30 GODINA OD "KRVAVE NEDJELJE"

- Ponovno je napadnut Daruvar.
U to su vrijeme teroristi već imali minobacače i naoružanje "JNA", dok su tenkovi vojske, topništvo i zrakoplovstvo samo čekali znak za opći napad. I zato su bili su sigurni kako će uz njezinu pomoć pobijediti. Otuda tolika samouvjerenost i agresivnost. Sve je izašlo na vidjelo već u nedjelju, 1. rujna te ratne 1991. godine, kad su četnici - teroristi uz snažnu logističku potporu "JNA" zasuli Daruvar iz svih oruđa i oružja, a u pomoć su im na kraju izašla i oklopna vozila iz vojarne. Najjače borbe vođene su na položaju koji su držali pripadnici Hrvatske policije, u Doljanima, na Kopečku. Koordinator obrane grada bio je Nikola Ivkanec. Tog jutra u 08:00 sati, on nadređenima šalje izvanredni izvještaj o stanju na bojišnici. Na to je pristigao BOV i pripadnici SJP "OMEGA" Bjelovar s oko 40 pripadnika postrojbe.

"Borba za Daruvar još traje. Nalazimo se u poluokruženju. Tučemo minobacačima. Vojska minirala cestu u Doljanima i time spriječila intervenciju BOV-a i ostalih snaga. Naše snage u Siraču i Doljanima kod kasarne odsječene. Napadaju ih jake odmetničke snage iz sela Miljanovac…Zatražio sam pomoć u ljudstvu i materijalnim sredstvima. Sedam dana tražim BOV i druga sredstva a nikako da dođu. Ukoliko HITNO NE DOBIJEM POJAČANJE Daruvar može pasti jer se borimo lovačkim naoružanjem s malo municije."
- Oko 06:00 sati, na cesti Daruvar-Doljani, Srbo-četničke snage digle su u zrak dio ceste, nakon čega počinje prva razmjena vatre između četnika i nešto ranije oformljene ATJ "Pjetlići". Tijekom noći bio je minobacački napad na Daruvar, a oko 50 četnika bilo je na brdu „Kopeček“ Za vrijeme sukoba, cesta je zatrpana šljunkom, a prilikom borbe nije bilo stradalih policajaca. No bez Nešto kasnije sukob se seli na drugi kraj grada, tj. kontrolni punkt "Super" u Donjem Daruvaru, gdje je razbijeno četničko mjesto u daruvarskim vinogradima. Taj dan, borbe su se izmjenjivale stalno, tako da je i do borbi došlo u samom Siraču. "Pjetlići" na putu za Sirač, nailaze na vozilo hitne pomoći, kraj kojeg je vozač ustrijeljen na brutalan i nehuman način (metkom u čelo), a teški ranjenik iz vozila ostavljen da umre na mukama. Počelo se s čišćenjem terena, jer netom ranije ispred pripadnika policije prošle su Srbo-četničke grupe. Ulaskom u samo mjesto Sirač, pronalaze se slabo naoružane hrvatske straže. Nakon sastanka u kriznom stožeru, u jednom od ugostiteljskih objekata "Pjetlići" uhićuju trojicu Srba (četnika), zbog sumnje u izvršenje KD "oružane pobune" i zločin nad civilima. No isto su ubrzo pušteni, jer je su Srbo-četnici zaprijetili minobacačkim napadom na Daruvar. Poslije podne, slijedi minobacački napad na Daruvar i Donji Daruvar, gdje je poginuo Tihomir Vrdoljak, pripadnik PHR, te ponovni sukob kod KP "Super", a istom prilikom je uhićen jedan četnik.
- U Doljanima razbješnjeli četnici, zbog pretrpljenih gubitaka, osvećuju se nad zarobljenim policajcima . Skidaju ih do gola, vežu žicama i postavljaju na cestu. Ne znajući za rečeno, dolazi do novog okršaja, a četnici pucaju po nemoćnim policajcima. Ima mrtvih i ranjenih, koje policajci izvlače, a ostatak postrojbe razbija četničko uporište, nanose im još više gubitaka. Na Kopečku su poginuli: policajci Srećko Manđini i Eugen Lapčić i pripadnici odreda narodne zaštite: Željko Bublić, Vlado Plažanin i Tihomir Lneniček . U žestokom okršaju nema ranjenih policajaca ATJ-a, četnici se uspijevaju pregrupirati i okružuju 20-tak pripadnika "Pjetlića", koji se uz žestoku paljbu iz pješadijskog naoružanja i uz pomoć BOV-a, povlače s mjesta okršaja. Nakon borbe uhićen je jedan četnik. U same borbe pripadnici tzv. JNA nisu se uključivali, jedino su zatražile puštanje na slobodu zarobljenih četnika, kako bi se spriječilo jače granatiranje Daruvara. Po neprovjerenim izvorima tog dana poginulo je oko 40-tak četnika. Tog dana bilo je sedam sukoba sa srbočetničkim snagama, na rubnim područjima Daruvara.
Prisjetiti se tog dana, uz naše gubitke, branitelji grada Daruvara, koji su tog dana branili i obranili grad Daruvar i okolicu, može biti i ponosan, jer s malim brojem snaga, slabo naoružani, dali su sve od sebe da naseljeni Daruvar ne padne u ruke neprijatelju, najeli im teške gubitke. Bila je to "Daruvarska krvava nedjelja", ali i dani ponosa i slave, za sve pripadnike koji su se taj dan borili.