19. rujna 1995. operacija ‘Una’ – jedina izgubljena velika bitka Hrvatske vojske od kraja 1991.

I DANAS POSTOJE NEJASNOĆE 19. rujna 1995. prekinuta je zbog neuspjeha i gubitaka napadna akcija Hrvatske vojske pod nazivom „Una“. Tom operacijom pokušao se stvoriti nadzor nad gradovima u dolini desne strane rijeke Une u Republici Srpskoj, te otvoriti put prema Prijedoru. Bila je to prva velika izgubljena bitka Hrvatske vojske nakon forsiranja rijeke Kupe u prosincu 1991. U hrvatskoj javnosti i danas postoje kontroverze i nejasnoće o naredbi pokretanja i prekida operacije Una. Na današnji dan 19. rujna 1995. završila je neuspjehom napadna operacija Hrvatske vojske pod imenom „Una“. To je jedina veća bitka koju je Hrvatska vojska izgubila od prosinca 1991., i ujedno njen jedini poraz u oslobodilačkim akcijama Hrvatske i Bosne i Hercegovine 1995. Zbog toga hrvatska javnost i danas malo zna o ovoj akciji. Akcija „Una“ dio je napadnih operacija Hrvatske vojske u oslobađanju Bosne i Hercegovine 1995. Sama akcija trajala je svega dva dana 18-19. rujna 1995. kada je zbog gubitaka i neuspjeha prekinuta. Različita mišljenja i pretpostavke o neuspjehu operacije „Una“ Postoje i objektivne pretpostavke da je ova akcija bila diplomatski forsirana iz određenih međunarodnih krugova kako bi se nepopustljive i pregovorima potpuno nesklone Srbe (što je i razumljivo jer su držali preko 70% ratnim zločinima etnički očišćene BiH) prisililo da sjednu za pregovarački stol, te pristanu na ustupke i dogovor. To spominje američki diplomat Richard Hoolbroke u svojoj memoarskoj knjizi rečenicom izrečenom hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu:“ Gospodine predsjedniče, tražim od vas i vaše vojske sa odete što dalje možete, ali ne uzimajte Banja Luku…“. Također se je pritiskalo da HV odustane od osvajanja Trebinja i istočne Hercegovine radi zaštite Dubrovnika. Amerikanci su to smatrali okidačem koji bi prouzročio kretanja stanovništva i sukobe velikih razmjera, čak do izravnih sukoba Srbije i Hrvatske što bi prekinulo svake pokušaje prestanka rata. Danas mnogi američki diplomati smatraju to pogreškom. Drugo mišljenje, koje se razlikuje od navedenih pretpostavki, izrekao je zapovjednik 1. Brigade general Marijan Mareković 2006. u intervjuu za Jutarnji list “Kad su 1. i 2. gardijska brigada napravile mostobran na Uni i kad je trebalo ubrati plodove jednodnevne borbe na rijeci, došla je zapovijed da se sve naše postrojbe povuku. Malo je ljudi tada znalo zašto. Tek sam prije nekoliko mjeseci pročitao da su se američki avioni u Avianu već zagrijavali da tuku naše snage na Uni. Očito da ta operacija nekome nije politički odgovarala. Hrvatske snage su, uz pomoć Armije BiH, zauzele to područje i kretale se prema Banja Luci. U toj operacji uništili bismo Banja Luku, odnosno Republiku Srpsku, a Miloševiću bi, nekoliko mjeseci nakon 250 tisuća izbjeglica iz tzv. Krajine, u Beograd stiglo još pola milijuna iz Republike Srpske.“ Svakako, jedan od uzroka sigurno je da sama akcija nije bila kvalitetno pripremljena i da je nakon poraza Hrvatske vojske u prosincu 1991. kada se forsirala rijeka Kupa i napad prema Glini, ovo bio prvi veći poraz iste. Osim toga, kukavički bijeg srpske vojske nakon akcije Oluja, te pružanje žestokog otpora samo na pojedinim točkama (Derale, Šipovo, Drvar…) unijele su preveliko opuštanje u redove hrvatskih vojnika s obzirom da je ovo područje branio 1. Korpus VRS na čelu sa srpskim generalima i ratnim zločincima Ratkom Mladićem i Momirom Talićem. Plan operacije „Una“ Snage HV trebale su: 1.  forsirati rijeku Une u području Bosanskog Novog i Bosanske Dubice, i rijeku Savu u području Jasenovca 2.  nakon forsiranje rijeka produžiti napad u smjeru Prijedora. Ciljevi operacije Ciljevi operacije su bili: 1.  sprječavanje topničkih udara na Pounje i Hrvatsku Kostajnicu kako bi se ubrzao povratak proganika i povećala sigurnost na tom području, 2.  stavljanje rijeke Une i Unske pruge pod nadzor HV-a i Armije BiH, 3. odbacivanje srpskih snaga prema Prijedoru i Banjoj Luci čime bi se zauzelo više teritorija i time osigurale bolje pozicije pred predstojeće pregovore, 4.  jedan od tajnih ciljeva je bio da se ne dopusti 5. korpusu Armije BiH izlazak na rijeku Savu. Tijek operacije „Una“ Operacija „Una“ počela je 18. rujna 1995. Prelazak hrvatskih postrojbi preko Une odvijao se u vrlo nepovoljnim uvjetima kad je riječ o prirodnoj prepreci kao što je rijeka. U prvih nekoliko sati operacije poginulo je 5 pripadnika 1. gbr. Mostobran preko Une hrvatske postrojbe su radile pri brzini rijeke od 4 m/s što je vrlo rizično, nekoliko čamaca se prevrnulo, no unatoč tomu i 1. i 2. gardijska brigada uspjele su ući u Bosansku Dubicu i Bosanski Novi osvajajući dijelove naselja. U tim gradovima su se vodile ulične borbe. Iako su za prijelaz preko Une bili su spremni i hrvatski tenkovi oni nisu prebačeni, tako da su mostobran pokušavale uspostaviti samo pješačke postrojbe. Međutim, s one strane Une dočekala ih je dobro ukopana srpska vojska koja ih je počela tući iz sveg oružja. Mostobran nije bio kvalitetno uspostavljen u takvim uvjetima riječnog toka, nije bilo dovoljno snaga da se slomi takav srpski otpor. Prekid operacije Dan nakon početka operacije 19. rujna 1995. donesena je zapovijed za prekidom akcije. Tijekom povlačenja stradao je jedan dio hrvatskih snaga. TV kalendar – operacija „Una“