21. prosinca 1990. SAO Krajina – Srbija i pobunjeni Srbi organizirali na tlu Hrvatske genocidnu tvorevinu

Samoproglašena vlada pobunjenih hrvatskih Srba, pod direktnim utjecajem i vodstvom Srbije, na čelu s Milanom Babićem 21. prosinca 1990. godine objavila je osnivanje Srpske autonomne oblasti Krajine na tlu Hrvatske. Bila je to jezgra genocidne tvorevine u kojoj su trebali živjeti samo Srbi, a Hrvati biti ubijeni ili protjerani, što se vrlo brzo i dogodilo. Malo kasnije, dana 1. travnja 1991. vlada te i takve tzv. SAO Krajine objavila da se odvaja od Hrvatske i priključuje Srbiji.  Republika Srpska Krajina (RSK) bila je međunarodno nepriznata marionetska srpska paradržava stvorena na okupiranom teritoriju Hrvatske, u funkciji stvaranja Velike Srbije. Formirana je tijekom 1991. okupacijom dijelova Hrvatske. Većinu teritorija Oružane su snage Republike Hrvatske oslobodile tijekom 1995. godine, ali i ranije od jeseni 1991. do 1994. godine nizom izvrsno organiziranih akcija oko Dubrovnika, Maslenice, Gospića, Dinare i dr. gdje je sprska vojska gubila ključne bitke. Ostatak područja tzv. SAO Krajine i dio gdje su Hrvati pretprjeli najveća ubijanja, logore i progone,  Hrvatsko Podunavlje, mirno je reintegrirano u hrvatski pravni sustav 1998. godine. Mnogi očito namjerno zaboravljaju što se tamo događalo u periodu dok je na vlasti bila tzv. SAO Krajine, te je samo od dolaska snaga UN-a na tom okupiranom teritoriju ubijeno čak 600 civila Hrvata, tako da su Hrvati praktički prestali postojati na 30 posto teritorija Hrvatske. U tom svjetlu valja gledati i navedene nedavne izjave gradonačelnika Vukovara Penave koji traže da zločinci budu kažnjeni, a žrtve dobe dostojan status. Stječe se dojam da svi u Hrvatskoj nemaju razumijevanja za to, pa čak i oni koji bi mogli učiniti mnogo po tom pitanju. Prvi je vođa hrvatskih Srba, još u doba raspadanja komunizma, bio psihijatar i član SANU Jovan Rašković. No, iako je sam u nemaloj mjeri doprinio radikalizaciji situacije, Rašković nije smatran za dovoljno odlučnog vođu, a po nekim podatcima nije bio ni do kraja slijepi provoditelj Miloševićeve politike. Stoga je zamijenjen tipičnim poslušnicima poput kninskoga zubara Milana Babića i policajca Milana Martića. Babićeva samoproglašena vlada objavila je osnutak “Srpske autonomne oblasti Krajina” (SAO Krajina) 21. prosinca 1990, dok je 1. travnja 1991. vlada tzv. “SAO Krajine” objavila da se odvaja od Hrvatske i priključuje Srbiji. Sudeći prema iskazima sadržanima u knjizi jugoslavenskoga generala Veljka Kadijevića “Moje viđenje raspada”, 1993., plan je bio sljedeći: krajem rujna je trebalo “poraziti hrvatsku vojsku potpuno ako situacija dozvoli…ostvariti puno sadejstvo sa srpskim ustanicima u Srpskoj Krajini; omogućiti dovršenje izvlačenja preostalih delova JNA iz Slovenije” i nastavlja: “Ideja manevra sadržavala je sledeće osnovne elemente: – potpuno blokirati Hrvatsku iz vazduha i sa mora; – pravce napada glavnih snaga JNA što neposrednije vezivati za oslobođenje srpskih krajeva u Hrvatskoj i garnizona JNA u dubini hrvatske teritorije. U tom cilju ispresecati Hrvatsku na pravcima Gradiška-Virovitica; Bihać-Karlovac-Zagreb; Knin-Zadar; Mostar-Split… jakim snagama iz rejona Herceg Novi-Trebinje, blokirati Dubrovnik sa kopna i izbiti u dolinu Neretve i na taj način sadejstvovati snagama koje nastupaju na pravcu Mostar-Split; – nakon dostizanja određenih objekata, obezbediti i držati granicu Srpske Krajine u Hrvatskoj”. (Veljko Kadijević: “Moje viđenje raspada”, Beograd, 1993., str. 134.-136.) Dok je prvotni plan bio zapravo vojno-intervencionistički, s nasilnim svrgavanjem demokratski izabrane hrvatske vlasti kao nužnim dijelom, druga se i konačna inačica svela na goli rat za zemlju i teritorij, kojih integralni dio bijaše etničko čišćenje i progon Hrvata sa zacrtanih područja, te esencijalno rat protiv hrvatskoga naroda u svim krajevima Hrvatske. Tzv. SAO Krajina, stvorena pod direktnim utjecajem Beograda i velikog dijela pobunjenih Srba u Hrvatskoj, bila je u naravi genocidna tvorevina. Zašto? Zato jer je stvorena s ciljem uništavanja Hrvata, stvaranja etnički čistog teritorija koji bi nakon svih zločina postao dio Srbije.