20. travnja 1945. Memento uoči Bleiburga (Lika) – partizanski zločinci ubijali samo Hrvate po etničkom ključu i to do 1950. godine
Ove godine neće biti komemoracije žrtvama partizanskih pokolja Bleiburga i križnih puteva. Ali zaboraviti ih nećemo.
Nakon ulaska partizanskih postrojbi u Gospić u travnju 1945. otpočela su planirana ubijanja Hrvata. Žrtve partizanskog terora birane su po rasističkom etničkom ključu: isključivo su ubijani Hrvati, a Srbe se nije diralo. Rasistička i šovinistička ubojstva Hrvata trajala su godinama, do 1950. godine.
U izvješću Javnog tužiteljstva Okruga Lika, Gospić, od travnja 1945., Javnom tužiteljstvu FD Hrvatske, Zagreb o stanju u Lici nakon što su partizani zauzeli Gospić, Javni tužitelj Marko Vojinović navodi: “U Hrvatskim selima vlada strah što će biti s onima koji se predavaju novim vlastima. […] Prilikom ulaska naših jedinica u Gospić, hotimično je ubijeno od strane naše vojske 12 nedužnih osoba većinom žena i djece. […] Slični slučaj, ali u neznatnom mjeri desio se je u Otočcu. Ovo su uzroci da izvjestan broj Hrvatskog življa gleda da je naš rad i teorija o učenju bratstva i jedinstva samo prazna priča.” Vladimir Geiger, Mate Rupić, Mario Kevo, Egon Kraljević, Zvonimir Despot (prir.), Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944. – 1946. Dokumenti. Zagreb i središnja Hrvatska, Slavonski Brod – Zagreb, 2008. godine
Nakon ulaska partizanskih postrojbi u Gospić u travnju 1945. otpočela su planirana ubijanja Hrvata. Masovna ubojstva nastavila su se gotovo cijele 1945. godine. Sve do 1950. ubijali su sužnje u manjim skupinama i pojedinačno. Ostala stratišta i grobišta u Lici su skrivali, ali Gospić nisu. Na ovom stratištu i grobištu ”komunistički antifašisti” – krvnici i zločinci, vršili su ritualna ubojstva strijeljanjem i vješanjem. Nasilno su privodili žene, djecu i starce da nazoče tom krvavom činu. Odrasle muškarce su pobili i pozatvarali, a rijetki su našli spas sakrivši se u šumu.
Partizanke su posebice bile krvoločne.
Na blagdan Sv. Marije Magdalene 22. srpnja 1945. osudili su na smrt i istog dana ubili 54 hrvatskih mučenika.
Teško je naći civiliziranu državu koja se prema svojim žrtvama ponaša hladno i bešćutno kao naša Hrvatsku. Divljačka rasistička ubojstva, koja nadilaze i nacističku mržnju, bila su djelo velikosrpkih i jugoslavenski orijentiranih boljševika. Samo Hrvati su se našli na udaru tih pomahnitalih zvijeri i doslovno sva hrvatska sela Like bila su zahvaćena ovom luđačkom šovinističkom mržnjom. U pravoslavna sela boljševici uopće nisu ulazili s nakanaa niti uhićenja, a kamoli ubijanja.
Naša država 1991. nije stvorena revolucijom već promjenom imena. Komunisti i njihovi sljedbenici ostali su u svim strukturama vlasti, te u tiskovnim i elektronskim medijima. Smišljeno su urušili onaj silni osloboditeljski zanos na kojem smo izborili slobodu i utemeljili Republiku Hrvatsku.
Zato danas se grobišta ne otvaraju jer u njima leže isključivo – Hrvati.
Ni Slovenci nisu slučajno otkrili strašna masovna grobišta. Znali su oni vrlo dobro za njih. Njihovi komunisti i partizani dobro su poznavali mjesta pogodna za masovna ubijanja. Ne samo da su ukazali na ta mjesta, već su sudjelovali u masovnim ubojstvima, nažalost, najviše Hrvata. Na isti takav način to su u Hrvatskoj radili hrvatski komunisti i partizani. Nema obitelji u Gospiću, a i Lixi, kojoj nije ubijen barem jedan član.
Partizanski i srbokomunistički ratni i poratni zločinci i zločin trebali bi biti osuđeni. Namjerno se odugovlači kako bi što više zločinaca i malobrojno preživjelih žrtava ostalo na životu.
Očekujemo da će prisiljeni zakonom omogućiti istinit popis hrvatskih žrtava rata i poraća, te dostojno obilježiti sva stratišta i grobišta. Svaka žrtva ima pravo na ime i grob. Zločin je prešutjeti žrtve i oskrnaviti njihove grobove, kako ove ovdje, tako i drugdje, diljem bivše države Jugoslavije, tamnice hrvatskog naroda.
Izvor:Narod.hr
Autor: Petar Horvatić/Foto: slika zaslona
