20. studenoga 1991. Ovčara – još danas se traži 60 žrtava ubijenih na Ovčari, te više od 350 nestalih Vukovaraca

Ovčara, odnosno genocid u Vukovaru, je ratni zločin koji su počinili pripadnici JNA i srpskih četničkih postrojbi u noći s 20. na 21. studenoga 1991. godine tijekom srpske okupacije Vukovara kada je ubijeno 260 ranjenika, većinom Hrvata, koji su odvedeni iz Vukovarske bolnice, te potom smaknuti i bačeni u jame.

Oko 60 osoba ubijenih na Ovčari se još smatra nestalima, ali je njihova sudbina izvjesna. Nitko ne želi reći gdje su njihova tijela.

Šest kilometara istočno od Vukovara nalazi se VUPIK-ovo uzgajalište stoke Ovčara. U dijelu Ovčare gdje se nalaze hangari otvoren je srpski koncentracijski logor kroz koji je prošlo mnoštvo zatočenika. Oni koji nisu podlegli torturama u hangarima odvoženi su na osamljeno mjesto gdje su strijeljani te bačeni u masovnu grobnicu.

Spomen dom Ovčara – ostaci stvari žrtava masakra

 

U rujnu i listopadu 1996. započele su ekshumacije iz masovne grobnice koje su trajale 40 dana. Ekshumirano je 200 tijela ubijene u dobi od 16 do 77 godina. Oko 60 osoba ubijenih na Ovčari se još smatra nestalima, ali je njihova sudbina izvjesna. Uglavnom su to bili ranjenici, civili i medicinsko osoblje odvedeno 20. studenoga 1991. godine iz vukovarske bolnice.

U spomen na 200 ranjenih hrvatskih branitelja i civila iz vukovarske bolnice mučenih i pogubljenih na Ovčari, podignuto je Spomen-obilježje Ovčara. Na crnom obelisku provlači se raspuklina u obliku križa u čijem se središnjem dijelu nazire silueta ranjene golubice bez glave – simbol svih masovnih grobnica u Hrvatskoj. Spomenik je djelo akademskog kipara Slavomira Drinkovića.

Predstavlja vrijeme i mjesto stradanja 261 žrtve srpske agresije koje su dovedene iz vukovarske bolnice te mučki ubijene. U spomen na žrtve Ovčare hangar u koji su žrtve dovedene pretvoren je u memorijalni centar.

 

Probna iskapanja na poljoprivrednom dobru Ovčara nedaleko od Vukovara, a koja su obavljana u sklopu procesa traženja osoba nestalih u Domovinskom ratu, nisu dala rezultata. Nažalost, nikakve informacije o mogućoj grobnici koja bi na toj lokacija skrivala posmrtne ostatke još 60-ak žrtava Ovčare nisu se pokazale točnima.

A oni koji znaju mjesto stradanja 60 ranjenika odvedenih iz bolnice u Vukovaru, a među njima i Jean Michela Nicoliera – šute.

Vukovar i danas ne zna sudbinu više od 350 osoba čija se imena nalaze na popisu nestalih u Domovinskom ratu

Bijeli križevi – nijemi svjedok najveće grobnice u Europi sa 938 tijela

Nijemi svjedok stravičnog rata i terora nad Hrvatima u Vukovaru je masovna grobnica na Novom groblju, danas Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata koji se nalazi na istočnom prilazu gradu. Nakon okupacije grada tu su pokopani svi koji su poginuli tijekom agresije na Vukovar, ali ih nije bilo moguće pokopati na groblju jer su se nalazili u vrtovima, na ulicama, stadionu i oko bolnice, te oni koji su pogubljeni nakon same okupacije grada. Godine 1998. ekshumirano je 938 tijela. To je dosad najveća masovna grobnica u Europi nakon Drugoga svjetskog rata.

Mjesto masovne grobnice je nakon ekshumacije obilježeno postavljenjem 938 bijelih mramornih križeva, a groblje je podijeljeno u tri dijela: Aleju poginulih hrvatskih branitelja, Aleju umrlih hrvatskih vojnih invalida Domovinskog rata i Aleju civilnih žrtava iz Domovinskog rata. Između bijelih križeva i Aleje poginulih hrvatskih branitelja i civila 2000. godine postavljen je središnji spomenik autorice Đurđe Ostoja. Izrađen je od patinirane bronce, visok je četiri metra, u obliku otvorenog križa čiji su krakovi postavljeni na sve četiri strane svijeta, simbolizirajući križ i žrtvu Vukovara. U sredini spomenika upaljen je vječni plamen.