18 godina od završetka mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja

15. SIJEČNJA 1998. Proces mirne reintegracije je općeprihvaćen kao uspješan, smatra demograf Dražen Živić. Mirna reintegracija kojom je 15. siječnja 1998. u ustavno-pravni poredak Hrvatske vraćeno dotad okupirano područje istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, poznato kao hrvatsko Podunavlje, ostala je u svijesti mnogih građana tog dijela Hrvatske kao najvažniji poslijeratni prijelomni događaj kojim je Hrvatska očuvala svoju cjelovitost. Nedvojbeno je riječ o prijelomnom događaju, ocijenio je demograf Dražen Živić, znanstvenik iz vukovarske podružnice Instituta društvenih znanosti “Ivo Pilar”, dodajući da je proces mirne reintegracije općeprihvaćen kao uspješan. „Međutim, mirna reintegracija nije samo povratak i obnova. To je trebao biti proces koji bi omogućio da se uklone i druge posljedice rata, od trauma do kažnjavanja zločina i pronalaska nestalih osoba. Kada gledamo i tu cjelinu, možemo zaključiti kako proces reintegracije nije dovršen do kraja“, rekao je Živić. Po njegovim riječima, upravo zato što proces mirne reintegracije u Podunavlju nije dovršen, danas baštinimo posljedice koje izazivaju prijepore, poput prava na dvojezičnost u Vukovaru. „Ostala su otvorena i pitanja kažnjavanja ratnih zločina, nestalih osoba, pa i same politike pojedinih manjinskih zajednica za čije predstavnike nisam siguran koliko su prihvatili realnost postojanja suverene hrvatske države“, ocijenio je Živić i dodao kako je, po njegovu mišljenju, pravi proces mirne reintegracije trebao slijediti tek nakon 15. siječnja 1998. U vezi s Vukovarom i prijeporima o dvojezičnosti, Živić je ocijenio da su oni rezultat toga što u dovoljnoj mjeri nisu uklonjene posljedice trauma Vukovaraca iz 1991. godine. „Traume se najbolje liječe tako da se uklone posljedice koje su dovele do njih. Ako je netko bio silovan, za izlječenje je potrebno da silovatelj bude kažnjen, a do toga nije došlo u dovoljnoj mjeri, već su stvari gurane pod tepih i nastojalo se živjeti kao da se ništa nije dogodilo“, istaknuo je, ocjenjujući kako je rat svojim razornim djelovanjem ostavio strašne traume, poglavito na Vukovarce, koji su bili izloženi velikoj patnji i kojih se u rodni grad nakon procesa reintegracije nije vratilo ni 60 posto. „To je jako mali postotak i puno je razloga za to“, ocijenio je, dodajući kako oprezno treba gledati i na službene podatke posljednjeg popisa stanovništa iz 2011. godine po kojima u Vukovaru živi 27.683 stanovnika od kojih je 15.881 Hrvata, ili 57,37 posto, a Srba 9654 ili 34,87 posto. „Mnogi misle kako te brojke nisu realne te smatraju kako danas u Vukovaru ne živi više od 22.000 stanovnika. Koliko nas je točno, ne želim nagađati, ali zbog niza pokazatelja oprezno treba gledati na službenu statistiku“, rekao je. Prije početka procesa mirne reintegracije u studenome 1995. potpisan je Temeljni sporazum o području istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, poznatiji kao Erdutski sporazum. Proces mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja počeo je 15. siječnja 1996., kad je Vijeće sigurnosti UN-a donijelo Rezoluciju 1037 i osnovalo posebnu prijelaznu upravu u istočnoj Slavoniji (UNTAES). Za prijelaznog upravitelja imenovan je umirovljeni američki general Jacques Paul Klein. Za provedbu aktivnosti u procesu mirne reintegracije osnovan je Ured privremene uprave za uspostavu hrvatske vlasti u istočnoj Slavoniji, Baranji i zapadnome Srijemu, a za predstojnika je imenovan današnji osječki gradonačelnik Ivica Vrkić. Sporazum o završetku razvojačenja potpisan je u vukovarskoj vojarni 27. lipnja 1996., a nadzor nad svim vojnim objektima u tom području preuzela je prijelazna uprava UN-a. Nakon razvojačenja 1. srpnja počela je djelovati i prijelazna policija, koja je polovicom prosinca iduće godine uključena u MUP RH. Proces mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja službeno je završio 15. siječnja 1998. svečanim činom predaje uprave hrvatskog Podunavlja iz ovlasti UN-a pod ingerenciju hrvatskih vlasti.