZNG-a, koja je bila garancija sigurnosti Gacke, Otočca i Brinjskoga kraja.
Do kraja Domovinskog rata kroz redove 133. brigade je prošlo oko 6887 ljudi, a poginulo je i umrlo od zadobivenih rana njenih 103 pripadnika.
Izvor:Narod.hr/hcz-zu.hr
Autor: Petar Horvatić/foto:slika zaslona
