29. kolovoza 1942. – četnički pokolj Hrvata u vrgoračkom kraju

Pokolj u kolovozu 1942. u selima vrgoračkog kraja izvršili su istočnohercegovački četnici Draže Mihajlovića u suradnji s Talijanima. Ubijen je 141 civil, a sva sela su sravnjena sa zemljom osim kuće u Kozici gdje je bio talijanski štab. Ovaj zločin se prešućivao za vrijeme komunističke Jugoslavije, a pokušavalo ga se poput mnogih drugih partizanskih i četničkih zločina čak pripisati ustašama. U pokolju su ubijena i tri katolička svećenika. U Srbiji je nedavno potpuno rehabilitiran četnički pokret. Za vrijeme četničkog pohoda 29. kolovoza 1942. godine tijekom završnih djelovanja u sklopu talijanske operacije Albia protiv biokovskih partizana u selima vrgoračkog kraja izvršen je veliki masakr nad civilima Hrvatima. Tada je stradao 141 civil u zabiokovskim selima Rašćane, Kozica, Dragljane i Župa, a među njima su i tri katolička svećenika: kozički fra Ladislav Ivanković, rašćanski don Ivan Čondić i župski don Josip Braeonović. Major Bačević Draži Mihaloviću:“Srpska zastava je na moru“ Prema riječima preživjelih svjedoka, to su bili postrojbe četnika pod zapovjedništvom majora Petra Bačevića koji je bio podređen četničkom štabu zloglasnog četničkog vojvode Draže Mihajlovića, a koje su Talijani doveli do Dubrave s 33 kamiona. Izvještavajući o zločinima, četnički major Bačević je pisao Draži Mihajloviću da su četnici njegove “kaznene ekspedicije” izmedu Ljubuškog i Vrgovca “oderali živa tri katolička svećenika” i da su “ubijali sve muškarce od 15 godina na više”. „Vratio sam se sa puta po Hercegovini. Četiri naša bataljona, oko 900 ljudi, krenuli su preko Ljubuškog, Imotskog i Podgore i izbili kod Makarske na more. Sedamnaest sela spaljeno, 900 ustaša ubijeno, nekoliko katoličkih sveštenika živo odrano. Prvi put posle sloma poboli srpsku zastavu u more i klicali kralju i Draži. Naši gubici minimalni.”, napisao je u svom izvješću četnički major. Dragoljub Mihailović Draža je na to odgovorio: „Zadovoljan sam sa vašim izveštajem o izbijanju na more. Iskoristite ovu akciju da se postavi siguran kanal za vezu sa Dinarskom divizijom. Na ovome kanalu postaviti naše odrede, a pored ovih i hrvatske odrede kojima na čelo staviti Hrvate oficire koji su se ranije stavili vojvodi na raspoloženje. Posle ovoga za najkraće vreme Vi zajedno sa dinarcima treba da raščistite prostoriju između: Mostar — Konjic — Visoko — Travnik — Jajce — Livno, Dinarce postaći na jači rad i što hitniju organizaciju i aktivnu borbu protiv komunista i ustaša.” Zločin o kojemu se šutjelo u jugoslavenskoj javnosti To je bio jedan od najkrvavijih dana u vrgoračkoj povijesti, kojega se rodbina stradalih prisjeća svake godine na komemoraciji s posebnom tugom i boli. Nema kuće od Dubrave do Rašćana koja taj dan nije bila zavijena u crno. Dugo se o ovom strašnom zločinu šutjelo za vrijeme bivše države. „Nitko nije smio reći da su ovaj zločin počinili četnici, čak su pokušali iskriviti povijest ističući da su to učinili ustaše“ – rekao je na komemoraciji vrgoračkim žrtvama 2013. kozički župnik fra Marko Bitanga.

Kozica, komemoracija foto: vrgorac.hr