4. lipnja 1992. godine hrvatska je javnost doznala za masovnu grobnicu s 208 hrvatskih žrtava u okupiranim Tordincima

  U mjestu Tordinci u istočnoj Slavoniji, pripadnici ruskog bataljuna UNPROFOR-a su u drugoj polovici ožujka 1992. godine otkrili masovnu grobnicu i potom ekshumirali 208 posmrtnih ostataka hrvatskih žrtava - u većini civila - koje su bile pobacane u jamu s kupa s ubijenim i uginulim životinjama. Hrvatska je javnost za ovo doznala 4. lipnja iste godine, zahvaljujući izvorima iz 109. vinkovačke brigade HV.

 Prema podacima do kojih se došlo kasnijim istraživanjima, u toj su zajedničkoj grobnici nakon egzekucije bili pokopani Hrvati, Mađari i građani drugih nacionalnosti s područja cijele općine Tordinci (osim iz ovog mjesta i iz Antina, Ćelija i Korođa).

 Hrvatske vlasti nisu u to vrijeme imale pristupa ovom području budući da je od listopada 1991. godine bilo okupirano.

 Sela Tordinci i Antin, u većini nastanjena Hrvatima ali okružena selima u kojima su većinsko stanovništvo bili Srbi, izložena su od travnja 1991. godine provokacijama koje su s približavanjem ljeta i jeseni postajale sve učestalije i drskije, a naročito nakon što su "JNA" i četnici 3. srpnja izvršili otvorenu agresiju na Baranju i istočnu Slavoniju s tisućama vojnika i uz potporu jakih oklopnih i topničkih snaga.

 Već krajem rujna te prve ratne godine, velika većina civila iz Antina predaje se srpskom agresoru i napušta svoje selo, dok se Tordinci brane s oko stotinjak pripadnika 109. brigade HV sve do 25. listopada, kada jake snage "JNA" i njihove pomoćne trupe (domaći srpski teroristi i četnici i dragovoljci iz Srbije) slamaju otpor branitelja i zauzimaju selo. Ubijene agresor zakopava na nekoliko mjesta, u masovne grobnice od kojih je najveća bila u središtu Tordinaca.

 Treba napomenuti kako su nakon otkrića ove masovne grobnice i ekshumacije koju je izvršio ruski bataljun UNPROFOR-a, pripadnici agresorske vojske leševe žrtava premještali na razne lokacije po istočnoj Slavoniji kako bi prikrili zločine - što je inače bila njihova praksa na svim područjima koja su okupirali, pa i kasnije u ratu u Bosni i Hercegovini i na Kosovu.

Spomenik žrtvama Domovinskog rata s područja općine Tordinci s imenima ubijenih

(Izvor za fotografiju: http://os-tordinci.skole.hr/upload/os-tordinci/images/newsimg/1275/Image/20200930_173213.jpg)  

 Ured za nestale vlade Republike Hrvatske, tek je 2004. godine uspio doći do točnih podataka, te ekshumirati ove žrtve kako bi konačno, nakon 23 godine bile dostojno pokopane.

 Ni žitelji Korođa - mjesta s većinskim mađarskim stanovništvom u općini Tordinci - nije prošlo mnogo bolje. Ono je prvi put granatirano 15. srpnja od strane srpskih terorista iz obližnjeg sela Silaš, a potom je selo napadano u više navrata i konačno 29. rujna 1991. godine zauzeto od agresora i okupirano. Mnogi su građani Korođa izbjegli u Osijek ili Mađarsku, a dobar dio njih se uključio u obranu Hrvatske. Pet žitelja ovog sela poginulo je tijekom Domovinskog rata. Nažalost, mnogi su Korođani trajno iselili u Mađarsku ili Kanadu, tako da se u odnosu na 1991. godinu broj žitelja ovog mjesta gotovo prepolovio.

 Na mjestu masovne grobnice u središtu Tordinaca danas stoji spomenik nevinim žrtvama Domovinskog rata u obliku odlomljene stijene s križem i prigodnim natpisom koji podsjeća na bolne i tužne dane patnji i stradanja, ali i ponosa i prkosa naroda ovog kraja koji je svoje pravo na mjesto pod suncem skupo platio.

 Svakog 25. listopada, mimohodom, polaganjem vijenaca, paljenjem svijeća i molitvom, odaje se počast onima koji dali svoje živote za Hrvatsku, a šalje poruka i budućim naraštajima: Ne smijemo zaboraviti. Nemamo pravo zaboraviti. "Narod koji zaboravlja svoju prošlost slijep ide u budućnost" - govorio je Otac Domovine, dr. Ante Starčević.

 Nakon tako teških i bolnih iskušenja, zaborav bi bio neoprostivi grijeh prema onima koji nisu s nama ali i prema našim potomcima koji moraju znati što se događalo i pamtiti - da im se nešto slično ne bi ponovilo.