3. lipnja 1991. Domovinski rat – stvaranje prvih četnički uporišta u istočnoj Slavoniji

Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata u svojoj kronologiji spominje da je početak mjeseca lipnja 1991. ujedno i vrijeme kada su na području istočne Hrvatske i “selima istočne Slavonije (Mirkovci, Markušica, Tenja, Bijelo Brdo, Borovo Selo, Bršadin, Pačetin, Trpinja, Bobota, Vera, Negoslavci) uspostavljene terorističke baze srpskih ekstremista za napade na Osijek, Vinkovce i Vukovar te okolna sela.” 

Tri su ključne baze koje su uspostavljene sa isključivim ciljem utvrđivanja terorističkih položaja i napada na hrvatske gradove istočne Slavonije: Vinkovce, Vukovar i Osijek. Bila su to zloglasna teroristička uporišta iz čijih su utvrda ubijene stotine nevinih stanovnika najistočnijeg dijela Hrvatske: Tenja pored Osijeka, Mirkovci pored Vinkovaca i Borovo Selo pored Vukovara. 

Bila su to sela gdje su se zbog blizine i “naslanjanja” na velike gradove istočne Slavonije zajedničkom strategijom i dogovorom proklamirano ‘neutralne’ JNA, četničkih postrojbi i lokalnih srpskih paramilicija utvrdile terorističke baze za napade na hrvatske gradove i mjesta. Cilj tih baza bila je priprema za izvođenje općeg napada na hrvatske gradove Vukovar, Vinkovce i Osijek, što se i dogodilo koji mjesec kasnije.

Kronologija nastanka četničkih uporišta istočne Slavonije

Iako su nemiri i neredi u srpskim mjestima istočne Slavonije počeli već u vrijeme održavanja prvih višestranačkih izbora 1990., njihova kulminacija i opća oružana pobuna počinje u kasno proljeće i rano ljeto 1991.

Već u travnju 1991. u Hrvatsku dolaze parlamentarci iz srbijanskog parlamenta, od kojih su najpoznatiji Vojislav Šešelj, Milan Paroški i srbijanski ministar Stanko Cvijan, držeći huškačke govore u lokalnim selima sa srpskim stanovništvom. Srpsko stanovništvo je već bilo potpuno naoružano, bilo dijeljenjem oružja Teritorijalne obrane koje je oduzeto od hrvatskih vlasti u vrijeme Ivice Račana, bilo naoružavanjem kojim je JNA naoružavala isključivo civile srpske nacionalnosti, u početku pod okriljem noći.

Na tim skupovima se prizivala “Velika Srbija”, prijetilo se hrvatskom stanovništvu ubijanjem i protjerivanjem i novoizabranoj vlasti na čelu sa pokojnim predsjednikom Franjom Tuđmanom. Učestale su i barikade koje su počele još 1990. u sjevernoj Dalmaciji u okolici Knina. 

Sve je poprimilo tragične razmjere kada je u jednom od uporišta, Borovom Selu, ubijeno i masakrirano 12 hrvatskih policajaca u zasjedi u kojoj su sudjelovali i četnici iz Srbije.

Također je uskoro i minirana pruga između Borova Sela i Dalja, a to će tijekom svibnja i lipnja 1991. postati svakodnevna pojava u istočnoj Slavoniji.

U lipnju mjesecu se po uzoru na sjevernu Dalmaciju osniva „Srpska autonomna oblast Istočna Slavonija i Zapadni Srem“, s namjerom izdvajanja tog teritorija iz sastava Republike Hrvatske i progona hrvatskog, mađarskog i drugog nesrpskog stanovništva s tog teritorija.

Dok su Tenja, Borovo Selo i Mirkovci bili mjesta već poznata hrvatskom stanovništvu po oružanoj pobuni protiv hrvatske države, sada i druga mjesta dolaze na naslovnice novina i TV emisija kao žarišta terorističkog djelovanja: Bobota, Vera, Bršadin, Trpinja, Negoslavci, Pačetin, Bijelo Brdo, Markušica i druga.

Hrvatska policija i hrvatsko stanovništvo uopće više nije imalo pristupa u ta mjesta. Malobrojno hrvatsko stanovništvo u tim mjestima se proganja ili zatvara u ‘lokalne zatvore’ koje je imalo svako od ovih mjesta. Barikade i pucnjava postaju svakodnevnica, a uskoro i civilne žrtve.

Mjesec lipanj 1991. bio je uvod u rat koji se u kolovozu proširio po cijeloj Hrvatskoj, a osobitim intenzitetom u istočnoj Slavoniji gdje je došlo do velikih oružanih sukoba gotovo nenaoružanih branitelja sa izvrsno naoružanim srpskim terorističkim skupinama kojima se uskoro otvoreno pridružila i JNA.